Najlegendarnije Alijeve izjave: Teško je biti skroman kad si veličina kao ja

Svijet se oprašta od najvećeg boksera svih vremena. Muhamad Ali otići će u historiju kao najveći koji je ikad navukao rukavice, ali izuzev u ringu, nije imao dostojnog protivnika ni uoči ulaska u njega. Svoje je protivnike pobjeđivao psihološkim smicalicama uoči mečeva, a domaću i svjetsku javnost uveseljavao i provocirao svojim izjavama.

“Mora da sam najveći ” i “Letim kao leptir, bodem kao pčela,” samo su neke od legendarnih izjava koje je najveći bokser svih vremena, Muhammad Ali, ostavio svijetu u nasljeđe. Više od pola stoljeća zabavljao je obožavatelje i medije diljem svijeta svojim uzrečicama, mnoge od kojih ušle su u standardni jezik. Najveći je u svojim izjavama uglavnom bjesnio o svojim protivnicima, politici u regiji i naravno – sebi.

“Najzgodniji sam bokser na svijetu, to je moj krst,” znao je govoriti uoči borbe legendarni bokser, a za Joea Fraisera imao je spremnu posebnu pjesmicu.

“Možda ću vas šokirati i zadiviti, ali uništit ću Joea Fraisera,” ispjevao mu je Ali.

Ali nije ga inspirisao jedino Joe Fraiser, imao je po riječ dvije za svakog svog protivnika.

“Moj najuzvišeniji cilj je učiniti SAD najvećom zemljom na svijetu, zato sam prebio Rusa i Poljaka i osvojio zlato za ovu zemlju, Grci kažu da sam bolji od starog Cassiusa (njegovo pravo ime),” rekao je nakon što je osvojio zlatnu medalju na Olimpijskim igrama u Rimu 1960.

“Hey Floyd, vidim te! Jednog od ovih dana ću te nalupati. Ne zaboravi, ja sam najveći,” provocirao je tadašnjeg svjetskog teškaškog prvaka Floyda Pattersona.

Šokirao sam svijet!

“Archie je dobro živio, došao sam ga poslati u penziju,” rekao je uoči borbe s veteranom Archiejem Mooreom.

“Sonny Liston je nula, čovjek ne na govoriti, ne zna se boriti. Potrebne su mu instrukcije kako bi naučio pričati, a i kako bi se naučio boriti. A budući da će se boriti protiv mene, potrebne su mu instrukcije i iz padanja,” pričao je uoči njihove borbe u februaru 1964. godine.

“Glupane, uvjeren sam kako se nasmrt preplašiš kad se pogledaš u ogledalo, ružni medvjede. Borio si se samo s bivšim boksačima i droljicama i zoveš se svjetskim prvakom? Prestar si i prespor za to.”

“Udarit ću Listona tako jako i iz toliko uglova da će misliti da je okružen.”

“Šokirao sam svijet, šokirao sam svijet,” povikao je nakon što ga je napokon srušio, ali nije se zaustavio jedino na povicima pobijeđenom suparniku, nego se pripremi i za prvog izazivača.

“Razbit ću ga toliko jako da će šešir stavljati “kašikom” za cipele,” ispalio je u najavi borbe protiv Floyda Pattersona 1965. godine, a samo godinu dana kasnije počastio je Engleza Briana Londona riječima:

“Morate mu priznati, odlično se borio… Rundu i pol.”

Nakon te borbe promijenio je ime, a njegov idući protivnik, Ernie Terrell, nastavio ga je zvati Cassius Clay.

“Kako mi je ime? Kako se zovem?” govorio je Terrellu dok su se borili.

Nakon Engleza na red je došao Oscar Bonavena u decembru 1970.

“Udario sam ga tako jako da se i njegova rodbina vratila nazad u Argentinu.”

Svoje protivnike znao je plašiti i riječima “Borbe se pobjeđuju ili gube daleko od svjedoka, iza prve linije fronta. U teretani i na ulici, puno prije nego što počneš plesati pod svijetlima.”

“Učinit ću Busteru ono što su Indijanci učinili Custeru,” najavio je borbu protiv Bustera Mathisa 1971. I doista jest…

Nakon svog prvog poraza morao je priznati kako ipak nije nepobjediv.

“Nisam mislio da je to moguće, ali sad kad se dogodilo, učinio sam to kako spada. To je bila moja obaveza prema ljudima koji vjeruju u mene, porazi su dio života,” otkrio je nakon poraza od Kena Nortona 1973. godine.

“Kažete da nisam isti čovjek kao prije deset godina. E pa pričao sam s tvojom ženom i rekla mi je da nisi ni ti,” odgovorio je poznatom bokserskom TV komentaturu Howardu Cosellu.

“Vidio sam Georgea Foremana kako boksa sa sjenkom i sjenka je pobijedila,” uoči jedne od svojih najrazvikanijih borbi protiv Georgea Foremana u Zairu 1974. godine, slavnoj “Tučnjavi u džungli”, a uoči te borbe izvalio je neke od svojih najslavnijih riječi.

“Toliko sam zao, znate li što sam radio prošle sedmice? Bio sam u džungli, hrvao se s aligatorima, borio s kitovima, spremio munju u lance, a gromove u zatvor. Najveći sam! Evo, baš prošle sedmice sam ubio stijenu, povrijedio kamen, poslao ciglu u bolnicu. Toliko sam opak da je lijekovima zlo od mene.”

Frasera je čitavu borbu provocirao riječima “Je li to sve što imaš, George?”
A nakon borbe bio je neobično skroman… Zapravo nije.

“Ovo je samo posao, trava raste, ptice lete, valovi zapljuskuju obalu, a ja tučem ljude.”

Okršaji s Frazierom

Joe Fraizer bio mu je posebna inspiracija.

“Joe Frazier je tako ružan da kad plače, suze se okrenu i počnu teći od njegovog lica.”

“Tako je ružan da bi trebao donirati svoje lice američkom ministarstvu divljine”

“Svaki crnac koji navija za Joea Fraizera je izdajica, za njega su jedino bijelci u odijelima, šerifi iz Alabame i pripadnici Ku Klux Klana. Borim se za malog čovjeka iz geta.”

“Bit ću ubica, uzbudit ću vas i zbog mene će vam ići trnci niz leđa kad dođem do gorile u Manili,” rekao je uoči borbe na Filipinima 1975. godine.

“Protiv mene su svi uvijek inspirisani, ali Joe Fraizer, on izvlači najbolje iz mene. Reći ću vam, to je zajeban čovjek i neka ga bog blagoslovi,” rekao je nakon legendarnog meča nazvanog “Triler u Manili” iz kojeg je izašao kao pobjednik.

No nakon niza njihovih mečeva napokon je otkrio što zapravo misli o svom ljutitom rivalu.

“Rekao sam svašta o njemu vruće glave i nisam trebao to reći. Zvao sam ga imenima kojima ga nisam trebao. Izvinjavam se za to, žao mi je. Činio sam to jedino kako bi ispromovisao naše borbe.”

Politika

Legendarni Ali koristio je svoju popularnost i medijski prostor koji je dobivao, kako bi dao do znanja političarima u zemlji što misli o njima. Često je isticao rasne nejednakosti.

“Boks nije ništa drugo nego gomila bijelaca koji gledaju dvojicu crnaca kako se tuku.”

“Cassius Clay je ropsko ime, nisam ga odabrao, nisam ga ni želio. Ja sam Muhammad Ali, to je moje slobodno ime i insistiram da me svi koristite kad mi se obraćate.

“Niko mi ne može reći da je ovo ozbiljan posao. Ne borim se protiv samo jednog čovjeka, borim se protiv gomile. Pokazujem svima da postoji čovjek kojeg ne mogu pobijediti, ne mogu pokoriti. Moja je misija osloboditi 30 miliona crnaca,” rekao je uoči meča protiv Jerryja Quarryja 1970. godine.

“Borit ću se za prestiž, ne za sebe, nego za svoju braću koja spavaju po pločnicima u SAD-u.”

“Ja sam SAD! Ja sam njegov dio koji ne želite priznati, ali naviknite se na to. Crn sam, pun samopouzdanja. To je moje ime, ne vaše, moja vjera, ne vaša, moji ciljevi su moji, naviknite se na to.”

“Doveli su nas ovdje prije 400 godina kako bi radili, zašto ne bismo pobjegli i osnovali vlastitu naciju, umjesto da preklinjemo za posao. Nikad nećemo biti slobodni dok ne budemo imali vlastitu zemlju. Ima nas 40 miliona, ali nemamo dva hektara zemlje koja nam pripada.”

Borio se i za svoju vjeru

Izjavu Donalda Trumpa da muslimanima treba zabraniti ulazak u Sjedinjene Države su komentarisali mnogi, ali niko tako elokventno i sažeto kao jedan od najpoznatijih američkih muslimana Muhammad Ali.

“Ja sam musliman i nema ništa islamsko u ubistvu nedužnih ljudi u Parizu, San Bernardinu ili bilo gdje drugo u svijetu. Istinski muslimani znaju da nemilosrdno nasilje takozvanih islamističkih džihadista ide protiv samih pravila naše religije.”

“Mi kao muslimani moramo ustati protiv onih koji islam koriste za promicanje osobnih ciljeva. Oni su mnoge otuđili od učenja o islamu. Istinski musliman zna ili bi trebao znati da je nametanje islama bilo kome protivno našoj religiji.”

Govoreći kao neko ko nikad nije bio optužen za političku korektnost, ja vjerujem da naše političke vođe trebaju koristiti svoje pozicije da bi donijeli razumijevanje o religiji islama i pojasnili da ove ubice na pogrešnom putu imaju gledišta izopačenih ljudi o tome što je uistinu islam.”

Iako Ali, trostruki svjetski šampion u teškoj kategoriji koji se preobratio na sunitski islam u 1975. godini, nigdje izričito ne spominje Trumpa, njegova je izjava objavljena s naslovom:

“Predsjednički kandidati predlažu zabranu muslimanske imigracije u Sjedinjene Države.”

Na sličan način stao je iza Islama i nakon terorističkog napada u New Yorku.

“Najviše boli kad čujem ako ime Islam upliću u stvaranje nereda, te izazivanje mržnje i nasilja. Islam nije vjera za ubice, Islam znači mir,” rekao je nakon napada na WTC 2001. godine, a u vrijeme Vijetnamskog rata odbio je služiti američku vojsku.

“Zašto bih obukao uniformu i otišao 10.000 kilometara od svoje kuće kako bi ubijao ljude smeđe boje u Vietnamu, kad su takozvani crnci u Louisvilleu u istom statusu kao životinje i uskraćuju im temeljna ljudska prava.”

“Nemam ništa protiv Viet Conga, ni jedan vijetkongovac me nikad nije nazvao crnčugom.”

No više od svega volio je častiti sebe…

“Lebdim kao leptir, ubadam kao pčela, njegove ruke ne mogu udariti ono što oči ne vide.”

“Teško je biti skroman kad si veličina kao ja. Ja sam najveći !”

“Najveći sam!”

“Ne samo da sam najveći, ja sam dvostruko bolji od najvećeg. Ne samo da rušim protivnike, nego biram runde. Najhrabriji sam, najljepši, najsuperiorniji, najstručniji, najkompletniji borac u ringu danas.”

“Ljudi ne znaju što su imali dok to ne izgube. Baš kao predsjednik Kennedy, kao Beatlesi i kao moj čovjek Elvis Presley, ja sam njegova bokserska verzija. Svijet neće ni shvatiti kako će biti tužno mjesto kad ostane bez mene.”

“Teško je biti skroman kad si kao ja.”

Ali samo jedanput je priznao kako mu ipak ne ide sve od ruke.

“Činjenica jest kako nikad nisam bio osobito bistar u školi. Ne sramim se toga, ali… Htio bih reći, pa koliko zarađuje direktor mjesečno?! Rekao sam da sam najveći, ne i najpametniji.”

“Kod kuće sam pristojan, čak i ugodan, ali ne želim da svi to znaju. Skromni ljudi, naučio sam iz iskustva, ne naprave puno u životu.”

Vlastitu skromnost rijetko je isticao, radije je o sebi govorio onako kako je najbolje znao – uzvišeno.

“Toliko sam brz da mi je jednom prilikom uspjelo ugasiti svjetlo u sobi i biti u krevetu prije nego li se smračilo.”

“Kad možeš razbiti svakog čovjeka na svijetu, mir ti je nepoznanica.”

Nije mu bilo strano ni počastiti obožavatelje svojim iskustvom.

“Čovjek koji na isti način gleda svijet s 50 kao što ga je gledao kad je imao 20, potratio je 30 godina života.”

“Prvaci se ne stvaraju u teretani, njih se stvara od onoga što nose u sebi – njihovih snova, želja, vizije… Moraju izdržati više od svih, biti malo brži od svih, moraju imati vještine i volju, ali volja mora biti veća od vještine.”

“Ako ikada sanjaš kako ćeš me pobijediti, bolje ti je da se izviniš čim se probudiš.”

“Ne će mi nedostajati boksanje, ja ću nedostajati boksu.”

“Supermanu nije potreban pojas kad leti.”

Na koncu je Superman ipak morao vezati pojas nakon što mu je dijagnosticirana Parkinsonova bolest, jedini protivnik kojem je na koncu morao priznati da je jači od njega, ali ni pred njim nikad nije pognuo glavu.

“Možda je moja bolest božji način da mi kaže što je najvažnije u životu, usporio me bolešću, natjerao da slušam umjesto brbljanja. Ko bi rekao, ljudi obraćaju više pažnje na mene sad kad ne govorim toliko.”

“Obožavao sam žene, Parkinson me spriječio u tome. Ko zna? Možda sad ipak završim u raju.”

Svoje je obožavatelje rastužio još dana kad je objesio rukavice o klin, a od boksa oprostio se rečenicom koja najbolje opisuje njegovu ostavštinu i način na koji se predstavljao svijetu.

“Hoće li ikad postojati borac koji piše poeziju, predviđa ishod rundi, pobjeđuje sve, nasmijava ljude i tjera ih na plač, a da je visok i posebno zgodan kao ja?”

Čisto sumnjamo da hoće, samo jedan je veliki Ali…