Kukoč: Sarajevska publika je posebna, tako nešto vidio sam jedino još u Splitu

Dokumentarna serija “Posljednji ples” o posljednjoj sezoni Michaela Jordana u Chicago Bullsima probudila je interesovanje za igrače koji su tom periodu igrali sa njim. Među njima je i Kukoč, koji je imao izuzetno važnu ulogu u tri šampionska prstena koja su Bullsi osvojili od 1996. do 1998. godine.

“Bilo je dobro poslije 20 godina prisjetiti se tih događaja, ali i saznati neke nove stvari. Recimo, ja sam sada prvi put čuo da je komentar Jerryja Krausea o Philu Jacksonu bio da ako dobije 82 utakmice u regularnoj sezoni da se neće vratiti kao trener, a i ne samo to. U suštini, zanimljivo je vidjeti čitavu ekipu, kako smo reagovali s obzirom na svu tu dramu koja se dešavala oko te nas. Mislim da smo svi imali zdravu glavu i da smo odigrali najbolju sezonu pod tim pritiskom“, rekao je Kukoč za Sport Klub.

Na pitanje da li je moguće da neka ekipa stvarno ostvari maksimalni skor u regularnom dijelu sezone i upiše 82 pobjede Kukoč je odgovorio:

“Mi smo bili blizu, ali mislim da to treba da bude perfektna sezona, ne samo zbog brojeva, već u odnosu na igrače, na povrede, kada se dese određene utakmice u toku sezone, kakvi su protivnici. Da se ne desi neki niz da se igra sa dva jaka rivala, uz duga putovanja. Ne bih rekao da je 100 posto nemoguće, ali vrlo teško. Mi smo mislili da niko neće imati 72-10, a prije nekoliko godina Golden State je ostvario 73-9, ali baš zato što su jurili taj naš rezultat u regularnoj sezoni, možda je to razlog zašto su izgubili finale. Vjerujem da bi se svi odrekli toga da su dobili tu titulu“.

Poslije odgledanog “Posljednjeg plesa” mnoge zanima kakav je zapravo Michael Jordan, pošto ljudi često imaju dijametralno suprotna mišljenja. Kukoč je jedna od osoba koja je pozvana da kaže kakav je zapravo, pošto ga i te kako dobro poznaje.

“Kakav je Michael? Kao osoba je odličan, prema meni je uvijek bio super. Ali, to što se dešavalo se dešava u svakoj ekipi, postoji hijerarhija, provjeravanje kada dođu neki novi igrač. On je izjavio da nikada nije tražio od svojih igrača da rade nešto što on nije napravio, i to je u jednu ruku istina. Ali, opet kažem da je Michael Jordan posebna verzija atlete. Nemaju svi njegove predispozicije, ni fizičke, ni mentalne. Njemu je bilo teško da razumije zašto neko ne može da dostigne taj neki njegov nivo, a to svima nije moguće. Kao vođa je poseban i najzaslužniji za šest titula. Moje su tri, a on i Scottie su osvojili šest“, naglasio je Kukoč.

Na posteru kojim je najavljivan “Posljednji ples“ uz Jordana i trenera Phila Jacksona stajali su i Dennis Rodman, Steve Kerr i Pippen. Postavljalo se pitanje zašto tu nije bilo mesta i za Kukoča, s obzirom na njegovu ulogu u Bullsima u tom periodu, a mnogi su odgovor našli u tome što nije Amerikanac. Legendarni hrvatski košarkaš misli da to nije razlog.

“Ne vjerujem da je razlog to što ja nisam Amerikanac, živim u Americi, više nego u Hrvatskoj. Vjerujem da je to zato što je Kerr aktuelan, trener je Golden Statea i pojavljuje se često. Možda je sve skupa za gledaoce bilo bi značajnije da je tu neko koga znaju. Mada je i Steve sam rekao da ne zaslužuje da bude na posteru, da bi trebalo ja, ali je to nevažno, barem meni“, istakao je Kukoč i potom nastavio priču o Kerru, za kojeg je jednom prilikom rekao da je jedan od najinteligentnijih igrača sa kojima je igrao:

“Apsolutno, mislim da je u igračkoj karijeri to iskoristio maksimalno, isto kao i sada u trenerskom poslu. Najbolji primjer je što je imao ponudu Phila Jacksona da ode u Njujork, možda bi svako znao da mu drži leđa, da će biti siguran, da će dobiti novac, ali je izabrao Golden State jer vidio da ima veći potencijal i mogućnost da nešto napravi sa tom ekipom. To je bio njegov odličan sud, a osim toga je proveo mnogo vremena radeći sa nekim od najboljih trenera posljednjih decenija“.

Bullse predvođene Džordanom mnogi vide kao najbolji tim svih vremena, međutim, Kukoč kaže da nije baš tako jednostavno donijeti takvu procjenu.

“Teško je porediti generacije, bilo je tu sjajnih generacija Bostona, Lakersa, Detroita, u novije vrijeme Miamija, Golden Statea… Ne može se porediti. Meni lično bi ekipa koja bi nam pravila najviše problema bili Lakersi iz osamdesetih sa Magicom, Cooperom, Jabbarom, Worthyjem i Greenom. Oni su imali i brzinu i visinu i centra koji je poseban“, otkriva Kukoč.

Legendarni hrvatski košarkaš, koji trenutno radi kao konsultant u Bullsima, osvrnuo se i na to kako bi izgledao susret američkog Dream Teama i reprezentacije Jugoslavije da se zemlja nije raspala.

„Ta reprezentacija je bila kontinuitet rada generacije 67/68, ali tu su već bili i Dražen i Paspalj i još neki igrači. Sad da li bismo mi, mislim da bi bila vrlo dobra košarkaška utakmica, možda najbolja ikad viđena, vidio bi se američki način igranja košarke i naš evropski. Vjerujem da bi da smo mi imali već odigrane dvije-tri sezone u NBA, a tu pričamo o Draženu, Vladi, Dinu, meni, Đorđeviću, da smo imali to bi bila najbolja utakmica. Ali, nije se desilo iz poznatih razloga i to je šteta“.

Kukoč je sa Hrvatskom osvojio srebro na Olimpijskim igrama u Barceloni i bronze na Svjetskom prvenstvu 1994. i Evropskom prvenstvu godinu dana kasnije. Od tada traje post Hrvata na velikim takmičenjima, a na pitanje šta je glavni razlog za to odgovorio je:

“Bio je jedan vrlo mračan period, nije bilo generacije, već samo pojedinaca koji su bili dobri. Sada u ovom trenutku, kad imamo dobru ekipu, problem je što su napravljena pravila takva da naši najbolji igrači ne mogu da igraju kvalifikacije jer igraju u NBA i u zimskom periodu ne mogu da igraju. To je preveliki gubitak za nas da bismo mogli da nadoknadimo da se kvalifikujemo za velika takmičenja. Ne vidim razloga zašto bi ljudi iz košarke da se na tim takmičenjima ne pojave najbolje ekipe, valjda bi to bio interes, a ne neko zato što je bio sretne ruke pa je prošao kvalifikacije“.

Legendarni košarkaš rekao je da ne želi da komentariše polemike ko je najbolji hrvatski košarkaš svih vremena, Dražen Petrović ili on, istakavši da bi bio „sretan da je Dražen tu, pa da pričamo o tome“. A što se tiče njegove uloge u timu, koju nisu svi mogli da razumiju, kaže da je zahvalan onima koji jesu.

„Košarka nisu samo poeni, košarka ima mnogo više stvari u sebi i ja volim i cijenim i trenere i stručnjake koji je gledaju kao cjelinu, ne gledaju samo statistiku. To je možda u 30 slučajeva istina, ali ima mnogo utakmica na kojima najbolji nisu bili najbolji strijelci ali su uradili mnogo pozitivnih stvari. I ja sam sretan što je bilo trenera koji su prepoznali moje kvalitete kada sam imao sedam ili deset poena, ali da sam bio najbolji jer sam uradio mnogo stvari za tim“, naglasio je Kukoč.

Neizostavna tema je Kuća slavnih. Iako je i te kako zaslužio da se već nađe u njoj, za Kukoč još nije primljen u nju. Zašto, to nikome nije jasno, ali on kaže da mu je velika želja da se to jednog dana desi jer bi tako njegova karijera bila kompletna.

“Ne zamaram se previše time, došao sam u godine kada me malo toga može razočarati ili uzbuditi. To više nije moja stvar, ono što je trebalo da uradim, mislim da sam u 20 godina karijere napravio, a sada da li me neko smatra dovoljno dobrim da uđem u Kuću slavnih super, ako ne, to je opet dobro. Moja velika želja jer mislim da bi kompletirala moju karijeru jeste da uđem, a da li će se desiti, nije do sada, pričekaćemo još koju godinu. Valjda će se desiti, ali ne znam“, rekao je Kukoč u ekskluzivnom intervjuu za Sport Klub.

Otkrio je i da mu je u posebnom sjećanju ostala utakmica u Sarajevu protiv Bosne, nakon treće osvojene titule prvaka Evrope sa Jugoplastikom.

“To mi je jedna od najdražih uspomena. Stvarno me iznenadilo. To je bilo par dana nakon što smo osvojili novu titulu. Trebali smo igrati u maloj dvorani, ali su zbog velike potražnje za ulaznicama premjestili utakmicu u veliku dvoranu Skenderije. Znam da su bile ovacije kompletne publike kad smo izašli na teren – ‘Jugoplastika, Jugoplastika’. Do tada, nigdje ranije nismo naišli na tako nešto osim u Splitu. To je pokazatelj sarajevske publike, koja je znala prepoznati pravu ekipu i sportaše, pa u jednu ruku i ljude koji su tada igrali u Jugoplastici. Na kraju krajeva, oni su u Sarajevu i ranije imali prvaka Evrope, tako da su znali prepoznati kvalitet”, zaključuje legendarni košarkaš.