Tešanjski “Romeo i Julija” popili otrov i zagrljeni otišli u smrt?

Scenarij kao u Šekspirovoj tragediji, samo su drugi akteri. Ispili su smrtonosni napitak i zagrljeni otišli u smrt – piše književnik Mustafa Smajlović za Auru.

Veoma malo ljudi zna za ovu priču, prenosimo je u cjelosti.

– Istinita ljubavna priča o tešanjskom Romeu i Juliji sačuvana je do danas zahvaljujući savremenicima grada podno srednjovjekovne Gradine u kome se dogodila nesvakidašnja velika ljubav između lijepe plemićke žene Draginje Savić i mladog i naočitog konzula Nurdinbega Azabagića. Kao i u čuvenoj Šekspirovoj tragediji tešanjski akteri nesretne ljubavi ispijaju smrtonosni napitak i zagrljeni odlaze u smrt.

Niko pouzdano ne može kazati kada je lijepa plemkinja prvi put pala u strasan zagrljaj mladom i naočitom konzulu uvijek lijepo obučenom po evropskoj modi. Krišom su se sastajali. Oboje su za druge imali izgovor kamo odlaze i sve se moglo dogoditi samo niko nije smio doznati za njihovu ljubav

Njihovi grobovi svjedoče da ova ljubavna priča nije plod mašte. Plemkinja je sahranjena u pravoslavnom groblju, a konzul u muslimanskom haremu Obješenica.

Priča se vezuje za vremenski period Austrougarske vladavine. 4. septembra 1878. godine drevni grad Tešanj, koji je bio pod višestoljetnom vlašću Osmanlija, zauzeo je general major Austrougarske vojske Ludwig v. Pistory.

Nepune tri decenije kasnije, 1903. u Tešanj stižu gizdava i lijepa plemkinja Draginja sa suprugom Ivanom Savićem, kototskim predstojnikom i naočiti mladi konzul Nurdinbeg, sin reisu-l- uleme Mehmeda Azabagića, zamjenika kotarskog predstojnika.

Nedugo nakon što se Draginjin suprug ustoličio na mjesto gradonačenika Tešnja, srce plemkinje je zaigralo za naočitim konzulom koji je bio rado viđeni gost u njenoj kući. Ni mladi konzul rodom iz Tuzle nije ostao ravnodušan. Naprotiv, lijepa i zanosna Draginja brzo je osvojila njegovo srce.

U početku niko nije mogao ni slutiti ono što će se dogoditi u ovoj tajnoj i zabranjenoj ljubavi. Nerijetko su građani u kočijama zajedno sa supružnicima viđali mladog konzula koji je poznavao arapski, turski, perzijski, a djelimično i njemački jezik. U večernjim satima viđani su izvan Tešnja. Dok je plemić uživao u hanskim sijelima i laskanjima kojima su ga obasipali građani, u očima konzula i plemkinje plamsala je ljubav.

Niko pouzdano ne može kazati kada je lijepa plemkinja prvi put pala u strasan zagrljaj mladom i naočitom konzulu uvijek lijepo obučenom po evropskoj modi. Krišom su se sastajali. Oboje su za druge imali izgovor kamo odlaze i sve se moglo dogoditi samo niko nije smio doznati za njihovu ljubav.