Malkočević: Od 2003. godine ništa nismo naučili!

Nakon 12 godina nogometaši Slobode večeras će protiv izraelskog Beitara ponovo nastupiti u jednom evropskom takmičenju.

Posljednji put bilo je to jula 2004. godine, u 2. kolu Intertoto kupa protiv Spartaka iz Trnave (Slovačka), a taj meč je odigran u Ugljeviku (0:1). Godinu prije Tuzlaci su u istom takmičenju prošli Akureyri (Island), da bi potom ispali od belgijskog Lirsa.
Oba puta Tuzlake je vodio Sakib Malkočević, danas izbornik U-17 reprezentacije BiH i trener u Omladinskoj školi Slobode.

– Koliko god nas sadašnji rezultati Slobode radovali, toliko smo i tužni, jer protiv Beitara ne igramo na Tušnju, nego u Zenici. Prije 13 godina Akurejri i Lirs dočekali smo na punom stadionu Tušanj, a od tada ništa nismo naučili, ni klub, a ni grad Tuzla. Toliko vremena je prošlo, stalno se priča o Evropi, a mi smo i dalje podstanari. Nakon Ugljevika, sada smo u Zenici. Zaista žalosno – komentira za Fenu Sakib Malkočević.

Dodaje da su igrači Slobode zahvaljujući prošlosezonskim rezultatima zaslužili svaku vrstu podrške uoči večerašnje utakmice, ali da unatoč svemu nema draži ako se ne igra na svom stadionu.

– Već godinama se govori o tome da će se stadion renovirati, a još smo tamo gdje smo bili prije 13 godina, pa i prije. Kakva je svrha igrati u Evropi, a ići u goste!? Sve što će Sloboda zaraditi od UEFA-e, potrošit će na organizaciju utakmica u Zenici i Jerusalemu – dodaje.

Malkočević kaže da Sloboda kod izvlačenja parova nije imala ni sreće.

– Dobili smo Izraelce, a to znači da valja daleko putovati, a poznato je da oni na gostovanjima traže dlaku u jajetu. Sva je organizacija utakmice pala na 3-4 čovjeka i sve je užasno skupo i topi klupski budžet – naglasio je Malkočević.

kada je u pitanju Beitar, navodi da nema dovoljno informacija o toj ekipi.

– Uglavnom znam ono što se može pročitati u našim medijima. Siguran sam da se radi o ozbiljnoj ekipi, sa dosta stranaca, dok je naša ekipa još u stvaranju, mada po imenima ekipa nije slabija od lanjske. Priželjkujem da prođemo prvo pretkolo, pa možda i drugo. Ako i ne uspijemo, treba se okrenuti domaćem prvenstvu. Liga je skraćena, treba opet napraviti nešto – smatra Malkočević.

Jedan od najboljih Slobodinih igrača poslije rata, a potom i najuspješniji trener s Tušnja, smatra da bi prioritet trebalo biti osposobljavanje stadiona za evropske utakmice.

– Drugi prioritet trebao bi biti oslonac na vlastite snage, a ne kupovina velikog broja igrača. Naši juniori treći su u državi i zamalo im je izmakao plasman u evropsku omladinsku ligu. Volio bih da više tih igrača bude u prvoj ekipi. Sarajevo je vodilo sa Slobodom borbu za Evropu, a tokom sezone su uvodili 7-8 juniora i kadeta u ekipu. U Slobodi nema nijednog – zaključio je Malkočević.

Ovaj nogometni stručnjak smatra da Sloboda sada ima više juniora koji su na meti menadžera, koji će ih nakon godina stvaranja i ulaganja odvesti drugdje, dok ih na Tušnju nema, a to su Ćosić, Hebibović, Suljić, Salihbegović i Kasumović, te kadeti Hajdarević, Smajić, Beganović, Kurtalić, Hodžić, Hrnjić…