Nogomet nije novac: Safet Mulić već deset godina nastupa u kantonalnoj ligi

Živimo u vremenu u kojem se sve svodi na novac, pa i malo kvalitetniji futsal igrači za nastup na turnirima “lihvarski” ucjenjuju privrednike željne pehara i kičastih diploma u svojim uredima.

I nogometaši u BiH, ma koliko sport u zemlji bio na izdisaju, gledaju prije svega na zaradu, dok se iz ljubavi kao u davna vremena igra na lokalnim terenima, u kantonalnim ligama ili u drugim federalnim rangovima. I igra se najčešće baš samo iz ljubavi. Prema klubu ili prema nogometu, ali ljubav je jedina vodilja. Kantonalni rang u Hercegovini broji devet klubova. Igra se na prostoru od Međugorja do Mostara. U ligi u kojoj svako svakoga poznaje, nekoliko igrača prisutno je godinama.

Safet Mulić je jedan od njih. Uskoro će napuniti 28, a iza sebe ima već deset seniorskih sezona u dresu Bjelopoljca. Povod za tekst koji čitate bili su njegovi prvi trofeji. Kup HNK-a i titula u ligi ovog kantona.

Dosad u svom klubu samo nije stajao na golu, a da je bilo potrebe sigurno se ne bi dvoumio. Svakom treningu i utakmici i danas se raduje kao u djetinjstvu, a na pitanje otkud tolika zanesenost ponudio je jednostavan i istovremeno upečatljiv odgovor.

“Fudbal je prva i najveća ljubav. Fudbal nije život, fudbal je za mene i više od života”, kaže na početku razgovora za Fokus.ba, a mi pitamo dokad misli igrati…

“Ne razmišljam o završetku. Prerano je za to”, dodaje, pa nakon pauze kaže:

“Možda do 40. godine kao Javier Zanetti!”

Svakog jutra odlazi na posao u preduzeće HP Investing, popodnevni sati ostaju rezervisani za fudbal, noćni nekad za rekreaciju, a ponekad i za gledanje evropskog nogometa.

“Desi se da budem primoran propustiti trening i uvijek mi bude žao. Lopta je poput magneta. Jednostavno vuče k sebi. Ponekad me pitaju otkud mi volja umornom po povratku s posla, ići trenirati, dok ja taj umor ustvari i ne osjetim”, opisuje Safet.

Sve protivnike u kantonu zna u dušu. Zanimljivo je da je porijeklom iz Stoca i da svake godine po dva puta igra protiv Iskre – kluba za koji su navijali njegovi preci.

“Najdraže su mi domaće utakmice. Svi protivnici za mene su jednaki. Nema nekog koga bih izdvojio kao neugodnog ili posebno grubog. Bez obzira što je riječ o najnižem rangu, danas se ne igra grubo. Nema problema, klubovi se trude gajiti prijateljske odnose. Ne kažem da se ne dese varnice na terenu. To je u nogometu normalna stvar”, kazao je Safet.

Subotom je redovan na stadionu Veleža. Rođenima je od djetinjstva podrška, a nedjelja je rezervisana za “kanton”. O odlasku u drugi klub nikad nije razmišljao…

“Bilo je utakmica u kojim bih se naljutio na trenera, ali za dan, dva ili tri sve se zaboravi. Igramo iz ljubavi i zbog druženja. O većoj karijeri nisam razmišljao. Nismo svi rođeni pod zvijezdom za velike stvari. Ja sam u Kantonu i sretan sam i zadovoljan. Konačno smo napravili nešto i u rezultatskom smislu. To je lijepo”, naveo je Safet.

Osim Veleža, Safet je strastveni navijač Intera. Među najvećim svjetskim igračima njegov omiljeni je Mauro Icardi. U Premijer ligi posebno cijeni jednog sugrađanina.

“Respektujem Amira Zolja. Poznajem ga lično i mogu reći da je dobar čovjek i kvalitetan igrač”, rekao je na kraju Safet Mulić.