Šahinpašić: Rukomet u BiH još dugo neće doći “na zelenu granu”

Almir Šahinpašić, dugogodišnji predsjednik živiničkog “Konjuha”, a danas predsjednik Skupštine tog kluba, smatra da se nakon posljednje sjednice Skupštine Rukometnog saveza BiH neće ništa radikalno promijeniti te da ovaj sport u BiH još dugo neće doći “na zelenu granu”.

Komentirajući posljednja zbivanja u ovom trofejnom bh. sportu, ističe da su kod izbora novog Upravnog odbora RSBiH zaobiđena vrhunska imena.

– Barem polovina članova novog Upravnog odbora Rukometnog saveza Bosne i Hercegovine ne mogu odgovoriti zahtjevima reformisanja bh. rukometa, jer nemaju potreban kapacitet i kvalitet. Ponovo su zaobiđena vrhunska rukometna imena i autoriteti, mada se nekima od novoizabranih mora čestitati makar na hrabrosti – izjavio je Šahinpašić.

U rukometu je više od 25 godina i smatra se kompetentnim da ocjenjuje stanje i predlaže rješenja. Nakon posljednje sjednice Skupštine RSBiH, nije optimista da će se nešto radikalno promijeniti, ukoliko se u samoj državi ne promijeni odnos prema sportu.

– Rukomet se već dvadesetak godina nalazi u stanju potpune dezorganiziranosti koja rezultira izostankom kvaliteta na svim nivoima. Razloga je više, a oni se, između ostalog, mogu objasniti, prije svega preferiranjem tronacionalnog ustroja svih organa Saveza, na uštrb kvaliteta, odgovornosti i profesionalizma na svim nivoima – kaže Šahinpašić za Fenu.

U takvoj situaciji, dodaje, nemamo kvalitetan sistem takmičenja, edukaciju i ocjenu trenera i sudija, što onda rezultira skromnim, čak i lošim rezultatima klubova i reprezentacija.

– Neki izuzeci u radu sa mladima, kao što je “Izviđač” sa svojom rukometnom akademijom, u nekoj mjeri “Krivaja”, “Borac” i “Maglaj”, donijeli su priličan broj kvalitetnih igrača koji su igrali za BiH, ali često ili češće za naše susjede i komšije. Značajnijih klupskih rezultata u zadnjih dvadesetak godina gotovo da nismo ni imali, ako isključimo polufinale sarajevske “Bosne” u EHF Kupu – navodi.

U istom periodu muška reprezentacija je odigrala samo jedno svjetsko prvenstvo, u Kataru, dok zemlje sa prostora bivše zajedničke države gotovo redovno igraju na ovim smotrama, osvojile su i pregršt medalja u čemu je prednjačila Hrvatska kao svjetska rukometna sila.

Šahinpašić kaže da nijedna bh. ženska rukometna reprezentacija nije nastupila u kvalifikacijma već deset godina. Prvi put se to desilo sa kadetskom reprezentacijom u maju ove godine, na turniru EHF Women's Trophy u Tuzli.

– Stariji simpatizeri rukometa sjećaju se da je BiH u periodu prije raspada SFRJ bila najdominantnija u klupskom i reprezentativnom rukometu. “Borac” kao prvak Europe, a svjetsku slavu stekli su Arslanagić, Popović, Lavrnić, Mrkonja, Rađenović, Arnautović i drugi, kao i Svjetlana Kitić, Jasna Merdan – Kolar i niz drugih igračica koje su bile među najboljima u svijetu – podsjeća jedan od tvoraca evropskog „Konjuha“.

Desilo se što se desilo, ali nema opravdanja za sunovrat rukometa poslije rata, tvrdi. Osim objektivnih teškoća, prisutan je potpun izostanak sistemski riješene finansijske podrške sportu, pa i rukometu.

– Tako, na primjer, osim časnih izuzetaka, u budžetima za sport općina, gradova, kantona, entiteta i države izdvaja se jedan promil, odnosno, jedan hiljaditi dio. Treba li ovome komentar!? – navodi Šahinpašić.

Veliki je problem i odsustvo planske izgradnje i rekonstrukcije sportskih objekata, a mnogo veći vezan je za kadrove koji rade u rukometu.

– U ovakvim uvjetima nakvasala je “armija” tzv. rukometnih radnika koji traže sebe u ovoj oskudici, što dalje devastira cijeli sistem. Neki od njih sjedili su i sjede dugi niz godina u samom vrhu RSBiH. Savez, odnosno klubovi, bukvalno preživljavaju zahvaljujući entuzijazmu i potpuno posvećenom radu rukometnih radnika koji žive za rukomet, a ne od rukometa. Takvih hvala Bogu ima puno u cijeloj BiH, pa i u reprezentaciji. Ali, u ovakvim uvjetima i okolnostima i oni su umorni i na izmaku snaga. Nema niti može biti kvalitetnog stvaranja trenera, sudija, pa naravno ni mladih i vrhunskih igrača. Nema sistemskog rada sa mladima kao ni sa seniorskim selekcijama – mišljenja je Šahinpašić.

Tvrdi da rezultata ne može ni biti ako se ne naprave značajne promjene. Ovih dana je formirano novo rukovodstvo RSBiH. Po njemu, to su samo djelimične promjene s upitnim rezultatom.

– Primjera radi, iz Saveza je otišla, podnoseći ostavku, generalna sekretarka Lejla Hairlahović koja je za kratko vrijeme napravila niz značajnih pomaka i pri tome zadobila ogromno povjerenje EHF-a. Istovremeno su smijenjeni ili su podnijeli ostavku svi članovi Upravnog odbora iz srpske i bošnjačke komponente, a ostali su svi hrvatski članovi! I među otišlim je bilo odgovornih i kvalitetnih ljudi, ali su siti svega i podnijeli su ostavke. Među novim članovima UO ima onih kojima je primaran lični interes i ne vjerujem da su u stanju dovesti do promjena, s obzirom na to da, cijenim, nemaju potreban kapacitet i kvalitet – kaže Šahinpašić.

Ipak, drži da, unatoč svemu, novom rukovodstvu treba dati podršku sa svih strana i nivoa, uz zahtjev da u skladu sa situacijom planiraju i provedu po prioritetima dobro poredane vanredne mjere.

Od EHF-a također treba zatražiti pomoć kao što je to svojevremeno u nogometu uradila UEFA.

– Poslije oktobarskih izbora treba snažno tražiti na svim nivoima da se u budžetima sportu da mjesto koje ima u svakoj modernoj evropskoj državi. Kontinuirano, sa dobro selektiranim rukometnim radnicima, koji će stvarati nove generacije trenera, službenih lica i naravno kvalitetnih mladih, a u budućnosti vrhunskih igrača. A najvažnije će biti to da će se veliki broj djece baviti rukometom kao jednim od najinteresantijih evropskih kolektivnih sportova – zaključio je Almir Šahinpašić za Fenu.