Bivši predsjednik FK Sarajevo: Hujić kasni godinu i po, kola su krenula nizbrdo 2016.

Intervju Alena Hujića, sada već bivšeg šefa Borda direktora FK Sarajevo, uzburkao je duhove na Koševu. Hujić je obrazlažući svoj odlazak sa Koševa, kao glavnog krivca za sve loše što se dešava u klubu sa Koševa okrivio upravljačke strukture kluba, a imenom i prezimenom prozvao je aktuelnu direktoricu kluba Sabrinu Buljubašić i predsjednika kluba Valentina Ilievskog.

Za razliku od Hujića, jedan čovjek smatra da je nezaustavljivi pad FK Sarajevo počeo i prije nego su Buljubašić i posebno Ilievski stigli u klub.

Čovjeka koji je stvarni autor investiciono orijentisanog Statuta i ostalih akata kluba, koji je za svog mandata obezbjedio 70.000 m2 zemljišta za kamp FK Sarajevo u Butmiru, i za čijeg je mandata Sarajevo nakon dugog perioda bez trofeja osvojilo Kup BiH, titulu prvaka BiH, te stiglo do Play offa Evropa lige protiv Borussije iz Menhengladbaha, spektakla kojeg će se svi iskrenu navijači Bordo kluba, pa i svi fudbalski fanatici u BiH dugo sjećati.

Kola su nizbrdo krenula, tvrdi bivši predsjednik FK Sarajevo Edis Kusturica, još početkom 2016. godine.

U intervjuu za Fokus.ba Kusturica je odlučio progovoriti o tom periodu, u kojem su se počele dešavati stvari koje su ga natjerale da naposljetku digne ruke od svega.

– Namjerno nisam želio da komentarišem dešavanja i zbivanja u klubu kao i odnose koji su tada vladali nakon mog odlaska iz kluba. Unutra su ostali ljudi koji su imali dovoljno vremene da shvate ono o čemu sam govorio u maju i posebno oktobru 2016. godine u famoznom odgovoru na 15 pitanja navijača, a i u našoj internoj komunikaciji. Za svo ovo vrijeme samo sam jednom reagovao, prije nekoliko mjeseci, na rekao bih nekontrolisan intervju gospodina Valentina Ilievskog dat jednom ovdašnjem portalu, samo istine radi”, kaže Kusturica na početku našeg razgovora.

Jeste li pročitali intervju gospodina Hujića u kojem je govorio o aktuelnim problemima i uzročnicima tih problema u FK Sarajevo?

– Da, čitao sam, i ima istine u njegovim riječima. Doduše, ima i konstatacija i stavova koji nisu baš potpuni, čini mi se da je to svjesno tako postavljeno, kao i navoda koji su itekako upitni i podložni komentiranju, da ne kažem da su potpuno u koliziji.

Konkretno, na šta mislite?

– Možda u jeku sezonu i nije baš najpogodniji trenutak za ovakve stvari, ali s obzirom da je Hujić već nešto ozbiljno izrekao, mislim da moje interpretacije neće ništa promijeniti, izuzev što će neke stvari i odnosi možda biti jasniji. Kao dobar poznavalac stvari u FK Sarajevo ja sam prilično zbunjen kontradiktornim stavovima, a koji dolaze od pojedinaca iz kluba, a možete misliti koliko tek ništa nije jasno onima manje upućenim u zbivanja u klubu.

Jer, prije nekoliko dana šef stručnog štaba Husref Musemić za loše sportske rezultate, veoma iskreno, preuzeo je odgovornost na sebe, stručni štab i igrače, dok je u isto vrijeme sa velikim pijetetom i poštovanjem govorio u “fantastičnom” radu Uprave kluba, kako su sve stvari posložene, kako ne igraju članovi uprave na terenu, kako mu nije jasno zašto je Hujić podnio ostavku… Ja sam razumio da sve savršeno
funkcioniše, kako organizacija tako i transferna politika jer nisam pročitao niti jednu pridmjedbu u ovom pravcu na račun uprave.

No, Hujić nam sada tvrdi upravo suprotno. Da je rad Uprave katastrofalan, apostrofirajući prije svih predsjednika Skupštine kluba i direktoricu kluba, da postoji samovolja u odlučivanju u svim segmentima, da postoji paralelizam u upravljanju i rukovođenju kao i u sportskoj politici. I sve to adresirao na direktoricu i predsjednika i nikoga više, iako je Uprava mnogo širi pojam od tog dvojca. Govorio je i da postoji amaterizam i nekompetentnost, nezakonito zapošljavanje, da je katastrofalna situacija u Akademiji FK Sarajevo.

Šta je tu za vas sporno?

– Ništa, osim što gospodin Hujić kasni godinu i po dana s iznošenjem ovih činjenica. Jer, sadašnja situacija je samo vrh ledenog brijega koji se počeo stvarati 2016. godine.

Nezahvalno je sada pametovati, ja sam još u maju a posebno u oktobru 2016. u intervjuu za N1 pokušao upozoriti na anomalije koje se dešavaju, u želji da se problemi koje sam tada identifikovao riješe u hodu i unutar kuće. Nažalost, niko nije pažljivo čitao, niko me nije ozbiljno shvatio ili me nije želio shvatiti. Neki problemi su tada locirani i personalno.

Kazali ste tada i su vas “iznevjerili predstavnici invenstitora”?

– Da. Ali ta moja izjava je potpuno pogrešno interpretirana i tada je pokrenut niz aktivnosti da se “nepodobni i neposlušni” predsjednik udalji iz kluba.

Ko je stajao iza tih aktivnosti?

– Lakše se je nabrojati ko nije (smijeh). Tada je trebalo stati uz predsjednika u nastojanju da se klub oslobodi improvizacije u upravljanju i rukovođenju, presiječe očigledan paralelni sistem koji je bio uspostavljen i redefenira kadrovska politika. Nažalost, ostao sam tada sam u toj namjeri. Konkretno, Hujiću je itekako poznato kako je rađene opstrukcije od juna 2016. godine kada sam na Skupštini kluba voljom glavnog ulagača imenovan za predsjednika Skupštine i FK Sarajevo. To se nekima nije svidjelo.

Tvrdite da je Hujić zakasnio i da su problemi u FK Sarajevo počeli još 2016?

– Da. I s tim problemima upoznao sam tada sve ljude i klubu, pa i Hujića, ustvari svi su tada bili svjesni problema o kojima govorim. Način na koji je odabran i imenovan direktor Sabrina Buljubašić bio je samo potvrda da stvari ne idu kako treba.

Kako je Buljubašić došla na poziciju sportskog direktora?

– Nakon što je Dino Selimović napustio klub, smatrao sam da na njegovo mjesto treba doći osoba “ni po babi ni po stričevima” što bi se reklo. Ja sam predlagao da raspišemo transparentni javni konkurs, i da izaberemo najboljeg kandidata od onih koji se prijave. No, vrlo brzo uslijedilo je iznenađenje. Hujić će se sjetiti da nam je upravo on na sastanku u Butmiru prenio poruku gospodina Ken Chooa koji je nazvao telefonom i rekao da će Buljubašić biti direktorica.

Meni je tada zamjereno što sam iskazao sumnju u takvu odluku, iako sam zapravo želio zaštiti i Sabrinu i klub. Nisam je imao ništa protiv Sabrine, ali i pored najbolje volje, smatrao sam da djevojka nije kadra nositi se sa izazovima kluba kakav je FK Sarajevo. Ona nije imala uopšte radnog iskustva na rukovodećem mjestu, bez ikakvog iskustva u menadžmentu, bez ikakvih poslovnih konekcija. Praktično, ona je kod nas tada bila pripravnica. Ja kao neko ko se cijeli život bavi, između ostalog i ljudskim resursima, smatrao sam da to nije dobro rješenje za klub i da se ona treba usmjeravati u pravnom smislu.

Buljubašić je ipak imenovana na poziciju direktorica. Šta se nakon toga dešavalo?

– Nedefinisani odnosi u upravljanju i rukovođenu, nekompetentnost, paralelizam. Neugodno mi se i sjetiti kako je u septembru 2016. godine opstruisan moj odlazak u Istanbul na pregovore sa ozbiljnim potencijalnim investitorima i sponzorima kluba. Tada mi je zamijenjena avionska karta bez mog znanja, a sve u dogovoru Sabrine Buljubašić i Ken Chooa. Tada su umjesto mene kao prvog čovjeka kluba, na sastanak sa moćnijim ljudima u turskom fudbalu ali i biznisu poslali Anelu Poturu, koja je u Istanbul otišla zajedno sa Hujićem i Elvirom Kantardžićem. Već tada se je predsjednik kluba ponizio, jasno uočila dupla linija upravljanja i rukovođenja. Lično sam se veoma neugodno osjećao i zbog ljudi u Turskoj sa kojima sam trebao imati kontakte. Mislim to se moralo tada presjeći, odustati od tog puta bez obzira što insistira Ken Choo i dati podrška predsjedniku zbog legitimiteta organa, ali nije bilo tako!

Ključne stvari dešavaju se u oktobru 2016. godine. Ekipi je rezultatski slabo išlo, afere oko kluba su se orkestrirano pojavljivale jedna za drugom. I tada, a i danas mislim da ništa nije bilo slučajno. Navijači su bili nezadovoljni. Sjećate se da su tada navijači pisali samo predsjedniku. Bilo je to onih famoznih “15 pitanja za predsjednika”. Jer, u medijima je stvorena slika da je predsjednik kriv za sve!

Sastali smo se u Trening kampu na Butmiru i saglasili da nije moguće trpiti takav paralelizam u upravljanju koje se svodilo uglavnom na komunikaciju Ken-Sabrina, a koji je u principu i nelegalan i nestatutaran. Dogovorili smo se da napišemo pismo direktno Vincentu Tanu i upoznamo ga sa realnim stanjem stvari. Dogovorili smo i da ja kao predsjednik odgovorim na sva pitanja koja navijači opravdano postavljaju.

Jeste li poslali pismo Tanu?

– Jesmo. Ali, samo su još tri osobe u klubu stavile svoj potpis na njega. Pored mene to pismo su potpisali samo Hujić, Dino Čolaković i Krajina. Niko više.

Na pitanja navijača ste odgovorili.

– Da. Odgovorio sam ja kao predsjednik, to je moja odgovornost, uz zaključak da Uprava sutradan stane iza predsjednika i tih odgovora. No, javna podrška, kako smo dogovorili, nikada nije uslijedila. Ni od Hujića, ni od ostatka Uprave. Dobio sam informacije da je „stigao ferman sa Otoka“, da je predsjednik pušten niz vodu. Ostao sam usamljen u nastojanjima da se upravljanje klubom, rukovođenje i organizacija stavi u okvire pravnih akata.

Kako ste shvatili da ste “pušteni niz vodu”?

– Čim je počeo taj paralelizam bilo mi je jasno dosta toga. Moja nastojanja da to spriječim i izostanak javne podrške od strane ostatka Uprave također su mi bili signal da nešto nije uredu. Bilo je tu svašta, od neformalnih sastanaka o meni, pjevanja po kafanama, malicioznog pisanja nekih medija…

Kada je došao zvaničan zahtjev za vaše povlačenje?

– Počelo se stalno insistirati da odem iz kluba, meni su poruke od Ken Chooa prenošene preko Hujića. Tražilo se da dam ostavku, no ja sam to kategorički odbio. Rekao sam, ako hoćete da me smijenite, sazovite skupštinu i riješiti stvar za pet minuta. U čemu je problem da to obavimo na legalan i potpuno legitiman način? Ali, ne njima se nije išlo na skupštinu. Oni valjda znaju zašto.

Potom mi je ponuđen sporazum o mom prestanku obavljanja funkcije, sa jednom nemoralnom i da tako kažem bezobraznom klauzulom. Čuo sam da su Sabrina i Choo angažovali dva advokata, i otišli smo kod njih na sastanak. Tamo mi je ponuđen sporazumni raskid ugovora, uz klauzulu da maltene do kraja života ne smijem spomenuti i uzeti u usta Fudbalski klub Sarajevo, niti bilo koga ko ima veze sa FKS. Bukvalno do kraja života. Ako se to desi, dužan sam prema toj klauzuli platiti ugovornu kaznu od 50.000 eura, plus materijalnu i nematerijalnu štetu itd. Toga se Hujić sigurno sjeća, jer mi je to prezentirano u njegovom prisustvu, a on je trebao biti potpisnik tog sporazuma u ime FK Sarajevo.

Odbili ste?

– Naravno, šta bih drugo? Zgužvao sam sam taj papir pred njima, ali sam se osjećao jako loše i poniženo nakon toliko vremena provedenog u klubu i odricanja. Ta lakrdija od “sporazuma” se kosila i sa moralnim načelima, ali i osnovnim ljudskim pravima na slobodu misli i govora.

Šta je potom uspijedilo?

– Sve mi se smučilo, napisao sam iskreno pismo Tanu u kojem sam predložio korigovan sporazum, želeći da to, za mene mučenje, što prije okončamo. On je odmah pristao. Tražio sam izričito da se u taj sporazum sadrži obavijest Skupštini FK Sarajevo da moj mandat predsjednika prestaje zbog razloga “konceptualne naravi, u vezi sa načinom upravljanja i rukovođenja klubom”. Ko je želio da shvati, shvatio je. To je prihvaćeno na narednoj Skupštini, no zanimljivo da klub nikada nije javnost obavijestio o tome.

Istine i korektnosti radi, tadašnji član Borda direktora Dino Čolaković vrlo brzo je shvatio o čemu se radi i vrlo brzo, mislim dva mjeseca nakon mog odlaska, napustio klub, ne pristajući na takav neformalan i reduciran način upravljanja i rukovođenja, na čemu sam mu zahvalan zbog ispoljenog karaktera. Svi ostali članovi Borda direktora su ostali! Taj postupak Čolakovića kao i ovaj (doduše zakašnjeli) intervju Hujića mi daju satisfakciju da sam u svemu, u svakoj procjeni, bio u pravu.

Hujić je u svom intervju dao i određene prijedloge za rješenje loše situacije u klubu. Po njemu, treba proširiti upravu. Šta vi mislite o tome?

– Vidio sam ali ne dijelim to mišljenje. Naš Statut je korporativno orijentisan i na tom tragu treba tražiti rješenja. Ne može jedan profesionalni klub, FK Sarajevo to suštinski jeste, funkcionisati na bazi amaterizma i volonterizma. Ne može se čekati cijeli dan da ti mnogobrojni članovi “uprave” pozavršavaju svoje privatne poslove, pa da se onda u večernjim satima posvete FK Sarajevo. Kada sam 2011. godine ušao u klub, Upravni odbor je brojao 11 članova raznih profila i pogleda. Ma, bolje da to ne komentarišem.

Kako bi po vama trebala da izgleda uprava kluba poput FK Sarajevo?

– Klub treba da ima manju, potpuno profesionalnu Upravu, kao velike firme, pa ako hoćete i klubovi u Evropi, koja je puno radno vrijeme i više od toga posvećena funkcionisanju kluba u svim segmentima. Profesionalnost stvara obaveze i odgovornost, sve ostalo je populizam i lijepa priča.

Klub treba da ima manju ali efektnu upravu po mom shvatanju sastavljane od: iskusnog profesionalca i menadžera na
poziciji direktora; obavezno sportskog direktora od fudbalskog imena i prezimena i referenci, a sjetiće se dobronamjerni učesnici sjednice UO FKS od maja 2016. šta sam tada predlagao. Zatim, klub treba da ima visprenog i iskusnog finansijskog direktora sa znanjima i vještinama iz knjigovodstva, računovodstva, revizije, kontrolinga; i na kraju jednog zaista dobrog direktora marketinga.

Ta 4 čovjeka, profesionalca, zajedno sa predsjednikom Skupštine kluba treba svakodnevno u punom kapacitetu da bdiju nad klubom. To bi se zvala uprava.

Radi praćenja i zaštite interesa stranog ulagača mogao bi se formirati jedan komitet za reviziju koji bi kvartalno po periodičnim bilansima pravio analize finansijskog poslovanja i stanja kluba.

Dakle, na vrhu piramide je Skupština i ja sam ubijeđen da je to organizaciona shema koja je najblja za Sarajevo.

Posebno je pitanje ciljeva kada se govori o organizaciji kluba. Ta projekcija sve determinira i mora biti jasno postavljena od većinskog ulagača. Ako ciljevi kluba nisu šampionski, kako se meni sugerisalo da objašnjavam javnosti da je normalno da FK Sarajevo bude i četvrti i peti na tabeli, što mi je bilo neprihvatljivo, onda organizaciona shema može biti drugačija.

Šta mislite o ulozi Ken Chooa u FK Sarajevo?

– Tačno je da je Tan zahtijevao da sve sportske stvari budu u isključivoj nadležnosti Ken Chooa koji opet smatra da veliku ulogu ima trener po otočkom sistemu “trener-manager”. Mislim da to nije dobro i o tome sam javno govorio. Iz prostog razloga jer kontinentalni sistem podrazumijeva postojanje sportskog
direktora, to je tradicija i navika, koji naravno usko sarađuje sa trenerom. To imaju svi veliki evropski klubovi.

Da me niko ne shvati pogrešno, ne mislim da Ken Choo ima
loše namjere prema FK Sarajevo, da je zlonamjeran… To bi bilo pogrešno tako predstaviti. On jednostavno ne shvata naš ambijent, mentalitet i naša očekivanja. On dolazi iz svijeta izgrađenog kapitalizma, iz svijeta velikih brojeva i transfera, velikih cifri i profita. To ovdje nije moguće, nije shvatio da dolazi u siromašnu Bosnu gdje praktično ništa nije kao u razvijenom svijetu. Mi živimo u svijetu velikih očekivanja, velike emocije, velike energije, mi tek trebamo preći veliki put ka tome što je na Otoku. Mora se napraviti klub koji se treba predstaviti Evropi, koji treba da bude sportski izlog za mlade i druge igrače. Zarada je u Evropi od UEFA-e, sponzora, gledalaca, TV prava, transfera… Za sve to treba vremena i investicije. Zna Ken Choo jako dobro kako to funkcioniše.

Ken Choo je čovjek od velikog povjerenja Vincenta Tana, vodi njegove sportske investicije, Kardif, Kotrijk, invilviran je i u LAFC, vodi i neke druge njegove poslove i mislim da jednostavno nije u mogućnosti posvetiti se FK Sarajevo u punom kapacitetu. Ovdje treba živiti i raditi i ja se nadam da je i on svjestan dijela svoje odgovornosti.

Jasno je da FK Sarajevo egzistira u Bosni i Hercegovini, igra u takmičenju koje se zove Premijer liga, i da svi znamo kakav je kvalitet tog takmičenje.

– Pogledajte samo infrastrukturu u Evropi i ono što mi imamo u BiH. Kada sam prije nekoliko godina rekao da igramo na livadama i močvarama, da treba krenuti u izgradnju ili rekonstrukcije stadiona, mnogi su rekli da sam bahat, prepotentatn i šta sve ne. Sada svi o tome govore. Trebao nam je jedan Kevin de Bruyne da kaže da je igramo na krompirištu, pa da ljudi kod nas shvate i prihvate realnost.

Šta mislite o vašem nasljedniku Valentinu Ilijevskom i njegovoj ulozi u klubu?

– Ja mislim da ni on nezna zašto je to prihvatio tu poziciju i u kakav ambijent je ušao. Koliko čujem, on duži period uopšte nije ni fizički u BiH, pa tako ni u klubu. Nije ovo za njega, FK Sarajevo je specifično i zahtjevno, s tim treba svakodnevno živjeti, svi u klubu, pa i predsjednik.

Vaše mišljenje o Vincentu Tanu?

– Ma o tome sam beskonačno puta govorio. Taj čovjek uživa moje najveće poštovanje, iako nisam baš siguran da je to njemu korektno prenešeno, ali otom potom! Nikada nisam medijski istupio, a da nisam naglasio istorijsku i važnu uloga Vincenta Tana. Ja sam stvorio kovanicu da će se “moderna historija Sarajeva pratiti do Tana i od Tana”.

On je na kraju krajeva prihvatio moju ideju i autorski koncept kao pravni okvir, uložio u klub i ja sam mu na tome zahvalan, ali ponosan na to. Vratili smo dugove, povezali staž ljudima, ljudi su otišli u penziju, vratili državi skoro dva miliona maraka, završili prvu fazu kampa u Butmiru, napravili divnu priču 2014. i 2015. godine. Samo je trebalo ispoljiti jedinstvo i zajedništvo radi bolje budućnosti Sarajeva. Ali…

Ronaldo odabrao Bosanca za Modrićevog nasljednika?!

Džeko na poklon dobio moćnu mašinu FOTO

Navijači Sarajeva odlučili se za bojkot: Jednog’ dana će doći i vaš kraj….