Sulejmanović: Jedva čekam da zaigram za BiH
Ako sam ja mogao doći do Barcelone i njenog dresa, ne vidim zašto to ne bi uradio još neki dječak iz Srebrenice i zaigrao za neki veliki klub, govori Emir Sulejmanović, bosanskohercegovački košarkaš s adresom u španskom gigantu.
A životni put ovog 204 centimetra visokog krilnog centra imao je dramatičan početak. Rođen je 13. jula 1995. godine u Žepi, dva dana nakon pada susjedne Srebrenice, u danima užasnih zločina koji su se dešavali u tom dijelu Bosne i Hercegovine.
Dvanaest dana kasnije je prebačen na teritoriju pod kontrolom Armije Bosne i Hercegovine, zajedno s majkom i starijim bratom, dok je njegov otac tumarao šumama istočne Bosne. Otac mu je potom zarobljen i proveo je duži period u jednom logoru u Srbiji, da bi potom bio prebačen u Bosnu i Hercegovinu.
“Rođen sam dva dana nakon pada Srebrenice, u Luci, kod jednog kamena. Poslije rata smo proveli dvije godine u Kladnju, a zatim je Crveni križ prebacio oca u Finsku, i mi smo otišli s njim”, kaže 21-godišnji div za Al Jazeeru Balkans.
Sa 12 godina počinje trenirati košarku.
“Igrao sam za finsku reprezentaciju U16 [košarkaši mlađi od 16 godina] na Evropskom prvenstvu B divizije u Makedoniji. Tada su me vidjeli skauti Union Olimpije i tada sam dogovorio da igram za ovaj klub. U Ljubljani sam proveo dvije godine.”
Tokom perioda u ljubljanskoj ekipi, Sulejmanović je igrao na juniorskom turniru Eurolige i došao do naslova MVP, odnosno najkorisnijeg igrača takmičenja.
“Tada su me vidjeli iz Barcelone i tu je ‘pao’ dogovor da postanem član ovog kluba. Igrao sam za B tim, bio na mjesec dana posuđen u Capo D'Orlando, i sada sam se vratio u Barcelonu. Sada je opcija produženja ugovora aktuelna, no novi je sportski direktor, pa ćemo vidjeti kako će se situacija razvijati”, kaže i dodaje kako ponuda ne manjka.
“Trebam ipak prvo sačekati Barcelonu. Tamo mi je veoma fino, imamo vrhunske uslove za treniranje, za život inače. U Barceloni sam proveo tri stvarno lijepe godine. Mogu ja i puno bolje sa te neke košarkaške strane, prošla sezona je bila bolja od ranijih i polako idem ka nekom svom maksimumu.”
Ne krije kako mu je cilj isti kao i većini drugih mladih igrača:
“Naravno, NBA mi je neki primarni cilj od kako sam počeo trenirati košarku, no treba se puno raditi, treba puno truda, odricanja, i nadam se da ću jednog dana igrati tamo.”
Naredne dvije teme razgovora bile su emocionalne za Emira – reprezentacija Bosne i Hercegovine i djeca u Srebrenici.
Sulejmanović je igrao za U16 reprezentaciju Finske i potom se deklarirao kako želi igrati za domovinu. No, Finci nisu pokazali razumijevanje te je morao čekati da napuni 21 godinu i da može obući dres bh. “Zmajeva”.
“Čekao sam papire četiri godine i sad sam ih dobio. Jedva čekam da se odazovem selektoru, da se borim za minute, nastupe, da igram pred našim navijačima. Meni je to velika stvar, za državu se igra svim srcem i dat ću sve od sebe za državu. Jedva čekam utakmice i pozive”, govori.
Pred izabranicima selektora Damira Mulaomerovića su kvalifikacije za Evropsko prvenstvo naredne godine, a nalaze se u grupi C, s Rusijom i Švedskom.
Prvi meč na programu je 31. augusta, kada Bosna i Hercegovina ide u goste Rusima, potom dolaze Šveđani (3. septembar).
Uzvrat s ruskom selekcijom igra se 10. septembra, a posljednji meč kvalifikacija za “Zmajeve” je u Švedskoj 14. septembra.
Na završnicu EP-a plasirat će se pobjednici iz sedam kvalifikacijskih grupa te četiri najbolja drugoplasirana tima.
“Reprezentacija Bosne i Hercegovine je veoma kvalitetna i možemo se kvalifikovati na EP sljedeće godine. Potrebno je da se dobro pripremimo, da se osiguraju uslovi i na završnici smo”, kaže Sulejmanović.
Početkom ove sedmice boravio je u Srebrenici, gdje je imao jednodnevno druženje s tamošnjim mališanima.
“To je bila posjeta da se upoznamo, možda bi se slijedeće godine mogao organizovati neki kamp. Ta djeca zaslužuju priliku da se negdje pokažu, barem da znaju da su imali priliku, a na njima je kako će to iskoristiti. Treba im dati priliku da nešto nauče, a i da imaju bolje uslove. Svako može da dođe do nekog nivoa, kad sam ja mogao doći do Barcelone, zašto ne bi mogao i neki drugi dječak tako?”
Sulejmanović ukazuje na razvoj bh. košarke, koja je procvjetala na reprezentativnom nivou. Sve muške selekcije nalaze se u najvišem razredu evropske košarke, kao i većina ženskih.
“Uslovi su veoma bitni, kada se dobro trenira i kada je prisutna dobra atmosfera, vidi se napredak. Za njega treba nekoliko godina rada, ne može preko noći. Sve bh. selekcije su u A diviziji, to je proces veliki, gdje treba strpljenja i rada, a i da se osiguraju uslovi.”
Dodaje kako je dokaz dobrog rada je i osvajanje titule evropskog prvaka u kadetskoj (U17) konkurenciji te nastupi na Svjetskom prvenstvu, koje je u toku u Španiji.
