U medijima osvanulo pismo člana Skupštine FK Željezničar

Poslije saopštenja FK Željezničar povodom napada na člana UO kluba sa Grbavice, Dejana Nikolića, uslijedile su reakcije.

Jedan od prozvanih je i član Skupštine FK Željezničar, Ermin Čengić koji se nije slagao sa trenutnom situacijom u klubu.

Čengić je poslao mail svim članovima Skupštine, a isti možete pročitati bez uredničkih intervencija.

“Poštovani gosp. Dmitrović, drage kolege članovi Skupštine, Željovci

Prije svega zahvaljujem se gosp. Dmitroviću na obraćanju. To pišem imajući u vidu činjenicu da mi se kao članu Skupštine, najvišeg organa kluba, već pet mjeseci, od sjednice održane 18.06.2016, niko od članova Upravnog i Nadzornog odbora (UO i NO) FK Željezničar zvanično nije obratio niti sa mnom zvanično komunicirao, a vjerujem da je isti slučaj i sa ostalim članovima Skupštine.

Nadam se da se pod zvaničnom komunikacijom ne podrazumjevaju objave saopćenja i izjava putem klupske web stranice, jer bi to bio zaista jedinstven slučaj da članovi najvišeg organa nekog kluba o dešavanjima u klubu i aktivnostima u koje bi trebali biti uključeni saznaju putem web stranice odnosno interneta (da ne spominjem činjenicu da imamo i članove Skupštine koji ne posjećuju klupsku web stranicu i ne koriste e-mail te su dodatno odsječeni od informacija).

Izgradnja istočne tribine je zaista istorijski projekat i zaslužuje našu punu podršku, ali paralelno sa ovim pozitivnim procesima dešavaju se i oni negativni i retrogradni o kojima se također mora govoriti. Vjerujući kako su namjere gosp. Dmitrovića bile zaista najbolje, na pitanja koja je postavio u vezi sa učešćem u projektu izgradnje istočne tribine ipak ne mogu odgovarati jer ne želim da budem dio predstave koja se igra pred očima javnosti dok se, iza kulisa, problem suštinski poremećenih odnosa unutar i između glavnih struktura FK Željezničar gura pod tepih.

Porazno za Klub i za sve nas je činjenica da Upravni i Nadzorni odbor ne komuniciraju sa predsjednikom i članovima Skupštine već mjesecima iako je u javnosti, sve donedavno, stvarana slika o harmoničnim odnosima i timskom radu organa Kluba. Predsjednik Upravnog odbora već mjesecima ne odgovara na dopis sa brojnim pitanjima i nedoumicama u vezi sa funkcionisanjem i radom FK Željezničar kako u dijelu seniorskog sportskog tima, tako i aktivnosti Upravnog odbora, a koje mu je još 24.avgusta dostavio predsjednik Skupštine.

Članove Skupštine kluba niko ne informiše o detaljima aktivnosti koje članovi UO i NO poduzimaju bilo u sportskom segmentu bilo u dijelu infrastrukturnih projekata (istočna tribina) nego o svemu saznaju post festum, sa press konferencija i nakon što su detalji dogovoreni a ugovori već potpisani i objavljeni na web stranici.

Skupština koja je izabrala postojeći UO i NO nema nikakvu informaciju kako funkcioniše Upravni odbor nakon što su najmanje dva člana Upravnog odbora podnijela ostavke niti nam se iko obraća sa odgovorom na pitanje da li su tačne ili netačne informacije iz medija da su novi članovi Upravnog odbora već inkorporirani u rad UO te da ćemo na narednoj sjednici skupštine imati priliku samo aminovati njihovo članstvo.

Konačno, i sama činjenica da nam se kao članovima Skupštine kluba, u vezi sa jednim tako važnim pitanjem kao što je podrška izgradnji istočne tribine, ne obraća predsjednik Skupštine niti predsjednik UO nego član Nadzornog odbora dovoljno govori sama za sebe. Ono što je, po mom mišljenju, formalni razlog ovako narušenih unutarklupskih odnosa je zadiranje pojedinih nosilaca funkcija u Klubu u prava koja im Statut ne daje.

Ovaj najviši akt FK Željezničar koji precizno razdvaja prava i obaveze pojedinih organa, Skupštine, NO, UO te administracije kluba, u proteklom periodu, a pogotovo u posljednjih nekoliko mjeseci, je suštinski derogiran, njegovi pojedini članovi i stavovi dezavuisani, a Skupština kluba kao najviši organ potpuno isključena iz aktivnog učešća u radu kluba i svedena na pukog posmatrača aktivnosti pojedinaca koji očigledno smatraju da im konsultacije i saglasnosti najvišeg organa Kluba nisu potrebne.

Značaj Skupštine i njenih članova je sveden na odgovaranje na anketna pitanja koja se, u konačnici, svode na to koliko novca je pojedini član Skupštine spreman dati za pojedine infrastrukturne projekte uz očekivanje da već donesene odluke Upravnog i Nadzornog odbora budu bezuvjetno potvrđene. Ali ne samo da je pogažena ova forma odnosno slovo akta koji precizno uređuje prava i obaveze članova klupskih organa. Pogažena je i suština a to je tradicija razmjene mišljenja, međusobnog uvažavanja i dogovaranja koja je Želju oduvijek krasila.

Marginaliziranje Skupštine kluba kao najdemokratskijeg oblika organiziranja ljudi kojima je Željo u srcu za posljedicu ima agresivno nametanje stavova i mišljenja uske grupe ljudi koju sve češće čini samo jedan čovjek, a njegovi lični stavovi i elaboracija se medijski i u javnosti tumače kao stavovi cijelog FK Željezničar, što je opet predstavlja najgrublju manipulaciju. Željezničar nikada nije bio niti će ikada biti društvo jednog lica.

Nažalost, sve češće slušamo samo jedan glas, a press konferencije postaju poligon za obračun sa neistomišljenicima iz klupskih struktura te sa svima koji se usuđuju javno neslagati sa načinom na koji se vodi Klub i metodama koje se koriste u nametanju ambicioznih i u sportskom dijelu, nažalost, neispunjenih ciljeva.

U posljednjih nekoliko dana čak i donedavno ozbiljno vođena i uređivana klupska web stranica, umjesto informativnog glasila, sve više postaje ogledalo narušenih odnosa u timu i između gorespomenutih klupskih struktura i pojedinih igrača gdje se, umjesto službenog, krenulo sa praksom korištenja tabloidskog jezika i žargona koji ispod nivoa renomea Kluba za kojeg živimo.

Umjesto otvorenog razgovora ali i postavljanja pitanja odgovornosti upravljačkih struktura kluba za katastrofalnu transfer politiku i promašaje u dovođenju igrača i smjenama unutar stručnog štaba, slušamo tirade o dugovima prethodnih struktura i poreskoj odgovornosti i transparentnosti postojećeg UO i NO. Mjerilo ljubavi prema Klubu postaje, izgleda, spremnost da povjerujemo u mantru kako će se nagomilani problemi riješiti sami od sebe kada napravimo tribinu.

I zato trebamo pričati o građevinskim radovima, a nećemo o tome kako je Željo, u samo godinu dana, prešao put od kluba čiji su nosioci igre (ali i njegov finansijski oslonac) njegovi omladinci, do kluba u kojem u prvih 16 igrača ima samo jedan ili dva koji su potekli iz naše omladinske škole, a sve uz deklarativno zaklinjanje u naše mlade snage. Pri tom se na funkcioniranje fudbalskog tima i stvaranje sportskog rezultata pokušavaju primjeniti pravila funkcioniranja firme u kojoj dobro plaćeni zaposlenici (fudbaleri) i dobar menadžer (trener) te strog vlasnik (upravljačke strukture) garantiraju poslovni rezultat (titulu ili Evropu), što je apsurd koji ne treba dalje obrazlagati jer to tako u fudbalu i sportu jednostavno ne ide.

Naročito indikativan u tom smislu je detalj sa press konferencije posvećene najavi izgradnje istočne tribine, kada u jednom momentu izrečena rečenica koja je zapravo suština te filozofije “društva jednog lica” i brisanja višedecenijske prakse funkcionisanja Želje kao udruženja ravnopravnih građana. “Novac jest jednako klub”.

Dakle došli smo do tačke kada su FK Željezničar i svi mi koji godinama izgaramo za njegov boljitak svedeni na to koliko para imamo na bankovnim računima. I ako dosljedno pratimo tu logiku, ako para ne bude bilo ili ako ih mi ne damo, onda neće biti ni Kluba!? Drugim riječima, ova poruka se može čitati i na sljedeći način: ako i kad tih para nestane da bi i Želju, nedaj Bože, mogla zadesiti sudbina KK Bosne.

Mi, obični navijači i simpatizeri koji smo uz klub bili i ostali proteklih ne godina nego decenija, znamo da je Željo bio, jeste i biće uvijek puno više od svoje materijalne vrijednosti i da nikada njegov rezultat u sportskom dijelu nije korespondirao sa količinom para koje smo imali nego samo i jedino sa atmosferom jedinstva i solidarnosti koja je stvarana u svim segmentima Kluba, a prije svega kroz gajenje ljubavi prema plavom dresu od malih nogu.

Ja nemam taj luksuz da izjavim da ću, ako istočna tribina ne bude završena zbog nedostatka finansijskih sredstava, iz svog džepa platiti radove, ali očigledno da oni koji te pare imaju na perspektivu FK Željezničar ne gledaju kroz prizmu sportskih postignuća i zadržavanja njegovih temeljnih vrijednosti nego isključivo u okvirima profita. Pri čemu nas niko usput nije obavijestio da smo umjesto udruženja građana postali dioničko društvo čija je jedina logika postojanja ostvarivanje dobiti. Možda zvučim naivno ali ja mislim da je Željo i dalje treba da bude ono što u članu 1. njegovog “Ustava” i piše da Željo jeste, a to je “dobrovoljna, nevladina, nepolitička i neprofitna sportska organizacija za fudbalski sport”. I da su Željini programski ciljevi i dalje oni isti koji navedeni u tom istom Statutu.

Ovo je samo dio konstatacija o ozbiljno poremećenim odnosima unutar FK Željezničar te njegovih pojedinih dijelova. O tome i još nekim stvarima koje smatram nedopustivim i neprimjerenim te apsolutno suprotnim višedecenijskoj tradiciji djelovanja i rada u Želji planiram govoriti na narednoj sjednici Skupštine. Ukoliko, naravno, dobijem priliku da, prije nego izvadim novčanik i prebrojim pare koje trebam dati, nešto kažem o načinu na koji, po mom mišljenju, funkcionišu oni koji će te pare u moje ime trošiti.

Poštovane kolege članovi Skupštine, znam da među vama ima jedan broj onih koji se neće složiti sa iznesenim stavovima. Nadam se da ćemo u demokratskoj atmosferi, na sjednici skupštine, imati priliku da argumentiramo za i protiv poteza upravljačkih struktura. Ovaj mail nije poziv na raspravu. Napisano je rezultat višemjesečne ignorancije kojoj smo izloženi dok se u naše ime donose veoma značajne odluke u čijem formulisanju i modeliranju ne učestvujemo. Ne mislim da ima sreće u prepisci putem interneta niti će se problemi na ovaj način riješiti ali jednostavno nisam želio da neko moju dosadašnju šutnju shvati i tumači kao podršku pojedinim potezima UO i NO.