Tuzla
Zehrina Karić, akademska slikarica, oslikala zidove u Klinici za dječije bolesti
Karić ističe da sa završetkom ovog projekta neće prestati s volonterskim radom, zahvaljujući kojem se ljepše i ispunjenije osjeća i veoma je zadovoljna pruženom prilikom da da svoj doprinos
Zehrina Karić, akademska slikarica i profesorica u Građevinsko-geodetskoj školi u Tuzli, protekla je dva mjeseca volonterski oslikavala zidove tuzlanske Klinike za dječije bolesti, a tokom tog perioda stekla je brojna poznanstva i prijatelje među mališanima, njihovim roditeljima, kao i uposlenicima ove zdravstvene ustanove, piše Anadolu Agency (AA).
Od samog ulaza u kliniku na bijelim se zidovima pojavljuju šareni, veseli motivi prilagođeni dječijem uzrastu, a dominiraju ptičice i junaci iz crtanih filmova.
Sa pripremnim radovima Karić je počela krajem avgusta ove godine, nedugo nakon renoviranja klinike, koja djeluje u sklopu Univerzitetskog kliničkog centra (UKC) Tuzla. Tada se sa načelnikom dr. Edinom Husarićem dogovorila o skiciranju, odabiru motiva, zidova i slično. Naslikala je ukupno 14 murala, a kritike su, kaže, pozitivnije nego što je očekivala.
˝To je moj doprinos dječijem osmijehu u ovoj klinici, a dva mjeseca slikala sam prije ili poslije nastave i vikendima. Prvi dan kada sam došla i počela crtati, prišla mi je jedna medicinska sestra i pitala me:´Šta Vi to šarate? Znate li da je klinika renovirana?´. Kasnije smo se smijali tom komentaru, a meni je bilo drago zbog toga jer sam vidjela da, sada kada je obnovljena, uposlenici paze na svoju kliniku. Što se tiče djece, ona su u početku samo sa zanimanjem gledala šta ja to radim, a kada su se likovi počeli stvarati, kada su vidjeli šta je u pitanju, počeli su mi prilaziti i razgovarati. Znali su oduševljeno vrisnuti i pohvaliti rad i vidjelo se da su zadovoljni. Tražili su da ih roditelji fotografiraju pored završenih likova, a najveću pohvalu mi je uputio jedan dječak koji mi je kazao da je to najbolje remek-djelo koje je on ikada vidio. Naravno, to nije remek-djelo, ali kada to kaže jedno dijete, to mnogo znači˝, navodi Karić.
Sa malim pacijentima se, kaže ova umjetnica, dobro slagala, a pored boja koje je koristila u radu, donosila je drvene boje, flomastere i papire pa sada ima nekoliko crteža koje su njoj nacrtali najmlađi pacijenti i čuva ih za uspomenu.
˝Prvobitna ideja bila je da cijelu bolnicu oslikam sretnim, šarenim sovicama, jer sam željela univerzalni motiv koji bi bio jednako interesantan i dječacima i djevojčicama. Za njih mi je trebalo najviše vremena jer su sitne i mora se precizno raditi. Trenutno motivi sretnih sovica i dominiraju, ali uvidjela sam da bi ih moglo biti previše te sam počela ubacivati i likove iz crtanih filmova, što je dodatno naišlo na pozitivne reakcije˝, kazala je Karić.
Dr. Lejla Osmančević, pedijatar gastroenterolog, navodi da će novi ambijent mališanima i njihovim roditeljima omogućiti kvalitetniji i ugodniji boravak na klinici.
˝To nam u značajnoj mjeri olakšava rad, jer niko, čak ni odrasli, ne vole bijele mantile i dolazak u bolnicu. Ovi murali kod djece smanjuju strah od procedura, pregleda i svega onog što dolazak u bolnicu nosi. Na zidovima vide sve ono što im je blisko i prepoznaju likove iz crtanih filmova. Osim toga, menadžment UKC-a zaposlenima je dozvolio korištenje šarenih uniformi, nošenje rekvizita i dodataka koji djeci odvlače pažnju, a nama omogućavaju jednostavniji pristup pacijentu˝, kazala je dr. Osmančević.
Prema njenim riječima, dnevno kroz ovu kliniku prođe u prosjeku između 30 i 50 pacijenata, a s obzirom na sezonske varijacije, atmosferske prilike i godišnje doba, ta cifra može biti veća. Ovdje djeluje i dnevna bolnica, zahvaljujući kojoj se smanjuje broj primljene djece u bolnicu, a kroz nju prolaze mališani kojima je potrebna kraća intervencija.
Karić ističe da sa završetkom ovog projekta neće prestati sa volonterskim radom, zahvaljujući kojem se osjeća ljepše i ispunjenije.
˝Volim djecu i rad s djecom. Trenutno ne znam kakav će biti naredni projekt, ali sigurna sam da će ih u budućnosti biti. Voljela bih svojim primjerom podstaknuti nekoga ko je u nečemu dobar pa da da svoj doprinos u tom polju. U ovom slučaju, moja jedina žrtva bilo je moje slobodno vrijeme, ali nakon svih osmijeha, razgovora i pohvala koje sam primila od djece, roditelja i osoblja klinike, mogu reći da je itekako vrijedilo˝, zaključila je Karić.