Slišković: BiH je moja država, ni 1992. nisam imao rezervnu

Više od četrdeset minuta trajala je konferencija za medije posvećena susretu četvrtog kola Lige za prvaka između Zrinjskog i Sarajeva. Trener kluba iz Mostara Blaž Slišković govorio je o navedenom susretu, osvrnuo se na sudijsku organizaciju, današnji bh. fudbal, te je konstatovao da svojim kritičkim izjavama želi samo pomoći napredak našeg fudbala.

– Žao mi je da dignem ruke od bh. nogometa. Ne treba mene niko prozivati onakvim i ovakvim. Dobro se zna ko sam i što sam. Ja sam prvi 1992. nosio dres bh. reprezentacije i bio kapetan Sušiću, Baždareviću u Koblenzu kada je reprezentacija igrala neslužbene, humanitarne utakmice. Dolazio sam iz Pescare o svom trošku da bih igrao. Gdje su ljudi koji danas mene kažnjavaju bili 1992? Bio sam selektor 2000, otišao u Sarajevo raditi kada je to bilo nepojmljivo ovdje, išli su samo političari koji danas mene prozivaju. Nije njima smetalo što idu u Sarajevo, prozivali su mene što idem u “muslimanski dio“. Mene nije zanimao “muslimanski dio“, zanimao me je uspjeh bh. reprezentacije, jer sam se smatrao i danas se smatram građaninom Bosne i Hercegovine. Ja sam ovdje rođen i smatram da je ovo moja država, bez obzira na moju nacionalnost, rekao je Slišković.

Ponovio je i da on nikad nije imao rezervnu državu.

– Nikad nisam rekao da imam rezervnu državu, niti smatram bilo koju državu svojom rezervnom. Ovo je moja država i ovdje ću tražiti svoj napredak. Meni smeta kada me neko proziva da sam nacionalista, da sam fašista, da sam ovakav ili onakav. Svojim izjavama želim utjecati na napredak bh. nogometa. Ne može nas vaditi samo reprezentacija. Nestat će i Džeka, Pjanića, Lulića… Odakle ćemo crpiti igrače za reprezentaciju, pa samo iz domaćih klubova. Nema više nekih koji su se rodili prije 20 godina u dijaspori. Ovdje moramo napredovati u omladinskim školama, infrastrukturi i pokušati odavde crpiti igrače. Sramota je da u Mostaru u posljednjih 20 godina nema igrača kvaliteta Bajevića, Vladića, Hadžiabdića i pokojnog Matijevića. Što smo napravili, upitao je Baka.

Pokušao je naći stvarne razloge zašto je sve manje talentovanih dječaka na ulicama Mostara.

– U bivšoj Jugoslaviji u Veležu nisi morao plaćati članarinu da treniraš. Danas treba izdvojiti 50 KM za nogomet, 50 za karate, 50 za plivanje, pa nemaju roditelji novaca za to. Sport usmjerava mlade prema onome što je kvalitetno. Oslobodimo djecu članarine, napravimo klub koji će omogućiti da 300 djece besplatno trenira. Kada umrem hoću da znam da je moj unuk ostao u društvu gdje će biti pristojan i odgojen čovjek koji će napredovati. Ja sam svoju djecu izveo na pravi put, ali želim da moji unuci, i vaša djeca i unuci da žive u normalnoj državi, kazao je između ostalog legendarni Blaž Baka Slišković.