Teolog Bojan Jokanović iz Doboja u misiji opismenjavanja kroz ilustracije

Bojan Jokanović, diplomirani teolog i svršeni bogoslov, 2015. godine započeo je svoj projekat opismenjavanja “Sizifova borba za pravopis”, a iako to nije očekivao postigao je odlične rezultate.

Ekipi Anadolu Agency (AA), profesor vjeronauke u nekoliko osnovnih škola, je ispričao da je 2015. godine potpisao ugovor s izdavačkom kućom “Vulkan”, u projektu u kojem je vaspitno-obrazovnu ulogu dao mitološkom junaku kojeg svi poznaju – Sizifu, a sve po blagoslovu episkopa zvorničko-tuzlanskog Fotija.

Zabavan način učenja pravopisa

Jokanović smatra da je pored karitativne i misionarske djelatnosti važna misija crkve opismenjavanje naroda, jer je crkva zadužena i za očuvanje identiteta naroda, a posebno njegovanje ćirilice i pravopisa.

Posljednju, treću knjigu iz trilogije o pravopisu objavio je na posljednjem “Vulkanovom sajmu knjiga” u Beogradu, obzirom da ove godine nije održan Međunarodni sajam knjiga u Beogradu.

Osim toga, Jokanović je objavio i zbornik idioma, fraza narodnih izraza u srpskom jeziku “Neće grom u koprive”, “Azbuka bojanku” i “Ilustrovani bonton za najmlađe”. Svaku knjigu u jezičkom serijalu prate i kartice zahvaljujući kojima, u vidu kviza, kroz igru i zabavu djeca na vizuelan način mogu da savladaju prepreke u srpskom jeziku.

“Često čitam poražavajuće vijesti na portalima, društvenim mrežama, televizijama, da smo zemlja koja ima ogroman broj statistički nepismenih ljudi, ali se uz to može dodati postoje ljudi koji poznaju elementarne stvari pravopisa, ali ogroman broj ljudi ne poznaje ozbiljnije pravopis te ćemo često naći i u novinama, na portalima bezbroj jezičkih grešaka koje meni svakodnevno koriste kao inspiracija za moj rad”, izjavio je Jokanović.

Društvene mreže pogoršavaju stanje

Prema njegovim riječima, novine kod nas su se nažalost pretvorile u “crnu hroniku” pa se često može vidjeti jezičku nedoumicu koja njemu smeta: “od ranije poznat policiji”. Istakao je da se zapravo piše odranije. Naveo je i primjer iz vijesti o novostima iz sporta pa na primjer atletičarka Ivana Španović skače “u dalj”, a zapravo treba “udalj”. Naglasio je da nije teško pronaći inspiraciju jer gdje god da se krene lako je naići na bezbroj katastrofalnih jezičkih i gramatičkih grešaka pa čak i na tablama i u prostorijama institucija.

“Nažalost, mislim da je ovaj rad potrebniji nego ikad i mislim da smo narod koji mnogo prihvata anglicizme i tuđice. Posebno mladi, koristeći društvene mreže, često pišu skraćenice pa ne znam pišu ‘nzm’ i tako dalje i onda kada dođu do nekog dijela kada treba nešto da napišu pismeno oni ne znaju da li se ne znam piše spojeno ili odvojeno, a ta ilustracija bila je okidač za početak mog rada. Mislim da je to jezička nedoumica koja me najviše boli, jer u ogromnom broju komentara na bilo kojoj društvenoj mreži ili na internetu naići ćemo na pogrešnu upotrebu rječice ne uz glagol, ne znam, ne mogu, ne želim i tako dalje i to je bio okidač da počnem sa svojim radom”, kazao je Jokanović.

O rezultatima koje je postigao u oblasti opismenjavanja kaže:

“Nazvao sam ga Sizifov posao, jer ni sam nisam vjerovao u to. Mislio sam da će to biti uzaludan posao da neću moći naći metod kako da nekog privolim da sazna i da sagleda svoje stanje i da nauči. Onda sam odlučio da kroz ilustraciju, strip, animaciju pokušam baš na taj način nekoga da zainteresujem, da na jedan vizuelan način lakše prihvati jezička pravila. Mislim da je to jako uspješno se pokazalo do sada, jer je moj prvi projekat, prva knjiga ‘Sizifovih pravopisnih pravila’ bila najprodavanija, najtraženija knjiga na Beogradskom sajmu knjiga ‘Vulkančićeva’. Tako da je to bio ogroman vjetar u leđa meni i pokazatelj da sam na pravom putu i da moj posao nije bio sizifovski i da evo već treća godina kako objavljujem za izdavačku kuću ‘Vulkan’ imam tri nastavka knjige o Sizifu”.

Rad za djecu najljepši

Sadržaj u te tri knjige Jokanović je posložio po nivoima, prva knjiga sadrži 100 osnovnih jezičkih pravila, druga je namijenjena ozbiljnijim poznavaocima pravopisa, a treća knjiga ljudima koji su dostigli visok nivo poznavanja pravopisa, ali i dalje imaju nedoumice kako se šta piše.

Knjigom “Neće grom u koprive” on je obradio jezičke zanimljivosti, a iako je trebalo da se zove “Zbornik žargona” od toga se odustalo, jer se osim žargona, bavi i idiomima, narodnim izrekama i zanimljivostima kao što je “Lupa k'o Maksim po diviziji”, “Kafa se peče, a hljeb kuva”.

Jokanoviću je najdraža knjiga “Ilustrovani bonton za najmlađe”, posvetio ga je sinu Danilu koji mu je nepresušna inspiracija za rad, ali i svoj drugoj djeci.

Za izdavačku kuću Eparhije zvorničko-tuzlanske “Sinaj” objavio je “Molitvenik za najmlađe”, dok sada, s još jednim sveštenikom, radi i na ozbiljnom projektu u serijalima koji se bavi biblijskim pričama.

On smatra da je najljepše stvarati za djecu.

“Mislim da su najljepša publika i najotvoreniji kritičari, i nije lako pisati i ilustrovati knjige za djecu, jer su djeca iskrene i čiste duše koje prepoznaju ili ne prepoznaju onoga koji radi i njegov rad uopšte”, dodao je Jokanović.