Znaju li FIFA i UEFA šta se dešava u bh. fudbalu? Kladimo se da (ne) znaju!
Da sramotan finiš prošle sezone u bh. fudbalu u skoro svim rangovima takmičenja nije slučajnost pokazuje i sami start nove sezone. Nakon što su naši klubovi ekspresno isprašeni iz evropskih takmičenja, počeo je jad i čemer od bh. fudbalskih takmičenja. A, tamo sve po starom, svaki vikend novi cirkus.
Bilo da se radi o Premijer ligi BiH ili nekom nižem rangu takmičenja.
Za to vrijeme iz NSBiH poput pokvarene ploče ponavljaju kako je sve divno i krasno, samo to mi, eto, ne vidimo.
Fašističke i nacionalističke poruke na tribinama su postale uobičajene. Savezu na čelu sa Elvedinom Begićem, to očito ne smeta. Naprotiv, takvo se ponašanje stimuliše smiješnim novčanim kaznama.
Da će toga biti sve više, najavili su iz Saveza kada su sramotno pomilovali Široki Brijeg nakon bruke u završnici Kupa BiH na Pecari prošle sezone. U Banjoj Luci se proteklog vikenda na gradskom stadionu orio “Marš na Drinu”, a igrače Sarajeva su bacali zajedno s nosilima na travnjaku.
Ni to što sudije odlučuju prvaka i ko ispada iz lige, Begiću očito nije neki problem, pa je sudac koji je prošle sezone donio titulu Zrinjskom u sudačkoj nadoknadi u Bijeljini “kažnjen” tako da ove sezone može odlučivati samo o tome ko ulazi u Premijer ligu (sudi u Prvoj ligi FBiH), a ne ko će biti prvak ili ko ispasti. Pitanje je samo u kojem se rangu takmičenja katastrofalnije sudi.
Reprezentacija BiH došla je u situaciju da brine hoće li narednu domaću utakmicu uopšte igrati u BiH. Milioni zarađeni od plasmana na SP u Brazilu su proćerdani, a da Savez nije pomogao da se barem jedan stadion osposobi kao alternativa Bilinom polju. Tek nakon što je Bilino polje suspendovano, uhvatili smo se za glavu gdje ćemo igrati u nastavku kvalifikacija.
Begić svako malo natjera članove Odbora za posredovanje da se oglase u medijima i da kažu koju lijep riječ o njemu i Savezu u njegovom mandatu. Ti istupi ponekad izgledaju tragikomično, ali daju rezultate.
Kada nisu sporne nesportske i zabranjene parole na tribinama, pa i katastrofalno suđenje, zašto bi onda bilo sporno što nam fudbalski treneri ne izlaze iz kladionica.
Vladi Jagodiću, treneru tuzlanske Slobode, na zelenom travnjaku ne ide baš najbolje, ali ne odustaje. Poručuje kako nema namjeru otići (a, zna da Sloboda nema para da ga otjera). Kako Jagodiću ide u kladionici, to ne znamo, ali i tamo je očito uporan.
Dnevni avaz jutros je objavio fotografiju kako Jagodić izlazi iz kladionice, no nije to neka novost. Jagodića su znali slikati i u kladionici, dok razrađuje tiket, obučenog od glave do pete u službenoj opremi kluba koji trenira. Pa, ništa.
Možda to FIFA-i i UEFA-i smeta, ali Savezu s Begićem na čelu – ne. Ima “jagodića” još, pa šta. Da li se i kako klade na utakmice klubova koje vode u bh. fudbalu, koga briga.
Ako su iz FIFA i UEFA zažmirili na očite neregularnosti tokom nedavno održanih izbora u NSBiH, kada je Begić sve učinio da bude ponovo izabran, onda teško da ih može zanimati cirkus koji se dešava u našem fudbalu. Jer, ako su iz FIFA i UEFA dozvolili da se Begić u borbi za produženje mandata osloni na pomoć ljudi koji su bh. fudbal i reprezentaciju svojevremeno odveli u suspenziju, onda je jasno da Čeferina i društvo baš briga šta će ostati od našeg fudbala dok Begiću istekne mandat ili dok se ne namjesti u neku UEFA-inu komisiju.
Nadamo se samo da reprezentacija u borbi za SP u Rusiji neće platiti ceh Begićevih ambicija, a da će bh. fudbal preživjeti haos i beznađe u koje tone iz vikenda u vikend.
