Pirić: Nisam izdajnik, iz Slobode sam otjeran

Nakon određenih tvrdnji koje su iznijeli čelnici Slobode na račun golmana Kenana Pirića, oglasio se i bivši čuvar mreže Tuzlaka putem Facebooka, čiji status prenosimo u cijelosti.

“Žao mi je što se moje ime u posljednje vrijeme spominje u negativnom konektstu kada se priča o mom odlasku iz Slobode. Trudio sam se biti korektan i šutio sam sve ovo vrijeme.

Nisam se oglašavao jer sam dijete kluba i ni na koji način nisam želio dolijevati ulje na vatru, želim se korektno rastati sa klubom u kojem sam počeo svoju karijeru. Međutim, neke stvari jednostavno ne mogu prešutiti, ne mogu jer me boli nepravda.

Prije svega, zasmetale su mi izjave određenih pojedinaca iz vodstva kluba koji kažu da sam nekorektan i da sam klub ostavio na cjedilu. Iz Slobode sam stekao status A reprezentativca Bosne i Hercegovine. U svakoj utakmici za Slobodu pružao sam svoj maksimum, šutio sam i radio svoj posao najbolje što mogu.

Istina je da sam kao A reprezentativac bio jedan od igrača koji je najmanje plaćen u klubu, ali nikada nisam ništa rekao. Na početku sezone kada je bilo jasno da neću otići vani, tadašnjem predsjedniku Azmiru Husiću sam rekao da želim ostati u klubu i produžiti ugovor. Odbijen sam, zbog čega ne znam, iako su svi znali da sam ušao u posljednju godinu ugovora.

U međuvremenu mi nisu uplaćeni doprinosi za zdravstveno osiguranje od kluba, pa sam da ne bih izgubio pravo na to, jedan, pa drugi mjesec od svog novca iste platio. Laž je da je bilo dogovoreno da sam snosim te troškove, nebrojeno puta sam išao u klub i pitao šta je problem, uvijek bi nailazio na odgovor da će problem biti riješen ubrzo a onda mi je stigla obavijest da sam zbog neplaćanja doprinosa, izgubio pravo na osiguranje.

I pored toga sam ponovo šutio i u svakoj novoj utakmici trudio se biti najbolji što mogu, bitan mi je bio samo teren.

Ugovornu ratu iz šestog mjeseca koju sam trebao primiti, nikada nisam dobio. Prije godinu dana bio sam blizu odlaska iz Slobode kada me je želio angažovati belgijski Brugge. Brugge je tada ponudio 300 000 KM Slobodi i mislio sam da je tada sve već završeno, mešutim, tadašnji predsjednik Husić odlučio je da me ne želi pustiti ispod 400 000 KM i transfer je propao. Sa tim novcem klub bi zaradio a ja bi osigurao egzistenciju. I opet sam nakon svega na početku sezone tražio produženje ugovora i odbijen sam. Nisu me htjeli prodati, a sa druge strane imao sam skoro najmanja primanja u klubu i nezainteresovanost za produženje ugovora. To su stvari koje mi nikada neće biti jasne.

Nikada niti jednog momenta, ni sa kim iz kluba, nisam ušao u neki verbalni konflikt, poštovao sam sve trenere, svaku minutu provedenu na terenu sam sa ponosom nosio dres Slobode.

Niti jednog momenta odbor za hitnost niti bilo ko od ljudi koji ce vjerovatno činiti novu upravu, nisu razgovarali sa mnom oko produzenja ugovora, razumijem da Skupština tek treba izabrati novu upravu ali niti jedan sastanak na tu temu nisam imao, apsolutno nikakvih naznaka. Možda će vam ovo zvučati nevjerovatno, ali nakon odlaska Husrefa Musemića, u jednoj utakmici sam bio sasvim normalno planiram da branim, ali pred samu utakmicu pozvali su me i tražili da odglumim povredu jer navodno neko nije za to da ja branim. Eto i to sam proživljavao i opet sutio i trpio, nadajuci se boljim danima. Neka demantuju ako ovo nije istina.

U međuvremenu sam dobio par naznaka da bi na zimu mogao zaigrati u inostranstvu i odlučio sam se za odlazak, ali ono sto moram istaći je da je moja želja prije svega da se rastanemo na korektan način. Mislim da je veoma ružno označavati me kao nekog izdajnika i praviti omraženog u očima navijača, kada sam posljednju godinu dana bukvalno ostavljen na cjedilu.

Novo ponizenje je bilo prije nekoliko dana kada su svi prvotimci dobili novembarsku platu osim mene, treba li nesto uopste dodati?

Žalosno je da mnogo igrača iz Tuzle koji su prošli školu Slobode na ovaj ili sličan način budu tretirani a da se neki koju tu budu i prođu cijene desetostruko više i na kraju nas kada se odlučimo na odlazak kako ne bi uništili svoje karijere zbog njihovog nemara, nazivaju izdajnicima kluba.

Za kraj mogu reći da volim ovaj klub, volim Tuzlu i navijače Slobode i moja želja je da u slučaju da se dogovorim sa nekim inostranim klubom, Sloboda dobije određenu odštetu. Jednog dana ću se ponovo vratiti na Tusanj, u Slobodi želim zavrsiti svoju karijeru. Žao mi je i što sam morao pričati o svemu ovome, ali teško mi je bilo zadnjih dana čitati kako me se proglašava nekim ko je klubu okrenuo leđa, a zapravo sam skoro natjeran da sam odem iz Slobode, koja ce svidjalo se to nekome ili ne, uvijek ostati moj klub!

Žao mi je što se moje ime u posljednje vrijeme spominje u negativnom konektstu kada se priča o mom odlasku iz Slobode. Trudio sam se biti korektan i šutio sam sve ovo vrijeme.

Nisam se oglašavao jer sam dijete kluba i ni na koji način nisam želio dolijevati ulje na vatru, želim se korektno rastati sa klubom u kojem sam počeo svoju karijeru. Međutim, neke stvari jednostavno ne mogu prešutiti, ne mogu jer me boli nepravda.

Prije svega, zasmetale su mi izjave određenih pojedinaca iz vodstva kluba koji kažu da sam nekorektan i da sam klub ostavio na cjedilu. Iz Slobode sam stekao status A reprezentativca Bosne i Hercegovine. U svakoj utakmici za Slobodu pružao sam svoj maksimum, šutio sam i radio svoj posao najbolje što mogu.

Istina je da sam kao A reprezentativac bio jedan od igrača koji je najmanje plaćen u klubu, ali nikada nisam ništa rekao. Na početku sezone kada je bilo jasno da neću otići vani, tadašnjem predsjedniku Azmiru Husiću sam rekao da želim ostati u klubu i produžiti ugovor. Odbijen sam, zbog čega ne znam, iako su svi znali da sam ušao u posljednju godinu ugovora.

U međuvremenu mi nisu uplaćeni doprinosi za zdravstveno osiguranje od kluba, pa sam da ne bih izgubio pravo na to, jedan, pa drugi mjesec od svog novca iste platio. Laž je da je bilo dogovoreno da sam snosim te troškove, nebrojeno puta sam išao u klub i pitao šta je problem, uvijek bi nailazio na odgovor da će problem biti riješen ubrzo a onda mi je stigla obavijest da sam zbog neplaćanja doprinosa, izgubio pravo na osiguranje.

I pored toga sam ponovo šutio i u svakoj novoj utakmici trudio se biti najbolji što mogu, bitan mi je bio samo teren.

Ugovornu ratu iz šestog mjeseca koju sam trebao primiti, nikada nisam dobio. Prije godinu dana bio sam blizu odlaska iz Slobode kada me je želio angažovati belgijski Brugge. Brugge je tada ponudio 300 000 KM Slobodi i mislio sam da je tada sve već završeno, mešutim, tadašnji predsjednik Husić odlučio je da me ne želi pustiti ispod 400 000 KM i transfer je propao. Sa tim novcem klub bi zaradio a ja bi osigurao egzistenciju. I opet sam nakon svega na početku sezone tražio produženje ugovora i odbijen sam. Nisu me htjeli prodati, a sa druge strane imao sam skoro najmanja primanja u klubu i nezainteresovanost za produženje ugovora. To su stvari koje mi nikada neće biti jasne.

Nikada niti jednog momenta, ni sa kim iz kluba, nisam ušao u neki verbalni konflikt, poštovao sam sve trenere, svaku minutu provedenu na terenu sam sa ponosom nosio dres Slobode.

Niti jednog momenta odbor za hitnost niti bilo ko od ljudi koji ce vjerovatno činiti novu upravu, nisu razgovarali sa mnom oko produzenja ugovora, razumijem da Skupština tek treba izabrati novu upravu ali niti jedan sastanak na tu temu nisam imao, apsolutno nikakvih naznaka. Možda će vam ovo zvučati nevjerovatno, ali nakon odlaska Husrefa Musemića, u jednoj utakmici sam bio sasvim normalno planiram da branim, ali pred samu utakmicu pozvali su me i tražili da odglumim povredu jer navodno neko nije za to da ja branim. Eto i to sam proživljavao i opet sutio i trpio, nadajuci se boljim danima. Neka demantuju ako ovo nije istina.

U međuvremenu sam dobio par naznaka da bi na zimu mogao zaigrati u inostranstvu i odlučio sam se za odlazak, ali ono sto moram istaći je da je moja želja prije svega da se rastanemo na korektan način. Mislim da je veoma ružno označavati me kao nekog izdajnika i praviti omraženog u očima navijača, kada sam posljednju godinu dana bukvalno ostavljen na cjedilu.

Novo ponizenje je bilo prije nekoliko dana kada su svi prvotimci dobili novembarsku platu osim mene, treba li nesto uopste dodati?

Žalosno je da mnogo igrača iz Tuzle koji su prošli školu Slobode na ovaj ili sličan način budu tretirani a da se neki koju tu budu i prođu cijene desetostruko više i na kraju nas kada se odlučimo na odlazak kako ne bi uništili svoje karijere zbog njihovog nemara, nazivaju izdajnicima kluba.

Za kraj mogu reći da volim ovaj klub, volim Tuzlu i navijače Slobode i moja želja je da u slučaju da se dogovorim sa nekim inostranim klubom, Sloboda dobije određenu odštetu. Jednog dana ću se ponovo vratiti na Tušanj, u Slobodi želim zavrsiti svoju karijeru. Žao mi je i što sam morao pričati o svemu ovome, ali teško mi je bilo zadnjih dana čitati kako me se proglašava nekim ko je klubu okrenuo leđa, a zapravo sam skoro natjeran da sam odem iz Slobode, koja ce svidjalo se to nekome ili ne, uvijek ostati moj klub!”, napisao je Pirić na svom Facebook profilu.