mirko hrgović
Bivši nogometni reprezentativac BiH osuđen uslovno na osam mjeseci zatvora
Okrivljenik je kritične zgode udario oštećenog u glavu oštricom razbijene staklene čaše, a koje ponašanje manifestira izravnu volju i htijenje da se napadnuta osoba teško tjelesno ozlijedi
Mirko Hrgović, 44-godišnji bivši nogometni reprezentativac BiH i nekadašnji igrač Hajduka, ali i Dinama te svojedobno dobitnik prestižne Torcidine titule “Hajdučko srce”, pravomoćno je odlukom Županijskog suda u Slavonskom Brodu osuđen na uslovnu kaznu od osam mjeseci zatvora s rokom kušnje od tri godine i to zbog pokušaja nanošenja teške tjelesne ozljede sugrađaninu Anti Poljaku.
Ova je presuda stigla godinu dana nakon one prvostepene splitskog Općinskog suda, a naravno da se Hrgović žalio tražeći da se žalba usvoji i njega oslobodi odgovornosti ili da se vrati na ponovno odlučivanje.
Tvrdio je da nije utvrđeno da je uopće on udario Poljaka, da nije dokazano da je intenzitet udarca bio snažan te da nije dokazana izravna namjera da žrtvi nanese tešku ozljedu, piše Slobodna Dalmacija.
No, viši je sud odbio njegovu žalbu i potvrdio u cijelosti ono što je splitski Općinski sud utvrdio, a to je krivnje nekadašnjeg nogometaša koji je 2. augusta 2014. godine oko 19 sati u Sinju, pred ugostiteljskim objektom “Potkova”, udario Antu Poljaka u glavu oštricom razbijene staklene čaše toliko snažno da mu je nanio reznu ranu na lijevoj strani lica dužine od šest do 10 centimetara, a samo pukom srećom nije došlo do težih posljedica.
Dilemu riješio sudski vještak
Dilemu je li Hrgović čašom ili bocom razrezao Poljaka razjasnio je tokom suđenja sudski vještak patolog dr. Antonio Alujević, koji je, odgovarajući na pitanje je li taj stakleni predmet bio otprije razbijen ili je prsnuo na licu oštećenika u trenutku udarca, rekao da, ako se radilo o staklenoj boci koja nije bila prije razbijena, onda ne bi nastala rezna rana jer se boca ponaša kao tupo, tvrdo sredstvo kad nije razbijena. Čaša se, pak, može rasprsnuti pri trenutku udarca u lice, ali tada od fragmenata stakla ostanu komadići i nastaju sasvim drukčije ozljede.
Zato je zaključio da je ozljeda nastala od ranije razbijenog predmeta koji ima šiljasti dio, odnosno oštricu. Pojasnio je da takav udarac može izbaciti naočale s lica, ali su one prelagan predmet da bi izazvale razbijanje staklenog predmeta.
– Okrivljenik je kritične zgode udario oštećenog u glavu oštricom razbijene staklene čaše, a koje ponašanje manifestira izravnu volju i htijenje da se napadnuta osoba teško tjelesno ozlijedi. Puknuta čaša u svakom slučaju predstavlja izuzetno opasno i pogibeljno sredstvo kojim se atakira prema vitalnom dijelu tijela (glava) uslijed čega je neprihvatljiv navod obrane da okrivljeni nije htio teško tjelesno ozlijediti. Namjeru o teškom tjelesnom ozljeđivanju oštećenog potvrđuje i što sa fizičkim napadom na oštećenog nije prestao ni nakon što mu je zadao udarac u kojem je nastala ozljeda – napisala je, uz ostalo u svojoj presudi koja je evo i pravomoćno potvrđena, splitska sutkinja Mila Kragić.
