Vaginizam je tabu tema: “Tijelo mi ne dozvoljava da imam seks”

Hana van de Per pati od bolnog poremećaja koji se zove vaginizam i imaju ga žene širom svijeta. Ovo rijetko zdravstveno stanje je automatska reakcija tijela na strah od vaginalne penetracije.

„Razgovarala sam sa mnogo žena koje boluju od iste stvari. Kao da smo sve iskusile isto – osjećaj usamljenosti”, kaže ona.

Kod žena koje imaju ovaj problem, vaginalni mišići se stežu i one nemaju kontrolu nad ovim procesom, piše BBC.

Neke žene zbog toga izbjegavaju seks, dok one koje imaju odnose, osjećaju probadajući bol. Ovim ženama je nekad teško i da stave tampon.

Dvadesetjednogodišnja Hana kaže da je njeno prvo seksualno iskustvo bilo mnogo bolnije nego što je mogla i da pretpostavi.

„Oduvijek sam znala da će gubitak nevinosti da boli. Ali osjećala sam se kao da mi je neko gurnuo nož u vaginu, a onda ga okretao.”

Neke žene kažu da se osjećaju kao da ih neko siječe ili bode iglama.

Žene koje boluju od vaginizma, ponekad ne mogu da koriste tampone

Doktorka Lejla Frodšam iz britanske organizacije Konsultanti ginekolozi (Consultant Gynaecologist) kaže da je vaginizam jedan od rijetkih preostalih seksualnih tabua.

„Normalno je da ste zabrinuti ako prvi put treba da imate seks. Vjerovatno smo sve imale slično iskustvo. Ali žene koje imaju vaginizam mogu cio život da prožive sa takvim bolovima.”

Amina*, u ranim dvadesetim, takođe ima vaginizam i kaže da joj se zbog toga promijenio cio život.

„Uticao je na moj brak i mogućnost da biram kada želim da rodim djecu.”

Vaginizam može da se razvije u bilo kom periodu života. Neke žene saznaju da boluju od vaginizma kada prvi put u životu pokušaju da imaju seksualne odnose.

Frodšam dodaje da i religijsko vaspitanje može da igra ulogu.

„Neki ljudi odrastu u veoma religioznom okruženju i nemaju nikakav problem sa tim. Ipak, ima onih koji su kao sunđeri i sve upijaju što čuju.

„U tradicionalnim zajednicama postoji to vjerovanje da će prve bračne noći seks biti bolan i da krvavi trag na čaršavu predstavlja dokaz nevinosti”, navodi doktorka.

Iako Amina nije morala da pokazuje čaršav, kaže da joj je to bilo u podsvjesti.

„Vjerovatno je to bila jedna od stvari zbog koje sam se plašila seksa”, kaže ona.

„Osjećala sam kao da mi se tijelo gasi prve bračne noći. Teško je pričati o tome zato što ljudi ne razumiju i vjerovatno bi misli da pretjerujem ili izmišljam.”

Pored razgovora sa psihologom ili psihijatrom, u terapiju spadaju i vežbe opuštanja

Hani van de Per govorili su da žene ne uživaju u seksu.

„Išla sam u crkvenu školu, tamo su nas učili da seks uglavnom dovodi do krvavih situacija, trudnoće ili uzrokuje polno prenosive bolesti.”

Vaginizam može da utiče i na emotivni život.

„Plašila sam se da će partneri misliti da nisam zaljubljena u njih ili da me ne privlače fizički”, objašnjava Ajzli Lin.

Sramota i tabui često sprečavaju žene da potraže pomoć uprkos činjenici da se vaginizam liječi.

I Hana i Amina pokušavaju da riješe problem tretmanima sa posebnim instrumentom koji ima oblik tampona i polako raste kako bi opustio mišiće. Pored toga idu i i na psihoseksualnu terapiju.

Amina kaže da joj ti tretmani pomažu u određenoj mjeri.

„Duže od pet godina sam u braku i sve mi je bolje”.

Ali kako instrument u vagini raste, a nije ga lako koristiti, osjećaj neprijatnosti se pojačava.

Tokom terapije se radi i na suočavanju sa strahom od penetracije. Koriste se razne tehnike poput psihoseksualnog savjetovanja.

„To je svojevrsna terapija razgovorom koja vam pomaže da razumijete i promijenite ono što osjećate prema sopstvenom tijelu”, kaže Vanesa Mekej, ginekološkinja iz Univerzitetske bolnice Kraljica Elizabeta u Glazgovu.

Iako kaže da je dosta napredovala, Hana priznaje da joj je i dalje teško da ima seksualni odnos sa penetracijom.

Ali odlučna je u namjeri da se to promijeni.

„Hoću seks sa penetracijom u kojem ću da uživam. Hoću da mogu da šetam normalno sa tamponom dok imam menstruaciju. Postavila sam male ciljeve i koračam ka njima.”