Profesor Meho Alić Partić obilježava šest decenija uspješnog rada u sportu

Omiljeni tuzlanski profesor Meho Alić Partić ovih dana obilježava šest decenija svog predanog i uspješnog rada u sportu. Jubilej veže za 1962. godinu kada je registrovan za FK Proleter iz Kreka, a svih narednih godina, pa i danas kada je u penziji, nikada nije rekao zbogom sportu.

Rođen je 1946. godine. Odrastao je u tuzlanskoj ulici Kaldrma. U rodnom gradu završio je osnovnu i srednju školu, Višu pedagošku akademiju, a onda Fakultet za sport u Sarajevu gdje je i magistrirao. Doktorsku disertaciju odbranio je na Univerzitetu u Tuzli gdje će sa zvanjem redovnog profesora otići u zasluženu penziju.

– I danas sam aktivan. Radim manja istraživanja, imam svoj fitnes centar. Podjednako sam ponosan na svoju sportsku i pedagošku karijeru. Smatram da sam skroman čovjek i da sam svoje ambicije ispunio. No, ostao je mali žal za vrijeme kada sam bio selektovan za fudbalsku reprezentaciju BiH. Nakon razgovora s ocem odustao sam od profesionalnog bavljenja fudbalom. Igrao sam u drugoj republičkoj ligi na poziciji centarhalfa, a nama je tih godina uzor bio Franz Beckenbauer – kaže na početku razgovora za Fenu profesor Meho Alić Partić.

Predavao je teoriju i historiju sporta, košarku i timske igre. U trenerskoj karijeri najviše je radio u KK Sloboda Dita, a bio je i šef stručnog štaba ŽOK Jelovica Tuzla, kao i u odbojkaškoj reprezentaciji Bosne i Hercegovine.

– Sa Sloboda Ditom i Jelovica Tuzlom imam osvojene titule prvaka Bosne i Hercegovine. Bio sam član komisije koja je radila na ujedinjenju odbojkaškog sporta u BiH, a bio sam i na čelu SKK Student iz Tuzle. Predavao sam i trenirao mnoge vrhunske sportiste, a kroz svoj rad mogu reći kako je Tuzla s pravom grad košarke jer je demografsko područje idealno za razvoj košarkašica i košarkaša – dodao je.

Posljednjih godina provodi manja istraživanja sa svojim bivšim studentima i saradnicima, pogotovo u oblasti ishrane i, kako kaže, podaci o broju pretile djece u BiH su poražavajući i veoma zabrinjavajući.

– Moramo povesti računa o ishrani i aktivnostima. Nije tačno da se ne može pronaći vrijeme za pola sata šetnje ili vježbanja, makar svaki drugi dan. S dobrim zdravljem i raspoloženjem problemi se lakše savladavaju. Znamo da su se promijenile životne navike, a ja bih rekao kako se s pojavom zamrzivača u domaćinstvima izgubila zdrava ishrana. U prošlom stoljeću na prste jedne ruke mogla su se nabrojati pretila djeca u našem okruženju, a danas je obrnuta situacija. Djeca ne izlaze van. Sjede za kompjuterom ili mobitelom u rukama i polje gledaju sa prozora. To se mora mijenjati. Roditelji svojim primjerom mogu potaknuti djecu na fizičku aktivnost. Znam da je otežavajuća okolnost što se plaćaju članarine u sportskim klubovima, ali uvijek se može izaći u šetnju. Mi ne biramo kako će vrijeme biti napolju. Biramo odjeću i ako se adekvatno obučemo možemo šetati i po kiši. Dakle, izgovora nema ako želimo dobro za sebe i svoju porodicu – ističe profesor Alić Partić.

Djeca danas treniraju, ali su ranije igrala mnogo više sportova.

– Djeca danas biraju sport između 6 i 9 godina i ako ne naprave vrhunske rezultate prestaju trenirati i kao da se nikad nisu bavila sportom. Ja sam još uvijek za multidisciplirana pristup. Djeca trebaju plivati, trčati, igrati tenis, basket, fudbal… Citirat ću velikog Platona: Treba biti umjeren u svemu. U radu, ljubavi i jelu. I zaista je tako. Moramo imati realne ambicije i težiti da ih ostvarimo. Velika razočarenja nisu dobra. A kada smo razočarani onda nismo raspoloženi… Moramo voditi računa o ishrani jer naši problemi sa zdravljem, manje – više, počinju od onog šta, kako i koliko jedemo – naglasio je.

Profesor Meho Alić Partić je trenutno angažovan u Udruženju sport i zdravlje, a njegov dugogodišnji hobi vezan je za sportski ribolov. Također je aktivan i u Udruženju Eko zeleni Tuzla.

– Imam 76 godina, ali sam još uvijek aktivan. Uvijek sam spreman za istraživanja, saradnju, razgovor… – kaže na kraju razgovora profesor Meho Alić Partić.