FK Sloboda
Zlatan Nalić, sin velikog oca
A kakav je bio igrač najbolje je u izjavi za Tempo pojasnio njegov tadašnji trener Mićo Duvandžić. U tekstu pod naslovom Lopta kao životni saputnik Duvandžić kaže: „takvog, po konstituciji i mnogo čemu drugom, izuzetnog, svojevrsnog fudbalera, Tuzla još nije imala!
Fudbalskog trenera Zlatana Nalića upoznao sam prije nekoliko godina. Bilo je to nakon njegovog nadahnutog predavanja o fudbalu održanom u sklopu tadašnjeg izdanja sarajevskog sportskog simpozija Simposar. Govorio je o modernom fudbalu, budućnosti igre, pojašnjavao taktiku i razlučio zašto su pojedinci i ekipe iz nekih fudbalskih sredina uspješniji od drugih. Sve redom teme koje su nama, naivnim zaljubljenicima u fudbal, omogućile da osjetimo dašak Lige prvaka u domovini i makar za trenutak odmaknemo od sumorne svakodnevnice domaćeg prvenstva, piše Almir Šećkanović za Al Jazeera Balkans.
Prst na svoje znanje
Neobično za bosanskohercegovačke sportiste Zlatan je većinu rečenog potkrijepio naučnim istraživanjima, pa je moje prvo pitanje nakon rukovanja i uvodnog upoznavanja bilo: Gdje si sve to naučio?
“Prvo u praksi kroz igranje u brojnim klubovima, a onda i kroz specijalizirano školovanje o fudbalskom treniranju i menadžmentu na Vaxjo Univerzitetu, UEFA-inim programima za profesionalne trenere, te trenerskoj praksi“, ukratko je obrazložio Zlatan, dajući zanimljivu anegdotu o svojim počecima.
Mesud Nalić iz vremena kada je nastupao za tuzlansku Slobodu
“Jedne prilike, kada sam već bio stariji igrač u Švedskoj, trener ekipe za koju sam igrao je zadobio neku povredu. Nije mogao nastaviti trening, pa je bilo logično da ja, kao najstariji igrač i sa dosta autoriteta u timu, nastavim voditi trening. U jednom trenutku iza mojih leđa prolazi jedan stari, meritirani, trener i pita me kako ide? A ja sam sve radio ono što sam volio raditi kao igrač, pa mu kažem da ide super. A on prođe iza leđa, potapše me po ramenu, pa me pita: Otkud znaš? Sa jednim pitanjem stavio me pred izazov, jer zaista nisam mogao odgovoriti šta sam radio i koja je zamisao treninga. Odmah sam shvatio njegovu poruku. Ako hoćeš da se baviš ovim poslom moraš uvijek znati obrazložiti šta radiš i zašto to radiš“, pojasnio je Nalić dodajući pitanje, te nudeći nam u istom dahu odgovor: „Znate li ko je taj trener? Moj otac! On me je naučio da skoro svi igrači kada završe karijeru znaju mnogo toga o fudbalu, ali ne znaju da stave prst na svoje znanje i objasne šta ustvari znaju. To dolazi sa edukacijom“.
Mesud Nalić kao kapiten tuzlanske Slobode
Stariji čitatelji ili ljubitelji Facebook stranica o historiji jugoslovenskog fudbala sjetit će se Mesuda Nalića, desnog krila tuzlanske Slobode. Tetak, kako su navijači i igrači Slobode zvali Mesuda Nalića, igrao je za tuzlanski tim u periodu od 1966. do 1977. godine. Tih godina je zaslužio status jednog od najznačajnijih igrača u dugoj historiji kluba. Odigrao je 622 utakmice, od čega najviše u Prvoj jugoslovenskoj ligi. Svojim golovima je direktno uveo Slobodu u prvu saveznu ligu, 13. jula 1969. godine. U izvještaju sa finalne utakmice za ulazak u Prvu ligu, igrane protiv Budućnosti u Titogradu, piše: „Tek što je počeo nastavak Nalić je opet stupio na scenu. Postigao je i drugi gol iz takve situacije da je uopće neshvatljivo kako je bilo moguće postići gol“.
Unuci profesionalni fudbaleri
Sloboda je pobijedila 3:0, a Nalić je pogodio dva puta. Hroničari Slobode bilježe da je u karijeri postigao još najmanje 25 prvoligaških golova. A kakav je bio igrač najbolje je u izjavi za Tempo pojasnio njegov tadašnji trener Mićo Duvandžić. U tekstu pod naslovom Lopta kao životni saputnik Duvandžić kaže: „takvog, po konstituciji i mnogo čemu drugom, izuzetnog, svojevrsnog fudbalera, Tuzla još nije imala! Nalić je igrač koji u jednom trenutku ima hiljadu rješenja, koji, uprkos već poodmaklim godinama, ne zaostaje ni za jednim svojim mlađim kolegom. Pogotovo ne u snazi i izdržljivosti, u upornosti da svog čuvara pošto-poto pretrči, da ga varkom tijela u punom trku ostavi za sobom… Nema govora: igrači kalibra i mogućnosti Mesuda Nalića rijetko se rađaju. On je uzor nad uzorima kako se treba boriti za svoj ugled i ugled kluba u kojem igra“.
Poslije igračke karijere Mesud je postao trener, između ostalog i svoje Slobode, a potom i navijač kluba iz Rudarske 2. Preminuo je 1. juna 2004. godine.
Njegov sin Zlatan aktuelni je trener Slobode, a unuci profesionalni fudbaleri u Švedskoj.
Nalićima je lopta, zaista, životni saputnik.
