Žene iz bugojanskog sela Vileši prodajom nošnji pomažu oboljeloj djeci

Članice i članovi bugojanskog Udruženja žena “Đerđef” prodaju tradicionalnu nošnju, a najmanje 30 posto prihoda daju u humanitarne svrhe, za liječenje teško oboljelih građana Bosne i Hercegovine (BiH). Ako su slučajevi teški, doniraju sve što zarade.

Šida Kalbić, predsjednica “Đerđefa” i bivša pripadnica Armije Republike BiH, pokrenula je kurs šivenja, tkanja i heklanja za žene iz sela Vileši, u Bugojnom, koje rade u njenoj radionici ili u svojoj kući, zbog nedostatka prostora. Svoj rad posvetila je preminulom bratu, s kojim je pokrenula udruženje.

“Đerđef” ima 1.070 članova, od kojih većina pomaže rad udruženja godišnjom članarinom koja iznosi 12 KM.

Kalbić je rekla kako je zaposleno oko 20 žena koje šiju, heklaju ili vezu, ali je izrazila i želju da zaposli i pomogne što više žena.

Kaže kako je primijetila da žene u selu imaju talenta za bavljenje ručnim radovima i dodala kako se u udruženju bave keranjem, heklanjem, vezom, tkanjem i izradom tradicionalnih narodnih nošnji.

Dodaje kako je ponosna što je prije deset godina otvorila udruženje koje djeluje na području čitave BiH.

Kalbić je izjavila kako su mnoge žene prošle obuku u udruženju.

”Mi nemamo da nas neko podrži, da kažemo da imamo mjesečnu platu, nego svojim radom doprinesemo i pomognemo ženama. Kod mene nema volontera, kod mene žene rade da zarade”, rekla je Kalbić.

Udruženje ima izložbeni salon u Bugojnu u kojem ljudi mogu poručiti tradicionalne nošnje, a kaže kako su im, osim iz BiH, stizale i narudžbe iz Evrope, Amerike i Australije.

Dodala je kako sredstva od prodanih nošnji odlaze ženama koje rade i u humanitarne svrhe, odnosno za teško oboljelu djecu koja idu van Bosne i Hercegovine na liječenje, za kupovinu lijekova, za socijalne slučajeve i za kupovinu namirnica.

Kaže kako trenutno šiju nošnje za Austriju, gdje će putovati krajem mjeseca. Dodaje kako su od prodaje nošnji i humanitarnih akcija toj zemlji “spasili tri života, da su urađene tri operacije te da slijedi četvrta operacija”.

Istakla je kako će na novoj humanitarnoj akciji biti prikupljana sredstva za djevojku Semru Jašarević i dječaka Asmira Manjgafića, koji ima tri tumora na mozgu i treba biti operisan u Austriji.

Pored nošnji rade i na heklanju oko hiljadu cvjetova Srebrenice koje svaki put nose na podjelu.

Kalbić dodaje kako ljudi za te cvjetove daju dobrovoljne priloge te biva prikupljeno i do 1.000 eura što ide u donacije za operacije djece koje znaju koštati i više od 15.000 eura. Trenutno su uradile oko 700 komada cvjetova koje će ponijeti u Austriju, a moguće je da će ih biti i više.

Kalbić je dodala kako rade tradicionalne nošnje i za Ajvatovicu, najveće dovište muslimana u Evropi i jedno od najstarijih u BiH, a za ovogodišnju manifestaciju već su pripremile oko 200 nošnji.

“Radimo sve moguće, samo da bi ženama omogućili da zarade neki dinar, da mogu svojoj porodici da pomognu”, rekla je Kalbić koja je dodala i kako čak i doniraju nošnje za kulturno-umjetnička udruženja koja ih ne mogu priuštiti, s tim da cijene variraju između 70 za djecu i 200 KM za odrasle.

Kalbić je dodala kako je sve veće interesovanje i za tkanjem ćilima i prostirki za sećije, zbog čega namjeravaju osposobiti prostor za izradu i tih proizvoda.

“Trebamo da naručimo stanove da se tka. Već imam dva stana”, rekla je Kalbić koja je dodala kako su porodično uložili sredstva za širenje radionice, a sve sa ciljem kako bi što više žena imalo priliku da zaradi.

Kazala je kako se među ženama koje rade u Udruženju nalaze žene kojima je to jedini izvor prihoda, koje su samohrane majke, a brinu se i o drugim članovima porodice.

“Cilj mi je da ih obučim, da im pomognem i da rade, da imaju zarade. Kažu da u Bosni udruženja volontiraju. Ja to ne mogu dozvoliti. Ove žene ne mogu od toga da žive, imaju djecu”, rekla je Kalbić.

Kalbić je rekla kako će nakon puta u Austriju nositi i pokloniti 20 nošnji građanima Srebrenice.

Drita Kalbić, snaha Šide Kalbić, radi već četiri do pet godina u udruženju, a ranije je sama šila u kući na šivaćoj mašini.

“Počeli smo od malih običnih malih dimija za komšincu, pa za rodicu i tako. Radile su žene koje su vrsne majstorice u krojenju, šivenju. Želja me vukla”, rekla je Kalbić koja je dodala kako se već u djetinjstvu interesovala za šivenje.

Kaže kako je prije dolaska u radionicu prošla manju obuku te je već za mjesec dana dosta toga shvatila, a da se nakon godinu dana upustila sama u rad.

Dodala je kako ukoliko ih nekoliko radi, mogu uraditi jednu nošnju dnevno, a znale su i do kasno u noć raditi na nošnjama, pa čak i do jutra.

“Ako je nešto hitno, ljudi kad dođu iz inostranstva, dođu danas, idu sutra, pa im žao da ne kupe. Treba košulja, treba nešto. Saberemo se nas tri-četiri, pa uradimo. Bude čovjek ispunjen, lijepo je. Mogu reći da se odmorim uz ovo sve”, rekla je Kalbić.

Dodala je kako je divno kada mogu da doniraju po jednu ili više nošnji u humanitarne svrhe.