Šta je sirutka, u kojim zdravstvenim stanjima pomaže i u kojim količinama je smijemo piti?

Sirutka može da pomogne u liječenju različitih bolesti jetre, kao što su: masna jetra, hepatitis, jetra oštećena alkoholom i drugo, a razlog za to je poseban globulin koji organizmu pruža aminokiseline koje su dobre za zdravlje jetre.

Poznata nutricionistkinja iz Hrvatske, i direktorica Vitaminoteke, Darija Vranešić Bender podijelila je za Večernji list svoje znanje i iskustvu o sirutki.

Šta je sirutka?

Sirutka je nusproizvod koji se dobiva tijekom proizvodnje sira, kada mlijeko koagulira i razdvaja se u čvrsti dio (sir) i tekući dio (sirutka). Ovisno o načinu koagulacije kazeina, može biti kisela ili slatka. Proteini sirutke predstavljaju oko 20% ukupnih proteina u mlijeku te se smatraju uvelike odgovornima za blagotvorna nutritivna svojstva mlijeka. Naime, proteini sirutke imaju dvostruki učinak u organizmu. Osim što služe kao dodatak prehrani koji pozitivno utječe na mišićnu masu i snagu, pokazuju i značajnu antioksidativnu aktivnost umanjujući oštećenja nastala oksidativnim stresom.

Pomaže li sirutka kod problema s jetrom?

Sirutka bi mogla biti korisna za zaštitu zdravlja jetre iz više razloga: sadrži aminokiseline razgranatog lanca koje povoljno djeluju na funkciju jetre, i ujedno sadrži cistein koji je bitan za sintezu snažnog antioksidansa glutationa. Budući da bilježi antioksidacijsko i protuupalno djelovanje, sirutka je vjerojatno dobar napitak za zaštitu tkiva jetre.

Međutim, kliničke studije koje bi dokazale ovakvo djelovanje na jetru ljudi ne postoje, pa se stoga takvi zaključci ne mogu donositi. Do sada je provedeno više in vitro i istraživanja na laboratorijskim životinjama koja su pokazala zaštitni učinak sirutke na tkivo jetre, odnosno hepatoprotektivni učinak, bilo da se radi o masnoj jetri ili alkoholom ili toksinima oštećenoj jetri.

Zanimljiva studija provedena je na miševima koji su imali hronično povišen unos alkohola što ima poznato hepatotoksično djelovanje. Patološke promjene u jetri miševa koji su konzumirali alkohol poboljšane su primjenom sirutke, a došlo je i do sniženja jetrenih enzima u miševa. Ovi rezultati ukazuju da sirutka može imati zaštitni učinak protiv alkoholne bolesti jetre povećanjem antioksidativne aktivnosti, što podupire potencijalnu upotrebu sirutke u potpornom liječenu bolesti jetre.

Zašto ju je dobro koristiti, kojim zdravstvenim stanjima pomaže?

Proteini sirutke su visokokvalitetni izvor hranjivih tvari i sadrže brojne bioaktivne komponente. Proteini sirutke nutritivno su najvrjedniji proteini zahvaljujući visokom udjelu esencijalnih aminokiselina (lizina, cisteina i metionina) te visokom udjelu cistina. Bogate su i aminokiselinama razgranatog lanca (BCAA) poput leucina, valina i izoleucina te bioaktivnim peptidima. Izolirani proteini sirutke sastojak su funkcionalne hrane, sportskih pripravaka i hrane za posebne medicinske potrebe, s obzirom na njihove antioksidacijske, protuupalne učinke, učinke snižavanja krvnog tlaka, pretilosti i suzbijanja apetita o kojima se govori u literaturi.

Zbog visokog sadržaja cisteina, proteini sirutke su nutritivno idealan izvor za biosintezu temeljnog tjelesnog antioksidansa glutationa koji poboljšava antioksidacijsku obranu organizma, a poznato je da oksidacijski stres leži u pozadini brojnih degenerativnih bolesti, ali i procesa starenja. Ipak, daleko najpoznatiji učinak sirutke je anabolički, odnosno poticanje sinteze proteina i rast mišićne mase te je zato omiljena među sportašima.

Međutim, treba razlikovati svježu sirutku od izolata proteina sirutke koji se dobivaju uz pomoć specijalnih tehnoloških procesa koji imaju za cilj izolirati proteine koji se potom koriste u raznim prehrambenim proizvodima te dodacima prehrani i hrani za posebne medicinske proizvode. Unos proteina sirutke popraćen je anaboličkim učinkom koji se može opisati ne samo kroz stimulaciju procesa biosinteze, već i kroz inhibiciju ili usporavanje procesa degradacije. Za proteo-anabolički učinak proteina sirutke prvenstveno je odgovoran visoki sadržaj razgranatih aminokiselina, posebice leucina, koje se većinom metaboliziraju u perifernim mišićima. Nadalje, nakon unosa u organizam, proteini sirutke generiraju visoki, brzi i prolazni porast aminokiselina u plazmi koji značajno stimulira (+68%) sintezu proteina bez modifikacije katabolizma proteina.

Osim toga, cistein i glutamin, koji su značajno zastupljene aminokiseline proteina sirutke, također mogu doprinijeti anaboličkom učinku. Taj anabolički učinak proteina sirutke osim u medicini sporta sve se više prepoznaje i općenito u medicini, posebice u kliničkoj prehrani u svrhu sprječavanja ili usporavanja gubitka mišićne mase i snage karakteristične za brojne bolesti, posebice maligne bolesti. Dodatni unos visokoiskoristivih proteina, poput onih iz sirutke, dragocjen je za brojne bolesnike koji gube na tjelesnoj masi i posebice na nemasnoj masi tijela.

U kojim količinama se preporučuje?

Sirutka u obliku svježeg napitka u jednoj litri sadrži 6-8 g proteina, što čini tek 10% preporučene ukupne dnevne potrebe za proteinima. S druge strane, izolirani proteini sirutke doziraju se sukladno potrebama, a obično se koriste u dozi od 20-40 g dnevno.

Stoga, ako je cilj iskoristiti blagodati sirutke kroz sadržaj bioaktivnih peptida i spomenutih specifičnih aminokiselina, vjerojatno je potrebno koristiti barem 1,5 L svježe sirutke dnevno, a zanimljivo je da u toj količini podmirujemo dnevne potrebe za esencijalnim aminokiselinama koje su u sirutki prisutne u značajnom udjelu kao slobodne aminokiseline. Ipak, za terapijski učinak bolji izbor je izolat proteina sirutke.

Međutim, količina izolata sirutke koja se može preporučiti određenoj osobi ovisi o brojnim faktorima poput tjelesne mase, mišićne mase, stupnja tjelesne aktivnosti, ukupnog dnevnog unosa proteina iz hrane, dobi, spola, zdravlju bubrega i jetre te brojnim drugim faktorima. Stoga je primjenu izolata proteina sirutke poželjno vršiti pod nadzorom stručnjaka, posebice ako se koristi u visokim dozama.