"Spoj nespojivog"
Arnela je profesorica, likovna umjetnica i pjesnikinja u golmanskim rukavicama
Profesorica, likovna umjetnica, pjesnikinja, nogometna golmanica i povremena reprezentativka „A“ reprezentacija Bosne i Hercegovine, zanimanja su u kojima Arnela Šabanović, mlada Zeničanka neprestano niže uspjehe
Arnela Šabanović (29) magistrica informatike i matematike, djevojka je koja pored rada u struci, i slobodno vrijeme provodi na kvalitetan i produktivan način.
Profesorica, likovna umjetnica, pjesnikinja, nogometna golmanica i povremena reprezentativka „A“ reprezentacija Bosne i Hercegovine, zanimanja su u kojima ova mlada Zeničanka neprestano niže uspjehe.
Kaže da je svako od navedenih zanimanja opisuje na poseban način.
– San iz djetinjstva –
„Po struci sam magistrica matematike i informatike i trenutno sam zaposlena kao nastavnica u jednoj osnovnoj školi. Od svih zanimanja kojima se također bavim, slobodno mogu reći da me uloga profesorice najbolje opisuje jer to nije nešto što sam naslijedila od roditelja, odnosno nije nešto čime su se oni bavili, kao što je slučaj sa ostalim zanimanjima“, istakla je za Anadolu Agency (AA) Arnela Šabanović.
Kako kaže još od osnovne škole željela je da postane profesorica koja će osim znanja prenositi iskustva i ohrabrenja mladim ljudima.
„Što se tiče zvanja profesorice mislim da sam izabrala ono što će me svakodnevno podsjećati na moj osnovnoškolski san, san o tome da jednoga dana, kako sam to uvijek voljela reći, zauzmem glavno mjesto u učionici i da budem neko ko će mladima, osim znanja, prenositi različita iskustva i ohrabrenja da istraju u onome što vole“, rekla je Arnela, dodavši:
„Velika je sreća raditi posao koji volite, sreća je ući u učionicu sa osmijehom i sa osmijehom je napustiti. Prema tome, sa sigurnošću mogu reći da sam u potpunosti sretna osoba“.
– Od crtanja prijatelja do samostalne izložbe –
Naglašava ”slikanjem se bavim dugi niz godina i to je talenat koji sam naslijedila od majke”.
”Oduvijek sam smatrala da ne mogu znati da li sam dobra u nečemu dok se ne okušam i uradim nešto konkretno. Tako je bilo i sa slikanjem, uzela sam olovku u ruke i počela crtati. U početku su to bili portreti mojih prijatelja koji su bili oduševljeni tim radovima. Te pozitivne reakcije ohrabrile su me da nastavim dalje. Već 2013. godine održala sam prvu samostalnu izložbu realističnih portreta, a nakon toga okušala sam se i u drugim likovnim tehnikama kao što su akril i ulje na platnu. Par godina nakon toga, tačnije 2016. godine organizovala sam i drugu izložbu ovoga puta humanitarnog karaktera“, govorila je Šabanović.
Želja za crtanjem realističnih portreta, kako kaže, proizilazi iz želje za upoznavanjem novih ljudi i njihovih psiholoških osobina.
“Da bi se nacrtao kvalitetan portret potrebno je poznavati anatomiju glave, te savladati osnovne proporcije i omjere. Međutim, pored tih spoljašnjih osobina koje odlikuju svakog pojedinog čovjeka, potrebno je istaknuti i one psihološke. Neće biti isti portret osobe koju ne poznajem kao onaj koju poznajem. Poznavati nekog znači poznavati ili djelomično poznavati, njegove psihološke osobine, odnosno njegovu nutrinu. Tek tada, kako to volim reći, portret može imati dušu. Prema tome, želja za crtanjem realističnih portreta proizilazi iz moje želje za poznavanjem i prikazivanjem onog što svakog čovjeka čini posebnim”, smatra Šabanović.
– Nagrada za poeziju –
Da je u životu moguće spojiti teško spojivo najbolje dokazuje i činjenica da se Arnela bavi i pisanjem poezije.
“Jako volim pisanu riječ, to je nešto što me nadahnjuje na neki poseban način. Dobitnica sam i književne nagrade za najromantičniju i najoriginalniju ljubavnu pjesmu na XVII javnom konkursu Pjesme nad pjesmama. Često me pitaju otkud poezija jer rijetkost je vidjeti matematičara koji je pjesnik”, priča Arnela kroz osmije i nastavlja:
“Najlakši način da izgradimo unutrašnji svijet koji želimo skriti od drugih je pisanje poezije. Riječima možemo opisati svako stanje a da pri tome ne naiđemo na negativne komentare”, poručila je ona.
– Ljubav prema nogometu snažnija i od povreda –
Nogometom se aktivno bavi gotovo 13 godina, a svestranost i želja da bude drugačija presudili su da se odluči za poziciju golmana.
„Naše želje i afiniteti da postanemo uspješni su proizvod talenta, ali i sredine u kojoj odrastamo. Činjenica je da sam odrastala uz oca koji je bio golman, pa mogu reći da sam taj talentat naslijedila od njega. Okolina i igranje u dvorištu sa dječacima iz ulice rezultirali su da se počnem ozbiljnije baviti nogometom. Moja svestranost i želja da budem drugačija utjecali su da moj izbor bude golmanski. Nogometom se aktivno bavim gotovo 13 godina. Svoj najduži golmanski staž ostvarila sam u Ženskom nogometnom klubu Čelik Zenica, u kojem sam nastupala od 2007. do 2017. godine, s tim da sam jednu sezonu, provela i u Ženskom nogometnom klubu Mladost Nević Polje, Novi Travnik. Pred kraj te sezone doživjela sam tešku povredu koljena nakon čega je i moja nogometna karijera stagnirala. Ponovo sam se vratila u ŽNK Čelik i nakon obnovljene povrede uslijedila je i operacija prednjih križnih ligamenata i medijalnog meniskusa“, rekla je Arnela, pa kazala:
„Nakon uspješnog oporavka od povrede uslijedio je poziv trenerice Samire Hurem da karijeru nastavim u SFK 2000 Sarajevo tako da sam od jula 2017. godine počela braniti boje istoimenog kluba koji je najtrofejniji ženski nogometni klub u državi. Bio je to ujedno i vrhunac moje karijere. S klubom sam dvije godine uzastopno nastupala u grupnoj fazi UEFA Lige prvaka, ali nažalost, zbog novih problema sa koljenom već sam duže vrijeme van trenažnog procesa. Posebno mi je teško pala povreda koja se desila 2018. godine kada sam propustila biti dio ekipe u utakmicama protiv londonskog Chelseaja“.
Mladima poručuje da da im prepreke ne ugase snove i da ne zaborave na one koji su učestvovali u ostvarenju istih.
„Primjer sam da je sve moguće, upravo zbog svih aktivnosti kojima se bavim, pa tako svojim učenicima ali i mladima često znam reći da sanjaju, maštaju i žive svoje snove. Da nipošto ne dozvole da im prepreke, kojih će kroz život sigurno biti mnogo, ugase snove. Da uvijek vjeruju kako će uspjeti i onda kada uspiju da ne zaborave one koji su im bili podrška i koji su zajedno s njima učestvovali u ostvarenju njihovih snova“, tvrdila je Arnela Šabanović.