Put Zdravka Mamića od trgovačkog putnika do faraona hrvatskog nogometa

Izvršni predsjednik Dinama i dopredsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Zdravko Mamić rođen je 16. jula 1959. godine u Bjelovaru. Njegovi roditelji, pokojni otac Josip i majka Lucija, podrijetlom su iz Zidina, sela pokraj akumulacije Buško jezero u zapadnom dijelu tomislavgradske općine u BiH.

Sva trojica braće Mamić, najstariji Stojan (r. 1957.), srednji Zdravko i najmlađi Zoran (r. 1971.), posvetili su se nogometu. Stojan i Zdravko počeli su igrati u NK Mladost iz Ždralova kraj Bjelovara, a Zoran je počeo i završio karijeru u Dinamu. I Zdravko je pokušao postati nogometaš u Dinamu, no zaustavio ga je u 15. godini tadašnji trener u pomlatku Zdenko Kobeščak proglasivši ga – neperspektivnim.

Bio je trgovački putnik

Mlađahni Zdravko Mamić tada se, još kao srednjoškolac, okrenuo poduzetništvu. Njegov prvi biznis bila je prodaja stiropornih sjedalica na stadionu u Maksimiru. Poslije završetka srednje škole, preko političkoga moćnika Jakova Blaževića (čiju je sestru poznavao), Zdravko Mamić dobio je posao trgovačkog putnika u Kožarsko-tekstilnom kombinatu Zaječar. U njemu je radio šest godina, a potom prešao u slovensku tvrtku Lesnu iz Slovenj Gradeca.

Funkcionarski uspon u Dinamu počeo je 1992. godine, kao glavni direktor. Iz toga dvogodišnjega burnoga mandata pamti ga se kao partnera Ćire Blaževića u pokušaju prve privatizacije Dinama. Mamić je u to vrijeme bio vlasnik dijela bjelovarske tvrtke Česma, koja je Ćiri posudila 1,5 miliona DEM za kupnju Dinama.

Mamić je Dinamo napustio 1994. godine nakon incidenta u Auxerreu i od Maksimira apstinirao šest godina. U međuvremenu je bio direktor Osijeka, potom i Segeste, te vlasnik Croatije iz Sesveta, Dinamove filijale u kojoj su tada uglavnom igrali štićenici njegove menadžerske agencije MSA (Cesar, Leko, Zahora…).

Prvi veliki Mamićev menadžerski posao bila je prodaja Boška Balabana u Aston Villu, u ljeto 2001. godine za 7,8 miliona eura, od čega je čak 80 posto pripalo Mamiću i igraču, a samo 20 posto Dinamu.

Paradoksalno je da je Mamić taj transfer dogovorio kao član Dinamova Izvršnog odbora, u koji ga je 14. februaru 2000. godine imenovao predsjednik Mirko Barišić.

Osim što je toga dana Dinamu vraćeno ime, Valentinovo 2000. može se nazvati i “Zdravkovo”. Naime, od toga dana počinje Mamićev streloviti funkcionarski i poslovni uspon i u sljedećih 15 godina, zahvaljujući svojoj prodornosti, financijskoj moći i političkom zaleđu, on postaje apsolutni vladar hrvatskog nogometa te najuspješniji Dinamov predsjednik u povijesti, sa čak 11 naslova prvaka (2003., te 2006.-2015.).

Zdravko Mamić-biznismen zaradio je 2006. godine ogroman novac prodavši zemljište i projekt nebodera u Vukovarskoj ulici Erste banci. Pričalo se da je posao bio težak devet milijuna eura. Ali, Zdravko Mamić-menadžer golemu je zaradu imao i od prodaje Dinamovih nogometaša (Leko, Cesar, Eduardo, Modrić, Ćorluka, Vukojević, Čale, Lovren…), s kojima je imao privatne ugovore i koji su mu plaćali postotke od svojih ugovora. Eduardo da Silva zbog toga se pobunio i pokrenuo sudski spor protiv Mamića.

U međuvremenu je Zdravko Mamić agenciju za prodaju nogometaša prenio na sina Marija, a uskoro je ona bila i formalno ugašena, premda se Mario Mamić i danas neformalno spominje kao zastupnik nekih igrača, poput Dejana Lovrena, Matea Kovačića ili Tina Jedvaja.

Politička zaštita

Sve vrijeme vladavine Dinamom, točnije sve do otvaranja fronte prema SDP-u, Mamić je uživao zaštitu političkih moćnika. Milan Bandić bio je godinama najizdašniji Dinamov sponzor, dok je 2007. godine Zdravko Mamić u svoje ime i uime igrača Dinama dao potporu Ivi Sanaderu i HDZ-u uoči parlamentarnih izbora. I danas je Mamić pristaša najjače oporbene stranke te bliski prijatelj predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović.

Mamić je s godinama postao i najutjecajniji dužnosnik Hrvatskog nogometnog saveza. Njegova moć narasla je u doba mandata pokojnog predsjednika Vlatka Markovića, kojemu je 2010. godine, na dramatičnoj sjednici Skupštine HNS-a, osigurao pobjedu na izborima, kada mu je suparnik bio Igor Štimac. S razgranatom mrežom lojalnih delegata u svim županijskim nogometnim savezima, Mamić bi vladajućoj garnituri, na čelu s prijateljem Šukerom, u HNS-u mogao osigurati doživotne mandate.

Istovremeno, posljednjih godina oko Dinama i HNS-a dramatično je rasla i vojska Mamićevih neistomišljenika. Dinamovi navijači okrenuli su leđa klubu koji sada ruši negativne rekorde gledanosti, dok reprezentaciji kontinuirano šteti skupina huligana kojoj je cilj srušiti vodstvo HNS-a odnosno Mamića i Šukera.