Virus pogodio i pčele: “Imamo hrpe uginulih, nakon drhtavice idu paraliza i smrt”

Virusna bolest pogađa hiljade pčela i eksponencijalno se širi Velikom Britanijom.

Riječ je o virusu hronične paralize pčela (CBPV) koji je zabilježen 2007. u Lincolnshireu. Desetak godina kasnije evidentiraju ga u 39 od 47 engleskih, kao i u šest od osam velških regija, pokazuju podaci istraživanja provedenog među više od 24 hiljade pčelara.

Virus uzrokuje drhtavicu, nemogućnost letenja te smrt u roku od samo sedam dana. Hrpe uglinulih pčela mogu se vidjeti diljem zemlje, piše Guardian.

Virus se brže širi u velikim košnicama

Naučnici predvođeni profesorom Gilesom Budgeom sa sveučilišta u Newcastleu ustanovili su da se virus među pčelama profesionalnih pčelara širi brže neko kod malih, amaterskih uzgajivača.

Studija je objavljena u časopisu ‘Nature Communications’. Naučnici su analizom više od 130 hiljada uzoraka meda iz 25 zemalja došli do jasnih dokaza kako se virus širi dvostruko brže u profesionalnim košnicama u Velikoj Britaniji nego u drugim zemljama. Objasnili su kako se virus u velikim košnicama širi brže zbog velikog broja stanovnika.

Profesionalni pčelari pokušavaju spasiti pčele dovođenjem novih matica, no po nekim podacima to bi moglo dodatno ugroziti pčele ako se “uveze” zaražena matica.

– Pčelari kod nas nisu toliko veliki. Prosječan pčelar u Velikoj Britaniji ima oko 100 do 200 kolonija, dok onaj u SAD-u ima deset hiljada – objašnjava Budge.

Bolest otkrivena i kod bumbara i mrava

CBPV je poznat stoljećima, prve simptome opazio je još Aristotel, no čini se kako se sada rapidno širi. Prevalencija je u SAD-u 2007. bila svega 0.7 posto da bi 2014. bila čak 16 posto. Udvostručen je i broj zaraženih pčela u Italiji, dok je u Kini bolest nekada imalo devet, a sada 38 posto pčela.

Zaražena jedinka virus može šest dana prenositi bez pojave ikakvih simptoma, a za to vrijeme može zaraziti više kolonija, piše Guardian. No, prosječna pčela ne udaljava se više od deset kilometara od kolonije, a naučnici su virus pronašli i na udaljenostima od četrdeset kilometara. Vjeruje se da su “krivac” pčelari koji košnice imaju na različitim, međusobno relativno malo udaljenim lokacijama.

Bolest je otkrivena i kod bumbara te mrava, no način prijenosa među njima zasad nije poznat.

Rob Nickless, čelnik Udruge pčelara, kaže da bi najnovija studija mogla pomoći proizvođačima da bolje razumiju bolest. Istraživači će nastaviti raditi na genetici bolesti kako bi vidjeli je li došlo do mutacije te kako je bolest stigla u Veliku Britaniju.