Dule Vujošević iz bolničke postelje: Hoću da živim, moram da smanjim adrenalin

“Bez košarke ne mogu ni u ovakvom stanju, ali upravo zbog toga moram da smanjim adrenalin da mi se ne bi dešavale slične stvari”, poručuje iskusni stručnjak i aktuelni selektor košarkaške reprezentacije BiH Duško Vujošević iz bolničke postelje.

Najtrofejniji trener u istoriji beogradskog Partizana i selektor BiH prolazi kroz teške zdravstvene probleme proteklih mjeseci. Dugogodišnji problemi sa dijabetesom kulminirali su proteklih dana, pa je Vujoševiću zbog gangrene hirurški uklonjen domali prst na lijevoj nozi.

– Sada sam dobro. Znate već priču da su se javili gangrenozni problemi na domalom prstu lijeve noge, nastali zbog povišenog šećera. U poluvremenu jedne utakmice BiH, protiv Švedske, u trenutku nervoze sam šutnuo stolicu, ali nisam osjetio nikakav bol zato što su mi ti nervni završeci oslabljeni i taj udarac je izazvao upalu, otečenost noge i promjenu boje. Otputovao sam do Slovačke, vodio utakmicu, ali je poslije meča morala da dođe hitna pomoć i odvede me u bolnicu. Tamo je zaključeno da svako dalje putovanje nosi rizik da ostanem bez noge. Vratio sam se u Beograd na određena ispitivanja, tu uradio 21 tretman hiperbaričnom komorom, koja je uz antibiotike lokalizovala upalu, kaže Dule za Blic.

Ali ni to nije riješilo problem?

– Od gangrene nema lijeka. Ona je ostala pri vrhu toga prsta i čim sam prestao da koristim hiperbaričnu komoru, odmah sam osjetio temperaturu i probleme sa bakterijama. Otišao sam po jedno, pa po drugo mišljenje kardiovaskularnih hirurga i oni su rekli da taj prst mora da se amputira. Što prije to bolje, jer je svakim danom postojala mogućnost od ponovnog širenja infekcije. Brzo sam se odlučio i to je urađeno u srijedu. Već jučer je ta noga kompletno kontrolisana, stavljeni su mi stentovi, a probijena mi je i jedna arterija koja je bila začepljena, tako da mi je cirkulacija bolja. Dakle, dva dana sam u jednom dobrom režimu i veliku zahvalnost dugujem doktorima Davidoviću i Cvetiću.

FOTO Blic.rs

Kakvi su dalji planovi? Šta kažu doktori, a kakve su vaše želje?

– Želim da nastavim da radim. Ja bez košarke ne mogu ni u ovakvom stanju, ali upravo zbog toga moram da smanjim adrenalin, da se ne bi dešavale slične stvari. To što ne radim preko cijele godine jako je dobro za početak. Ne volim ljude koji rade stvari napola, već koji uvijek daju cijelog sebe. Takav sam i ja. Ali što se tiče emocija, moraću da počnem da se kontrolišem.

Ko vas je zvao ili posjećivao?

– Od igrača zvali su Tepić, Milosavljević, Lučić, pojedini iz Bosne, neki moji prijatelji, iako ih nema puno, poput Dejana Mijača, Bože Koprivice, Sinana Gudževića…

Jeste li imali vremena da ispratite Eurobasket?

– Dosta utakmica sam odgledao pažljivo. Drago mi je što su ekipe iz bivše Jugoslavije odigrale dobro i što su dvije od njih stigle i do finala. Slovenija je pokazala veliki kvalitet, fanatizam i čestitam im od sveg srca. Dobili su i Španiju tako da je ta medalja punoga sjaja.

Kako je izgledala Srbija?

– Naša reprezentacija je napravila lijep uspjeh, jer je sastavljena od dobrih ljudi koji se lako uklapaju u tim. Marjanović se vratio poslije godinu dana neigranja, a on je naš najjači centar. Odličan je bio i Lučić. Iskoristili smo lakšu stranu žrijeba i zasluženo osvojili srebrnu medalju – zaključio je Vujošević.

Nedavni Vujoševićev intervju o ratu u Bosni izazvao je mnogo polemika u ovdašnjoj javnosti.

– To nije bilo lijepo prenijeto. Raspad Jugoslavije sam doživio kao najveću tragediju u životu, a svaku osobu koja je u tome učestvovala u tome ne simpatišem. Jugoslavija je bila lijepa prilika da budemo prvi na svijetu u svim sportovima. Za tu situaciju svi imaju udio krivice jer kada je krv zamirisala, zvjerstava je bilo svuda. Krv ima gadan miris, a kada se ona prolije, nije je moguće kontrolisati – kazao je Vujošević.