Međunarodni dan biodiverziteta
Što prije zaštititi Gornju Neretvu i Livanjsko polje
Pored Livanjskog polja i Neretve, Centar za životnu sredinu intenzivno radi na zaštiti Sane, Vrbasa, Trebižata i šuma oko Banjaluke, sa ciljem da se ovim područjima upravlja na principima održivosti i uključenosti lokalne zajednice
Povodom Međunarodnog dana biodiverziteta koji se danas obilježava, Centar za životnu sredinu apeluje na povećanje broja zaštićenih područja u Bosni i Hercegovini.
„Gornja Neretva u Republici Srpskoj i Livanjsko polje u Federaciji Bosne i Hercegovine dva su područja za koja se nadamo da će uskoro biti zaštićena, čime bi se njihov izuzetno bogat biodiverzitet u budućnosti očuvao kroz svrsishodan sistem upravljanja. Ne želimo samo nova zaštićena područja na papiru, dok paralelno ne postoji isplaniran sistem upravljanja, a lokalna zajednica ne razumije i ne podržava zaštitu. Želimo da lokalno stanovništvo bude glavni nosilac zaštite, da ju najbolje razumiju i da od nje sutra imaju najveću korist“, istakla je Nataša Crnković, koordinatorica programa Biodiverzitet i zaštićena područja u Centru za životnu sredinu.
Šire područje Livanjskog polja obiluje nevjerovatnim prirodnim fenomenima, od pećina, ponora, velike populacije divljih konja, rijeka i samog polja. S druge strane, na području Gornje Neretve prošle godine je održana Sedmica nauke, tokom koje su naučnici iz cijele Evrope istraživali biodiverzitet i došli do važnih podataka. Otkriveno je čak osam novih vrsta za nauku, od kojih je nedavno prva i zvanično potvrđena i u čast Neretve nosi ime Baeoura neretvaensis. Istraživanja se nastavljaju ove godine, a naučnici se okupljaju u periodu od 30. 5. do 7. 6.
Ono što ulijeva nadu da će ova područja biti zaštićena je podrška i od strane institucija.
„U saradnji sa nevladinim sektorom smo valorizovali područje gornjeg toka rijeke Neretve i uputili nadležnom ministarstvu na proglašenje, a od ove godine planiramo da krenemo u sveobuhvatna terenska istraživanja područja oko rijeka Janj i Plive“, rekao je Dragan Kovačević, načelnik odjeljenja za prirodno nasljeđe u Republičkom zavodu za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa. Istakao je da u eri kilmatskih promjena, ogromne industrijske proizvodnje i velike potrebe za resursima i energijom, zaštićena područja predstavljaju tek male enklave za očuvanje biološke, geološke i pejzažne raznolikosti.
„U tom kontestu, bez obzira što smo jedna tačkica na globalnom nivou, moramo dati svoj doprinos u očuvanju područja, vrsta i njihovih staništa. Kada bismo govorili o brojkama, onda možemo reći da je Republika Srpska dosegla nekih 3 % područja pod određenim vidom zaštite, ili 34 područja koja uživaju status zaštićenog područja“.
Mr. Zineta Mujaković, šefica odsjeka za zaštitu prirode iz Federalnog ministarstva okoliša i turizma je kazala da ovo ministarstvo ulaže velike napore kako bi povećali broj zaštićenih područja, što je i u skladu sa preuzetim obavezama iz UN Konvencije o biološkoj raznolikosti, ali da su procedure u FBiH kompleksne i spore, što uveliko otežava ovaj proces.
„Ipak, vidimo spremnost i želju određenih lokalnih zajednica da zaštite netaknutu prirodu sa kojom su u neposrednom dodiru. Primjer područja koje bi trebalo zašititi u skladu sa nacionalnom legislativom u skorije vrijeme je Livanjsko polje, koje je najveće povremeno plavno kraško polje na svijetu i izuzetno je bogato jedinstvenim biodiverzitetom. Nadamo se da će upravo ovaj kraj biti primjer koji će pokazati da zaštita određenog područja donosi samo pozitivne pomake za lokalno stanovništvo i širu zajednicu“.
Pored Livanjskog polja i Neretve, Centar za životnu sredinu intenzivno radi na zaštiti Sane, Vrbasa, Trebižata i šuma oko Banjaluke, sa ciljem da se ovim područjima upravlja na principima održivosti i uključenosti lokalne zajednice.