Šta se događa s nama kad umremo?

Šta se događa s nama kada umremo? Pitanje je to koje postoji koliko i čovječanstvo i predmetom je brojnih naučnih istraživanja.

Nedavno je na Redditu postavljeno isto pitanje, ali onima koji su doživjeli i preživjeli kliničku smrt. Stiglo je stotine odgovora i iako se svaki od njih treba uzeti s dozom opreza, svejedno se mogu podijeliti u tri kategorije.

Ima onih koji nisu osjetili ništa, potom oni koji su vidjeli svjetlost, te imali neku vrstu kontakta s nekom drugom osobom ili bićem i na kraju oni koji su mogli gledati šta se oko njih događa dok su ‘mrtvi’, ali nisu mogli ništa napraviti.

Ovo su neka od svjedočanstava koje su korisnici objavili na Redditu.

“Malo se sjećam vožnje u kolima hitne pomoći, ali se uopće ne sjećam svog tijela. Vidio sam ga kako leži i sjećam se liječnika s kosom boje zelene mente da je bio tamo, ali vidio sam ga tek tada, nisam ga vidio prije nego sam se onesvijestio. Došao sam svijesti tri dana kasnije.”

“Stajao sam na nekom mjestu. Oko mene je bila magla i onda sam ugledao svog najboljeg prijatelja, s kojim sam se u to vrijeme svađao i nismo se družili. Došao je iz magle i rekao mi da ne mogu još otići, da moram nastaviti pokušavati i ako mu obećam da neću odustati da će me vratiti. Obećao sam mu, ali bez riječi i istog trenutka sam se vratio.”

“Sjetio sam svega što sam doživio kad sam ‘umro’. Nije bilo svjetla ili pokojne rodbine, niko mi nije govorio da se vratim, ali sam vidio stvari koje nikako nisam mogao vidjeti s mjesta gdje sam ležao. Sjećam se da sam govorio i bio ljut jer mi niko ne odgovara. Majka mi je rekla da nisam ništa govorio, da sam bio mrtav.”

“Kolima hitne pomoći su me vozili u bolnicu i sjećam se da sam stajao sa strane i posmatrao sebe i ostale koji su bili sa mnom.”

“U jednom trenutku sam bio budan, gledao sam što doktor radi i razgovarao sam s njim. Odjednom se oglasio alarm i svi su počeli paničariti. Sve oko mene postalo je maglovito, a potom se smračilo. Sljedeće čega se sjećam je da sam čuo kad je doktor rekao “Vratili smo ga.”