Najveći luzer među nogometnim trenerima potvrdio svoju “titulu”

Sinoć je izgubio šesto veliko finale, isto koliko ih je igrao u posljednjih 20 godina. I za tih 20 godina nikada ništa osvojio nije.

S obzirom da mu je 61 godina, teško da će se otresti etikete luzera.

Argentinski trener Hector Cuper (61) kao selektor Egipta iznenađujuće je izgubio finale Kupa afričkih nacija od Kameruna, iako je njegova ekipa povela u 22. minuti golom Elnenyja.

No, N'Kolou je izjednačio u 60. minuti, a minutu prije Aboubakar je sjajno zabio za pobjedu Kameruna i naslov šampiona Afrike.

I potvrdio Cuperov status vječnog gubitnika.

No, Cuperova karijera nije tako počela. Kao trener Lanusa 1996. protiv kolumbijskog Santa Fea osvojio je Copa CONMEBOL, takmičenje koje je trajalo tek sedam godna i bilo južnoamerička verzija Kupa UEFA. Finale je igrano u dvije utakmice. Niko tada nije mogao vjerovati da nakon toga nikad u karijeri Cuper neće osvojiti trofej u utakmici koja se igra 90 minuta.

Umjesto trofejnog, krenuo je Cuperov luzerski niz. Treba ipak priznati da je većinu tih finala Cuper izgubio kao autsajder ili barem lošiji od drugog finaliste, ali svejedno, skor kakav ima zaista gadno izgleda. Nakon uspjeha u Argetini, 1997. je preuzeo Mallorcu i već prve sezone skromni klub doveo do finala Kupa Kralja, gdje je izgubio od Barcelone predvođene Luisom Figom.

Iduće godine, također s Mallorcom, dolazi do finala Kupa pobjednika kupova. Ali, Lazio u kojem su glavni bili Nedved i Vieri bio je prejak i Cuper je izgubio još jedno finale. Iduće sezone s Mallorcom će ostvariti još jedan sjajan rezultat, treće mjesto u La Ligi, nakon kojeg je zaslužio prelazak u jači klub, a Valencija je tada bila član španske velike četvorke.

No, i s tim klubom gubi oba velika, najveća finala koja je izborio. Ligu prvaka, prvo 2000. izgubio je od Reala kojem su glavne zvijezde bile Raul, Morientes i McManaman, te istog takmičenja godinu dana kasnije od Bayerna i to posebno bolno, na penale, zahvaljuući Kahnu.

Bez obzira na to što ni s Valencijom ništa nije osvojio, Cuper se i tamo potvrdio kao trener koji ekipe slabije od suparnika tjera preko maksimuma, pa mu je slijedio još jedan prelazak stepenicu više, 2001. u Inter. Tamo nije izgubio nijedno finale, ali kao da je njih “sto”. S klubom je zauzeo treće i drugo mjesto Serie A u prve dvije sezone, a navijači Intera i danas ga proklinju zbog dva velika neuspjeha u svakoj: U zadnjem kolu prvenstva 2001/02 izgubio je od Lazija (2:4) i tako Scudetto već prišiven na dres i prvi od ‘89, predao jednom od dva najveća rivala, Juventusu. Interisti uz njega vezuju i bolni poraz od drugog najmržeg suparnika, jer u sezoni 2002/03. u polufinalu Lige prvaka izgubio je od Milana na najapsrudniji način, “kako samo Cuper može” – bez poraza i na gol u gostima!

To je bio konačni dokaz da je Cuper trener koji jamči razočaranja, pa je iz najviše, spao na nižu klasu klubova (Betis, Mallorca, Parma) ili reprezentacija s evropskog dna (Gruzija), da bi usred sezone 2009/10. dobio ponudu od Arisa i na kraju te sezone, nakon devet godina bez finala, dobio priliku sa sebe skinuti luzerski pečat. Ali, 2010. mu Panathinaikos predvođen Letom, u finalu uzima grčki Kup.

Razumljivo je dakle zašto je Cuper 2017. prije finala Prvenstva Afrike u Gabonu bjesnio na novinarska pitanja koja su ga podsjećala na ono što sam dobro zna, da je izgubio sva finala u karijeri. To mu se dogodilo i u onom s kojim smo počeli priču, a šest njegovih poraza u utakmicama za trofeje obuhvaćaju: po jedno u Kupu kralja, Kupu pobjednika kupova, Kupu Grčke, Kupu afričkih nacija i dva u Ligi prvaka.