švedski trener
Umro je Sven-Göran Eriksson
Na pitanje kako želi da ga se pamti, odgovorio je: “Nadam se da će ljudi reći da sam bio dobar čovjek, ali neće svi to govoriti. Nadam se da ćete me pamtiti kao pozitivnog tipa koji se trudio dati sve od sebe. Nemojte žaliti, smijte se. Hvala vam na svemu. Treneri, igrači, navijači, bilo je fantastično. Pazite na sebe i pazite na svoj život. I živite ga. Zbogom.”
Proslavljeni i trofejni švedski nogometni trener Sven-Göran Eriksson umro je u 76 godini života.
Prije sedam mjeseci otkrio je javnosti da boluje od raka gušterače te da mu je preostalo najviše godinu dana života. Od tada je fatalno bolesni Eriksson nastojao provesti što više vremena s porodicom i ispuniti si želje koje ranije nije stigao. Jedna od njih je da trenira Liverpool. Redsi su mu ispunili želju i proljetos je na Anfieldu vodio njihove legende protiv legendi Ajaxa.
Ispostavilo se da zadnje dane života prikazuje u dokumentarcu
Zadnje mjesece, a na kraju se ispostavilo dane života, Eriksson je odlučio pokazati pred kamerama u dokumentarcu koji se prošle sedmice počeo prikazivati na Amazon Primeu. Erikssona u njima vidima kako fatalno bolestan cijelo vrijeme provodi u Sunneu u rodnoj Švedskoj, gdje se opet povezao sa sinom i kćerkom.
“Nisam bio najbolji otac, ali sada provodimo puno vremena zajedno”, govori Eriksson, kojeg se u filmu vidi kako sa sinom Johanom i kćerkom Linom uživa u jednostavnim aktivnostima; čitanju, kartanju i hrani.
“Krasno jezero za baciti pepeo. Tu se osjećam kao kod kuće”
Eriksson pokazuje na jezero Fryken i govori: “Prekrasno mjesto, djeluje tako smirujuće. Nalazi se ispod planine na kojoj je moj otac odrastao. Pravo naprijed je Thornsby, gdje sam ja odrastao, i Sunne, u kojem sam rođen. Za jezero sam uvijek mislio kako je krasno mjesto za prespavati. U njega se može baciti pepeo. Tu se osjećam kao kod kuće.”
Slavni Šveđanin osvrće se na život koji se približava kraju: “To nije bio život, nego bajka. Imao sam tako divan, predobar život da sam na kraju morao platiti. Mislim da se svi bojimo smrti i umiranja, ali to su dijelovi života. Morate naučiti prihvatiti to.”
“Hvala vam na svemu. Treneri, igrači, navijači, bilo je fantastično”
Na pitanje kako želi da ga se pamti, odgovorio je: “Nadam se da će ljudi reći da sam bio dobar čovjek, ali neće svi to govoriti. Nadam se da ćete me pamtiti kao pozitivnog tipa koji se trudio dati sve od sebe. Nemojte žaliti, smijte se. Hvala vam na svemu. Treneri, igrači, navijači, bilo je fantastično. Pazite na sebe i pazite na svoj život. I živite ga. Zbogom.”
Eriksson se probio u Göteborgu, s kojim je osvojio dva švedska kupa, ali mu je senzacionalni trijumf u Kupu UEFA 1982. omogućio proboj na veliku scenu. Preuzeo je Benficu i u dvije gaže tamo osvojio tri prvenstva i jedan kup, te došao do finala Kupa UEFA 1983. i Kupa prvaka 1990.
Karijera od Švedske do Filipina
Ogroman trag ostavio je u Italiji. Kup je osvajao s Romom, Sampdorijom i Lazijom. S potonjima je to uspio dva puta, a jednom je s Lazijom uzeo i naslov. Isti klub vodio je i do osvajanja Kupa pobjednika kupova, u zadnjem izdanju (1999.) takmičenja evropskih osvajača kupova. Lazio je doveo i do finala Kupa UEFA.
Zatim je od 2001. do 2006. vodio jednu od najjačih generacija Engleske u historiji, ali nije uspio proći dalje od četvrtfinala na velikim takmičenjima. Zadnjih šest godina karijere, do 2019., radio je u Kini i na Filipinima.
