Vaha: Niko se ne usuđuje ništa reći igračima i čelnicima Saveza, strah me za naš fudbal

Bosanskohercegovački fudbalski stručnjak Vahid Halilhodžić (68), nakon posljednjih neuspjeha reprezentacije BiH, u intervjuu za Dnevni avaz izjavio je da ga je strah za bh. fudbal.

“Gledao sam, naravno, i posljednje utakmice naše reprezentacije, premda je to sve (po)nekad teško i gledati”, rekao je popularni Vaha, koji je trenutno na kratkom odmoru u Marakešu, te dodao:

“Odavno me je strah ne samo za bh. fudbal, nego i našu državu. Kakva je situacija u državi, takva je i u fudbalu. Nažalost, ne može se izdvojiti fudbal iz tih (ne)prilika u društvu, jer je to jako komplikovana stvar. To sve što se radi u našoj državi je nešto nevjerovatno. Bez obzira na to što su sve karte otvorene, svi znaju ko šta hoće, ali i dalje se sve nastavlja. Ne znam, situacija u fudbalu je više-manje svugdje teška posebno zbog koronavirusa i svega ovoga što se dešava u društvu, a mi imamo i dodatne probleme”.

Zbog toga nije ni čudo što se porazi shvataju tragično.

“To je normalno, svi ljudi su skoro svugdje malo frustrirani, tako da od fudbala i sporta očekuju bar malo oduška, radosti, veselja… A onda s terena dođe dodatno, još veće razočarenje, tako da se to multiplicira na razne načine”, istakao je Vaha.

U svemu tome selektora reprezentacije Maroka najviše brine jako brzo trošenje bivših asova, a danas uspješnih trenera.

“Pratim ja to sve, to je moja država, tu sam rođen, tu ću i umrijeti. Međutim, stalno nam je jedan isti krivac, trener, odnosno selektor. Prebrzo trošimo te naše velikane, „jučer“ je to bio slučaj s Farukom, Bakom, Papetom, Mešom, a danas Duškom. Prije njega je Robi… To su fudbalski velikani, a mi ih potrošimo za dvije tri utakmice. Oni su bili daleko bolji igrači, nego svi ti što danas igraju skupa. I kao, oni ne znaju ništa, nemaju pojma… to me nervira. A nigdje se ne spominje koliko od sebe daju igrači ili to rukovodstvo što to sve vodi”, kazao je Halilhodžić, dodavši:

“Jer, da bi jedna reprezentacija postizala dobre rezultate mora se prvo napraviti to okruženje, da ima neke radosti u svemu tome. Ne, kod nas stalno govore ovaj nema pojma, a tolike godine je proveo u fudbalu, i kao igrač i kao trener. Uvijek je jedini, isključivi krivac trener. Mogu samo zamisliti kao se osjećaju svi ti naši velikani koji su proslavili bh. fudbal, a nakon dvije-tri utakmice su proglašeni neznalicama. Da ne kažem neku težu riječ”.

Halilhodžića to, kako kaže, jako boli.

“Niko se ne usuđuje da kaže igračima: Nije ovo dobro. Ili članovima uprave, odnosno rukovodstvu Saveza: Gospodo, pa šta vi to radite. Prema tome, tu treba dublja analiza ako hoćemo da naš fudbal jednog dana ponovo krene naprijed. Svak’ se treba dobro zapitati, te pomesti ispred svojih vrata. Čija je sve to krivica da tako padnemo, iz prvog u četvrti šešir. Talenata tu ima, a zašto su takvi rezultati, to je ponavljam za dublju analizu”, rekao je popularni Vaha, dodavši.

“Međutim, kad gledam utakmice naše reprezentacije čini me se da tu nema neke radosti, nema oštrine, nema naboja, ni nacionalnog, ni… Da li svi ti momci koje ja baš ne poznajem najbolje, igraju za našu reprezentaciju zbog neke nužde, odnosno šta osjeća u tom dresu. Ima dosta tih stvari o kojima treba dobro razmisliti i(li) analizirati ih. Svako može kritikovati, to je najlakše, ali treba znati naći pravi put ili argumente za izaći iz te situacije koja je trenutno jako teška”.

Izvršni odbor NSBiH jučer je analizirao izvještaj Dušana Bajevića i počeo rješavati još jednu selektorsku križaljku.

“Duško je došao tu da pomogne, a sad ga nešto optužuju. Šta on tu može sam, da li on ili neko drugi sve to tu može promijeniti? Meni je žao što je on sada u toj situaciji jer znam da je došao sa dobrom namjerom. Neću sada ulaziti dublju u analizu, ali je činjenica da smo protiv Sjeverne Irske imali izvanrednu priliku da nešto napravimo, to jeste da se plasiramo na veliko takmičenje”, konstatuje između ostalog Vaha.

“Sada dolazi novi predsjednik NSBiH za kojeg ne znam ni koje ni šta je. Prema tome, ne mogu davati svoje sudove o svemu tome. Koliko je u svemu tome politike, čujem razno-razne priče. Već sam vam to jednom rekao: Ako moram birati igrače po tome kako se ko zove, onda to nije za čovjeka koji ima drugačije mišljenje o svemu tome. Sport je jedna od najljepših stvari, on zbližava ljude i pravi koheziju među njima i narodima. Sport nije za razdvajanje i mržnju, zbog toga sam jako ponosan što pripadam sferi društva koja ne poznaje granice, ni etničke, ni religiozne, ni bilo koje druge. Kod mene nema nikakve diskriminacije”.