Većina majki u pratnji bolesne djece u bolnici noći provode na drevnoj stolici

O teškoći boravka pratnje, najčešće majke, za vrijeme liječenja na odjelu Pedijatrije Kantonalne bolnice Zenica, brojna su svjedočenja – iako ne žele javno govoriti o tome.

Pravo najmlađih bolesnika da imaju pratnju uz svoj krevet u toku cijelog liječenja osigurano je, između ostaog, Poveljom Evropskog udruženja za djecu u bolnici. No, zbog kapaciteta i loše uređenog zdravstenog sistema, njihov se boravak često pretvara u, kako kažu, horor.

Ne voli se sjećati toga – ovako svoj boravak u ranom stadiju nove trudnoće uz bebu u zeničkoj bolnici započinje jedna od sagovornica.

„Spavala sam 5 dana na stolici, izašla sam sa modricom ispod rebara od naslanjanja na krevet jer bebu dojim. Štimala sam se kako sam uspjela, nikog to nije zanimalo“.

Krevet koji plaćaju 20 KM majke djece koja ne doje, nemaju maligno oboljenje ili psihofizičke smetnje – daleko je od sobe za djecu zbog čega su prisiljene dane i noći provoditi na drvenim stolicama zbog brige za zdravlje i sigurnost djeteta.

„Većina majki koje se zadese u toj situciji ostane na jednoj drvenoj stolici da sjede po cijelu noć, tako spavaju, uglavnom ne idu na obroke jer ne mogu da stignu. Svo vrijeme, ustvari, provedu na jednoj drvenoj stolici“.

Zbog bolničkih kapaciteta, sam boravak majki, bolnica, prema svojim pravilima, nije obavezna obezbijediti. A zbog nedostatka osoblja, majke često igraju ključnu ulogu.

„Hrani ga, presvlači, tu je za vrijeme primanja terapije, prati dijete pri primanju infuzije, mora da čuva rukicu da ne bi došlo do zastoja, zagušenja braunile… Majke znaju da presjede i do devet sati dok se ta terapija ne isprima“.

Iako najvećem broju majki, ipak, bude osigurano mjesto u majčinoj sobi, iz bolnice tvrde da je odvajanje majčine i sobe za djecu neophodno.

„Odrasle osobe mogu u svom brisu imati određene bakterije koje mogu ugroziti dijete koje je oboljelo i zato se pravi ta separacija. Može doci do prijenosa infkecije, da se desi neka intrahospitalna infekcija, što nam ne bi išlo u prilog jer onda bismo imali veliki problem i morali bismo zatvoriti čak i odjel“, objašnjava u izjavi za FTV Tarik Zulović, v.d. direktora Kantonalne bolnice Zenica.

No, u brizi za fizičko, često se zapostavlja mentalno stanje djeteta i uzrokuje separacijska anksioznost, stav je psihologa.

„Uznemirenost, plač, nemir, nesigurnost, odbijanje učestvovanja u nekim pregledima koje dijete treba da obavi. Dijete će u tom slučaju, ako bude separirano od osobe od povjerenja, razviti jedan nesiguran odnos prema svijetu“, navodi Inela Kaknjo, psihoterapeutkinja u Centru za mentalno zdravlje Doma zdravlja Zenica.

U zemlji koja provodi reforme na evropskom putu, roditelji bolesne djece nadaju se da će one uključivati i reforme u zdravstvu čime bi se osigurali humaniji uslovi u skladu sa evropskom Poveljom o pravima djeteta u bolnici, kojom se garantuje pratnja najmlađih bolesnika sve vrijeme i bez ograničenja.