Slišković: Čim kažem nešto kritički odmah me vrijeđaju

Povodom organizacije malonogometnog turnira “4 kafića” organizatori, predvođeni Damirom Karamanom, lansirali da će pored aktualnih zvijezda Perišića, Tomasova, Livaje, Ibričića, Maloče, Balića, Vlašića i drugih zaigrati i Baka Slišković, premda im je on javio da se “više ne usuđuje potrčati za loptom ili šutirati”. Odgovor organizatora je bio: “Nema veze, samo se pojavi u dvorani”.

– Znao sam da me vole navijači Hajduka, ali da mi toliko plješću i skandiraju debelih trideset godina otkako sam nosio bijeli dres ipak nisam mogao vjerovati.

Baka je istrčao s ekipom Kaurija (kasnije pobjednicima turnira), navukao je dres, ali je ostao u rebatinkama, pratio je utakmice s klupe.

– Znate, ‘gonio’ sam se s Hajdukom oko nekog novca, oko moje otpremnine za slučaj da dobijem otkaz. Dobio sam na sudu tih 150.000 eura, ljudi iz Hajduka su mi uredno isplatili. Nisam tražio kamatu, tako sam se dogovorio s mojom odvjetnicom Doris Košta, pa sam sve nešto ‘kontao’ da se to moje sudovanja s klubom neće dopasti navijačima…

Vrijedilo je naplatu čekati osam godina, dobro je došla?

– Ma, ne bih tražio tu otpremninu da me nisu izgnali iz kluba. Došli su me moljakati da preuzmem treniranje Hajduka, bili su u teškoj situaciji, trebala im je jedna, ajmo kazati, popularna faca da spriječe nezadovoljstvo navijača.

I izveden je zaokret, Hajduk je krenuo loše, mnogi su posumnjali da se može obraniti naslov prvaka?

– Tako je bilo, izveli smo zaokret, pomoćnik mi je bio Mišo Krstičević, a sportski direktor Igor Štimac. Uoči doigravanja za prvaka imali smo četiri boda više od Rijeke, Dinama nije bilo nigdje…I onda se dogodio kiks, osam kola prije kraja smijenilo me, a Hajduk je i dalje ostao na vodećoj poziciji. To je bila posljednje titula prvaka, onda je došla ova dominacija Dinama.

Žal zbog smjene?

– Ne žalim ja u životu za ničim. Svi kažu, kao igrač mogao si bolje, više, kao trener također. A ja sam zadovoljan. Nisam od velikih prohtjeva… Evo, sad sam sedam kola vodio Široki Brijeg, imali smo šansu da budemo prvaci, završili smo na četvrtom mjestu. A što ću drugo kazati nego da sam najodgovorniji, najprije ja, pa igrači, pa drugi.

Ipak ste eksplodirali poslije posljednje utakmice kad je Široki ostao bez plasmana u Europu?

– Opet kažem da je najveća odgovornost na meni. A to što sam prigovorio na račun suđenja, dogodilo se…U par posljednjih utakmica nisu svirali kaznene udarce u našu korist, premda su se prekršaji mogli vidjeti iz aviona, a kad smo igrali u istočnom Sarajevu protiv nas je sviran jedanaesterac kojeg je može biti mogao vidjeti jedino neki golub na grani.

Igra li se bolji nogomet u Bosni i Hercegovini nego prije desetak godina kad ste bili selektor?

– Igra se bolje, ali još je tu mnogo prostora. Nemojte me vući za jezik, jer čim zinem i kažem nešto kritički odmah me se vrijeđa, titulira kojekako. Čujte, da meni viču da sam četnik ili da sam peder, e pa to je strašno.

Reprezentacija BiH, otkako je krenula, još nije zaigrala u Mostaru?

– Žalosno je to, ali eto, kad to kažem skočit će njih stotina i tumačiti kako to nije naša reprezentacija. I kako ljudima ili neljudima objasniti da je to baš naša reprezentacija. Kad sam bio selektor pokušavao sam da se priredi jedna barem prijateljska utakmica u Mostaru. Ali i oni iz Sarajeva kao i ovi iz Mostara odmah su graknuli kako to ne može, kako će biti nereda, kako ‘nam ne trebaju problemi’. Ali to se mora dogoditi…

Kakvi su odnosi između Zrinjskog i Veleža?

– A ušančeni su svi u svoje rovove, ali ima inicijativa s obje strane da se stanje poboljša, primiri…

Mogli bi tako naklapati do sutra, Slišković je rječit, ne plaši se kazati svoje, ali smo morali prekinuti jer je morao majki Nedi po kruh…

– Volim svoj Mostar, ali volim i Split. Je, bilo mi je lijepo u Hajduku.