Leyla Sejmenović: Treniram svakodnevno u improviziranoj teretani (FOTO)

Leyla Sejmenović iz Tešnja ima trinaest godina i sedmi je razred Osnovne škole “Rešad Kadić”. Svoje slobodno vrijeme već pet godina provodi u “Centru borilačkih sportova Tešanj”. Tu joj se, kaže, život promijenio.

“Krenulo je sve, jer sam imala višak kilograma. Moj trener Ago Artuković je sve pokrenuo, zbog njega sam počela trenirati. Na početku niko nije vjerovao da ću uspjeti, zbog kilaže nisam bila spremna ni za jedan sport. Ali, jednostavno je isplivao moj talenat”, ističe zaljubljenica u kik-boks.

Starije protivnice

Dva je puta osvojila Balkansko prvenstvo, bila je prvakinja, ali i viceprvakinja Evrope, tri puta osvajala državno prvenstvo, a pet puta bila viceprvakinja Bosne i Hercegovine. Za ovih pet godina je osvojila i nekoliko međunarodnih kupova.

“Meni je svaka protivnica mnogo starija, jer sam još dijete i ne bih se trebala boriti u kategorijama u kojima se borim. Ali, eto, uspijevam uz pomoć svog talenta. Dosta tih takmičara ima koji ne uspiju u svojim borbama, ali dođu iz velikih zemalja. I, mi se s njima borima, jer mi se borimo za našu državu BiH. I svi rezultati koje donosimo, ponosimo se njima jer ih donosimo u svoju državu”, ističe ona s ponosom.

Kaže da strahu mjesta nema u ringu.

“Kada počneš, tu si samo ti, trener, protivnica i ćošak ringa. Tu više nema nikoga, ne prepoznaješ ni glasove. Posmatraš protivnicu, i ako je jača, odmah razmišljaš da moraš krenuti na nju i misliš šta ćeš i kako ćeš da uradiš”, priča Leyla Sejmenović u razgovoru za Anadolu Agency (AA).

Potekla je u “Centru borilačkih sportova Tešanj” i, kaže, da bez njih ništa ne bilo od ovoga. Osim roditelja, velika su joj podrška i trener Ago Artuković, ali i direktor Alija Ogrić.

“Oni su jedini koji znaju šta se dešava. Oni su moji drugi roditelji. I to je moj drugi dom, ustvari to je moj prvi dom, a kod kuće samo što spavam, eto”, pojašnjava ona.

Podrška roditelja

Kada je ušla u svijet kik-boksa, s njom je ušao i njen otac Elvir.

“Nikad me taj sport nije toliko zanimao, ali kada se Leyla tu učlanila, došlo je do komunikacije između mene i Alije Ogrića, direktora, i dobio sam ponudu da uđem u klub da bi to nekako bolje profunkcionisalo”, ističe otac Elvir, dodajući kako je važno da roditelj prati rad svog djeteta te da u klubu često pozivaju roditelje da dođu kako bi dali svoju podršku, više onu moralnu koja je potrebnija.

Sejmenović je frizer po struci i ima posao koji zahtijeva svoje vrijeme. Međutim, poslije njega Leyla je njegova preokupacija.

“Sad je to život 24 sata. Pored mog aktivnog posla, ja sam poslije svog radnog vremena prepušten klubu, Leyli i djeci u klubu. Najveća satisfakcija u početku mi je bila Leyla, sad je to prešlo na svu djecu, sve su mi Leyle u dvorani. Nemamo razlike, funkcionišemo kao tim prilično dobro”, navodi on.

Situacija u kojoj se našla i Bosna i Hercegovina, a tiče se virusa COVID-19, nije spriječila Leylu da trenira. Otac Elvir joj je napravio malu teretanu u dvorištu porodične kuće kako bi ostala u formi. Vježba sedam dana sedmično.

“Treninzi se mogu uraditi u neka dva-tri kvadrata, da radiš trbušnjake, trčanje, kondiciono, to su sve treninzi koji ne zahtijevaju puno nekih elemenata, da treba neka sprava. Vrhunski borci su se pripremali u ovakvim uslovima, to nije nepoznanica, i vrhunski borci su uspijevali ovako”, kaže Elvir Sejmenović.

Olimpijada san

Uz malo truda, i roditelj može djetetu pomoći da ostvari ono što želi.

“Svi mi nekada kažemo da nemamo vremena za svoje obaveze, a kamoli za te stvari. Ali, mora se naći, i može se naći. Ja navečer legnem u 10, ustajem u 5. I dok ne legnem, na poslu sam ili sam sa svojim djetetom”, ističe on.

Leyla se priprema za Svjetsko prvenstvo koje se treba održati u Beogradu u 12. mjesecu. Prije ovog takmičenja treba se održati državno prvenstvo koje je podijeljeno u tri etape, takmičenje u Živinicama, na Palama i u Bosanskom Novom. U Novom je održano takmičenje, tako je jedna etapa završena.

“Protivnica je bila veoma jaka, imala je sedamnaest godina, znači starija od mene. Nasrtala je na mene, ja sam se jedva izvukla iz te situacije, ali sam je uspjela nokautirati. I ponosna sam na sebe, jer sam to uspjela. Moja protivnica ide u srednju školu, ali željela sam da ne iznevjerim svog trenera i svoje roditelje”, kaže državna prvakinja u kik-boksu, dodajući kako joj je najveći san otići na Olimpijske igre i ponijeti zastavu Bosne i Hercegovine.