Danas mu je 35. rođendan: Životna priča Tarika Okanovića

Već treći dan ljekari Univerzitetsko-kliničkom centru u Tuzli se bore za život Tarika Okanovića bivšeg fudbalera FK Sloboda iz Tuzle i mlade reprezentacije BiH.

Članovi Tarikove porodice se nadaju njegovom oporavku, i pored činjenice da je situacija izuzetno teška.

Danas je za sve njih i one koji su poznavali Tarika tužan dan, jer je 3. juni njegov rođendan. Taretu je danas 35.

Podsjećamo, Okanović se zbog vrtoglavice 1. juna javio svom ljekaru, nakon čega je doživio moždani udar, da bi nakon toga bio operisan.

Porodica Tarika Okanovića imala je želju da objavimo tekst objavljen 2010. godine u novinama “San”, a koji govori o karijeri nekada sjajnog igrača tuzlanskih crveno-crni. Autor teksta je Edin Skokić.

Prije 27 godina Tarik Okanović se rodio u tuzlanskoj mahali Mosnik. U blizini njegove kuće svojevremeno su odrastale i tušanjske legende Mustafa Hukić Huka i Fuad Mulahasanović Lica. Baš kao i njegove slavne komšije i Tarik Okanović je 1996. godine obukao „crveno – crni“ dres u pionirskom sastavu Slobode.

Punih četrnaest godina je vjeran Slobodi, odigrao je na stotine utakmica, postigao desetine golova od kojih su mnogu sudbonosni i presudni. Stoga kad bi kojim slučajem na Tušnju osvanuli Ronaldo ili Mesi, i te planetarne zvijezde ostale bi u sjeni tuzlanskog dječaka Tareta, jer bi sa „Zapada“ kao i proteklih godina odzvanjalo: „Tarike, Tarike, Tarikeee…“.

– Proteklo je 10 godina otkako sam debitovao za prvi tim Slobode. Bilo je to kod Dževada Šećerbegovića u duelu sa zvorničkom Drinom, za koju su igrali Muratović, Berbić, Hamzić, Krupinac, Kahrimanović… Svoj prvi gol u najhdražem „crveno – crnom“ dresu postigao sam u utakmici sa „Željom“. Znam da smo igrali pod reflektorima i da je na golu Željezničara stajao Miroslav Kružik. Kasnije sam postigao još niz efektnih i presudnih golova. Nikako ne mogu zaboraviti golove u duelu sa Bosnom u Visokom i Slavijom na Tušnju. U oba duela postigao sam po dva gola, a u tim utakmicama trebala nam je pobjeda za opstanak u Premijer ligi BiH – kaže na početku razgovora za San Tarik Okanović, ljubimac iskrenih poklonika „crveno – crnih“ boja.

Uvijek vjeran Slobodi

Imao je priliku da ode sa Tušnja, jer su pljuštale ponude iz inostranstva. Nije otišao. Potkraj rošle sezone imao je inostrani ugovor u džepu, ali ga je na putu za pečalbu svojim pogibeljnim startom zaustavio Mirnes Salihović iz Veleža, koji ga je teško povrijedio.

– Mnogo puta sam imao priliku da napustim Tušanj. Zvali su me iz Publikuma, gaziantepa, Dinama, Rijeke, Austrije Karten, LASK-a… Nisam otišao iz Tuzle, jer su rukovodstva Slobode htjela od mog transfera zaraditi velike novce. Uvijek su postavljali astronomska obeštećenja i tako su transferi propadali – kaže Okanović i nastavlja:

– Kada je riječ o ponudi koju sam imao pretkraj prošlog prvenstva, mogu reći kako je sve bilo dogovoreno i da sam samo čekao kraj Premijer lige BiH kako bih promjenio sredinu. Riječ je o agenciji iz Njemačke s kojom sam ostvario saradnju. Međutim, transfer mi je pokvario neoprezan, pogibeljan, pa čak i glup start Mirnesa Salihovića. Nanio mi je najtežu povredu u karijeri, koja me je nekoliko mjeseci udaljila van terena. No, zahvaljujući dr. Kasimu Salkoviću i njegovim saradnicima danas se veoma dobro osjećam. Vjerujte da nakon operativnog zahvata kojeg je obavio dr. Salković nikada poslije me noga nije zabolila – kaže Okanović.

Tvrdi kako oporavak protiče na najbolji mogući način. Dio rehabilitacije obavio je u Kliničkom centru Tuzla, a dio pod nadzorom dr. Samira Mačkovića, na Odjelu sportske medicine Doma zdravlja u Tuzli.

– Imam maksimalnu pažnju ljekarskog osoblja i na tome sam im maksimalno zahvalan. Kada je riječ o Slobodi odmah nakon povrede pod istim uslovima sam produžio ugovor za još jednu godinu. Klub je obećao da će stati iza mene zato me ne interesiraju opomene pred tužbu koje pristižu na moju adresu zbog neplaćenog računa u Kliničkom centru. Te detalje Klinički centar moraće regulisati sa Slobodom. Ja planiram što skoriji povratak na teren, ali ne vjerujem da ću previše rizikovati. Možda bih i mogao zaigrati do kraja jeseni, ali vidjet ćemo kakva će biti situacija sa terenima u BiH. Ne bih da u nekoj kaljuži obnovim povredu.

Treneri od Crnkića do Malkočevića

Kada je riječ o trenirima kaže kako je oduvijek imao korektnu saradnju sa svima. Od Brace Crnkića u kadetima Slobode, pa do Vlatka Glavaša.

– Igrao sam za kadete Sloode, dok sam za juniore odigrao samo dvije utakmice. Prekomandovan sam u prvi tim i tu ostao. Šećerbegović mi je ulio dosta samopouzdanja, dobro sam sarađivao sa Ibrakovićem, dok sam najviše vremena proveo sa Malkočevićem. Sve su to dobri stručnjaci i ljudi.

I za saigrače ima samo riječi hvale. Ipak, jedan je za korak ispred svih. Gradimir Crnogorac. Sa popularnim Gradom dijelio je dugi niz godina i dobro i zlo. Bili su cimeri…

– Grado je moj izuzetno veliki prijatelj i drago mi je da je ponovo pronašao inostrani angažman. Volio sam igrati sa Admirom Joldićem. Sa Darkom Vojvodićem igrao sam veoma dobro, bili smo udarni tandem. U karijeri mi je mnogo pomogao i Suad Jašarević Gaši. On je bio preiskusan, a ja golobradi dječak. Međutim, on me je „gurao“ da izvodim penale, slobodnjake, kornere…

Na socijalnoj mreži Fejsbuk oformljen je i Fan klub „Tarik Okanović“, koji okuplja 2.287 članova.

– Najprije je oformljena grupa podrške, nakon moje teške povrede. Vrlo brzo se okupilo oko 3.000 ljudi, koji su mi slali poruke podrške. U tim trenucima mi je to značilo veoma mnogo. Pogotovo jer su me podržavali ljudi iz Mostara, Zenice, Sarajeva… Naravno i iz moje Tuzle. Zato im veliko hvala – kaže Tarik Okanović na kraju razgovora za San.