Estetska hirurgija
U ovoj zemlji plastične operacije se rade besplatno u državnim bolnicama
I dok vam se to na prvu može učiniti kao odlična stvar, eksperti koji godinama proučava estetsku hirurgiju u Brazilu, kaže da to sa sobom nosi i mnoge nedostatke
U većini zemalja, ako se podvrgnete estetskoj hirurgiji to ćete platiti iz svog džepa i to vrlo vjerovatno – masno. Zdravstveno osiguranje u nekim slučajevima pokriva estetske operacije samo ako su medicinska nužnost i nisu primarno obavljene zbog estetskih razloga.
Međutim, u Brazilu je situacija malo drugačija, piše Vice. Tamo se smatra da pacijenti imaju “pravo na ljepotu” te su u javnim bolnicama plastične operacije besplatne ili jeftine, a vlada svake godine subvencionira skoro pola miliona plastičnih operacija.
I dok vam se to na prvu može učiniti kao odlična stvar, Alvaro Jarrin koji godinama proučava estetsku hirurgiju u Brazilu, kaže da to sa sobom nosi i mnoge nedostatke. “Svi koje sam intervjuisao, a koji su se podvrgnuli estetskim operacijama u Brazilu priznaju da je to bilo zaista riskantno”, piše on za Vice. Kaže da su mu pacijenti rekli da uslovi u bolnicama nisu bili najprofesionalniji te da su ih uglavnom operisali specijalizanti kojima su služili kao pokusni kunići.
“Ipak, ovi pacijenti, većinom žene, kažu mi da je u Brazilu živjeti bez ljepote još veći rizik. Ljepota se smatra tako važnom za tržište rada, pronalazak partnera ili za bilo kakvo napredovanje u životu da mnogi jednostavno ne mogu reći ne ovakvim operacijama”, piše Alvaro.
View this post on Instagram
U državnim bolnicama postoje liste čekanja za estetske operacije duge i po nekoliko mjeseci, pa čak i godina, a godišnje se ukupno obavi oko 1.2 miliona plastičnih operacija. Brazil je drugi najveći konzument plastične hirurgije na svijetu.
Brazil danas zdravlje gleda kao temeljno ljudsko pravo te daju besplatno zdravstveno osiguranje svim svojim građanima. Međutim, javne bolnice nemaju dovoljno sredstava, a Brazilci srednjeg i višeg staleža zbog toga češće koriste usluge privatnika. U Brazilu tako trenutno djeluju dva nivoa kad se o zdravstvu radi – privatno koje je luksuzno i veoma savremeno, te državno koje nema dovoljno finansijskih sredstava, ali daje osnovne usluge radničkoj klasi.
Plastična hirurgija se također smatra tom osnovnom uslugom ponajviše zbog napora hirurga imena Ivo Pitanguy, čovjeka kojeg danas zovu “papom estetske hirurgije”. On je 1950-ih uvjerio predsjednika Juscelina Kubitscheka da je pravo na ljepotu nužna kao i bilo koja druga medicinska potreba. Pitanguy ga je uvjerio da ružnoća stvara toliku psihološku patnju u Brazilu da medicinari jednostavno ne mogu ignorisati taj “humanitarni problem”.
1960. je otvorio prvu kliniku koja je nudila plastične zahvate siromašnima. To je bio toliko uspješan potez da su ga počele slijediti i ostale medicinske institucije u zemlji. U zamjenu za jeftine ili besplatne estetske zahvate, pacijenti su liječnicima pomagali da uče i usavrše svoje operativne vještine.
Brazil je bio savršeno mjesto za ovakvo nešto. Početkom 1920-ih brazilski su naučnici tvrdili da je ljepota mjerilo “rasnog napretka”. Ljepota je počela dobijati veću kulturnu snagu, a plastični hirurzi naslijedili su ove ideale i gledali svoju praksu kao “popravljanje pogrešaka rasnih mješavina” , pogotovo među nižim slojevima.
Kad je Alvaro počeo sa svojim istraživanjem, glavnina korisnika plastične hirurgije u brazilskim javnim bolnicama bile su, naprimjer, žrtve opekotina i ostali pojedinci sa sličnim deformacijama. No, u gotovo 95 posto bolnica gdje je provodio istraživanje te operacije pretvorile su se u operacije sa čisto estetskom svrhom, tvrdi on.
Rizici
Budući da većinu tih zahvata obavljaju specijalizanti koji uče za estetske hiruruge, on imaju najviše interesa upravo za tim što će im kasnije omogućiti da otvore svoje ordinacije. No, zbog toga imaju veoma malo interesa za posvećivanje rekonstruktivnim zahvatima koji poboljšavaju tjelesne funkcije ili smanjuju bol. Većina inovacija u estetskoj hirurgiji najprije se obavlja u državnim bolnicama da bi se tamo testirali na siromašnijim pacijentima – pokusnim kunićima.
Renata, pacijentica s kojom je Alvaro razgovarao, operisala je grudi u takvoj jednoj državnoj bolnici. Grudi su joj nakon operacije ostale deformirane, a bradavice nejednake. Dobila je i tešku infekciju koju je liječila mjesecima i koja joj je ostavila velike ožiljke na tijelu. Razmišljala je o tome da tuži doktora, no zbog finansijskih troškova te svjesnosti da vjerojatno ne bi dobila veliku odštetu od te je ideje odustala. Nagodila se s bolnicom u zamjenu za još jednu besplatnu operaciju, u nadi da će ovaj put završiti dobro.
U svijetu se brazilski estetski hirurzi veoma cijene. Tijekom jedne međunarodne konferencije o estetskoj hirurgiji u toj zemlji jedan je američki plastičar rekao Alvaru: “Brazilski hirurzi su pioniri… Znate zašto? Jer u Brazilu nemaju zakonske barijere za generaciju novih tehnika. Mogu biti kreativni koliko žele…”
Drugim riječima, ne postoji zakonska zaštita siromašnijih pacijenata od loše medicinske praske. U zemlji u kojoj se ljepota smatra najvažnijom za državljanstvo, pacijenti pristaju biti pokusni kunići u zamjenu za ljepotu. No, često je to pod prisilom, a posljedice mogu biti strašne, zaključuje Alvaro.