Uhvatio je kćerku kako spava s dečkom

Očinstvo se ne očituje samo u pružanju krova nad glavom i hrane svojim kćerkama i sinovima.

Za ovog ruskog oca pojam očinstva podrazumijeva mnogo više, uključujući i emocionalnu potporu u situacijama kada biste poželjeli reagirati na negativan način

‘Jedno jutro sišao sam stepenicama i ugledao moju 17-godišnju kćer kako spava na kauču u društvu mladića nakon zajednički provedene noći,’ započinje dirljivu ispovijest jedan otac iz Rusije na internetskoj stranici Reddit.

‘Tiho sam pripremio doručak, obavijestio suprugu, mlađu kćer i sina da imamo goste, a onda svim glasom uzviknuo: ‘Mladiću, doručak je gotov. Nikad nisam vidio nekoga da se tako brzo probudio,’ piše ovaj ruski tata.

Usprkos nelagodi zbog očigledne nagosti nepoznatog muškarca u svojoj kući, ovaj je otac odlučio sjesti sa kćerkinim dečkom, pojesti doručak i porazgovarati.

‘On je bio vrlo dopadljiv i prijateljski nastrojen momak. Očigledno neobrazovan, ali ne i glup. Bilo je nešto čudno u vezi njega. Moja me kćerka uvjerila da je vrlo ljubazan i pažljiv dečko. U tom trenutku znala ga je oko mjesec dana. Svaki bi dan došao po nju motorom kako bi je odveo u školu, ali više nikad nije prenoćio,’ dodaje ruski tata.

‘Rekao mi je da nema porodicu, obrazovanja i stalnog posla. Moja kćerka ga obožava. On obožava nju. Pitao sam se: ko sam ja da ju spriječim u činjenju vlastitih grešaka?’

Međutim s vremenom, otac se uvjerio u njegovu ozbiljnost. Mladić ju je poticao da piše zadaću na vrijeme, brinuo se za nju kad je bila bolesna, strpljivo joj se dodvoravao kad je bila loše raspoložena i općenito bio dobar utjecaj na nju.

Otprilike osam mjeseci kasnije porodica je saznala da je mladić beskućnik. Njegov otac se ubio, a majka narkomanka je pobjegla nekoliko sedmica kasnije. Njemu je tada bilo svega 15 godina. Tri godine preživljavao je na ulici, spavajući kod prijatelja i u Vojsci spasa, te radeći pomoćne građevinske poslove.

‘Znam mladića starog 18 ili 19 godina koji je pristojan, dolazi u kuću nasmiješen i takav odlazi. Poznajem mladića kojemu je stalo, koji pomaže bez potrebe da ga išta pitam, koji čini moje dijete sretnim. To je dijete koje nikad nije imalo šansu biti dijete.’

Kad je s porodicom podijelio svoja saznanja, svi su zaplakali. Porodica je u jednom trenutku bila razočarana svojom kćerkom koja je cijelo vrijeme znala ovu priču, ali je nije željela podijeliti sa svojim roditeljima.

‘Sljedećeg dana dao sam mu ključ našeg doma. Rekao sam mu da ga očekujem kod kuće svaki dan. Preuredili smo sobu za njega i omogućili mu da se školuje. To je bilo 2000. godine. Danas moj pronađen sin i kćerka imaju vrlo uspješan zajednički posao, i dali su mi tri prekrasna unuka.’ završava priču ovaj tata.

Život je nepredvidljiv, ali prije svega lijep.