Rođen u BiH, bio velika fudbalska zvijezda, ali su ga uništili poroci (FOTO/VIDEO)

Postoje neke utakmice za sva vremena. Recimo, stoti beogradski derbi između Zvezde i Partizana. Ali, jednog od aktera tog meča, bivšeg fudbalera Crvene zvezde, više ni poznanici – ne prepoznaju.

Ovo je priča o Nikoli Radmanoviću. Nekadašnjem igraču sada… sada jednom usamljenom čovjeku, kog su poroci uništili. Ili, ipak, nisu sasvim.

Priču je objavila Facebook stranica Crvenke, gradića u kome živi, i ona glasi ovako:

“Krajem šezdesetih godina prošlog vijeka, tačnije prvog marta 1969. u Velikoj Gati (BiH), rođen je dječak koji će na neki način obiležiti jednu dekadu crvenačkog i srpskog fudbala i javnog života.

U svojoj bogatoj fudbalskoj karijeri nastupao je za Crvenku, Vrbas, Bečej, Crvenu zvezdu, špansku Meridu. Za Crvenu zvezdu, u eri trenera Ljupka Petrovića, odigrao je oko 80 utakmica. Kao igrač veznog reda bio je poznat kao vrlo koristan i zahvalan fudbaler. 1995. godine, u dresu Crvene uvezde, zajedno sa Dejanom Stankovićem, Zvonkom Milojevićem, Dejanom Petkovićem i Pericom Ognjenovićem, osvaja duplu krunu i tako svoje ime zlatnim slovima upisuje među šampione. Kasnije je bio je i prvi pomoćnik trenera Crvene zvezde Vladimira Petrovića Pižona.

Nikola Radmanović je bio čovjek velikog šarma, duhovit na terenu i van njega. Volio je sva zadovoljstva života, imao je ukus za sve što je lijepo. Volio je ljude, muziku, društvo, kafanu. Družio se sa najvećim zvijezdama domaće estrade i dovodio ih u Crvenku. Svojom pojavom zaustavljao je saobraćaj i bio je idol mladih. Bilo gdje da sjedne u Crvenki, odmah bi za njegov sto stiglo piće ili bi ga kelner upitao šta želi, jer to naručuje čovjek za drugim stolom. Živio je Nikola buran život i kao većina mladih ljudi nije razmišljao o tome šta će biti sutra.

Ako je Nikola pjevao pesmu “Kafana je moja sudbina”, onda je pjevao istinu. Kafana mu to zaista i jeste. I kao radno mjesto i kao drugi dom i kao pogibija koja će mu odnijeti i godine i zdravlje i novac, do koga je držao kao do lanjskog snijega. Novac je trošio, dijelio, ostavljao po kockarnicama. Dok su drugi igrali da se skuće i zarade, Nikola je igrao za poroke.

Danas Nikolu možete sresti na ulicama Crvenke kao i svakog prosječnog čovjeka. Dane provodi sam i zaboravljen. Zaboravili su ga i klub i saigrači i prijatelji.

Kada sretnete Nikolu na ulici ili u kafani pozdravite ga i počastite. Niko nije zaslužio takvu sudbinu, a najmanje ikona jednog vremena i jedne generacije Nikola Radmanović”, objavljeno je na pomenutoj Facebook stranici.

Iako u ovoj priči ima nekoliko detalja koji nisu lako provjerljivi, naročito one tvrdnje o kockanju, Radmanović koji je bio akter čuvene pobjede od 2:1 u 100. derbiju, odigranom pred 90.000 gledalaca na “Marakani”  1995, i dalje je u živom sjećanju ljudi iz Crvenke.

Neki ga i danas sreću, ali…

“Juče sam bio sa njim u jednoj kafani u Crvenki u koju sam slučajno svratio kad sam prolazio tuda… On je ustao i prišao za moj sto da me pozdravi i poljubi… Moja sramota, ali nisam ga prepoznao. Jako mi je žao ovog čoveka jer nam je bio idol svima, šmeker i frajer u svakom smislu te riječi… Živio mi, Nidžo, još hiljadu godina”, napisao je jedan Radmanovićev sugrađanin, dok je drugi priložio i fotografiju nekadašnjeg fudbalera napravljenu prije dve godine, za njegov 48. rođendan.