Šta je hipotireoza, koji su simptomi i kako se liječi

Hipotireoza je najčešći poremećaj funkcije štitnjače koji podrazumijeva nizak nivo hormona štitnjače u krvi.

Više bolesti i stanja može dovesti do hipotireoze kao npr. operacija štitnjače, provođenje terapije radioaktivnim jodom, ageneza štitnjače (kod koje se dijete iz nepoznatog razloga rodi bez ili s “zakržljalom” štitnjačom). Ipak, najčešći uzrok hipotireoze danas jest hronični autoimuni (Hashimotov) tireoiditis.

Novije studije pokazuju da je klinički jasna hipotireoza prisutna u oko 2,5-3% populacije, ali je ovaj broj značajno veći ukoliko uračunamo i bolesnike s tzv. supkliničkom hipotireozom. Supklinička hipotireoza je stanje kod kojeg još uvijek imamo urednu razinu perifernih hormona štitnjače, ali je prisutna blago povišena vrijednost TSH (tireostimulirajući hormon) u serumu.

Najvažniji regulator metabolizma

TSH je hormon hipofize preko kojeg se s nevjerovatnom preciznošću regulira rad štitnjače i na takav način, u slučaju “zdrave štitnjače”, održava idealnu razinu hormona štitnjače. Naime, održavanje normalne razine hormona je izrazito je bitno za naš organizam iz razloga što su hormoni štitnjače najvažniji regulator metabolizma u gotovo svim tkivima i organima našeg organizma.

U slučaju nedovoljne razine hormona štitnjače, što je upravo i karakteristično za hipotireozu, se usporava rad gotovo cijelog našeg organizma. Ovisno o stepenu hipotireoze dolazi do umora, oticanja u području lica i ekstremiteta zbog hipofunkcije bubrega, usporene probave, pospanosti i letargije zbog usporenog rada središnjeg živčanog sistema što u ekstremno teškim situacijama može dovesti i do kome.

U današnje vrijeme je izrazito jednostavno otkriti hipotireozu. Od 1970-ih su nam dostupne pouzdane metode detekcije razine hormona štitnjače i TSH u serumu, dok je zadnjih 15-ak godina daljnjom modernizacijom drastično porasla njihova preciznost i dostupnost.

Danas gotovo da nema biohemijskog laboratorija u kojem nije moguće odrediti barem serumsku vrijednost TSH. Upravo je serumska razina TSH najbitniji parametar u dijagnostici hipotireoze. Obzirom na fiziološku potrebu za preciznom regulacijom funkcije štitnjače, razina TSH u serumu je u kliničkoj praksi daleko najprecizniji parametar u detekciji poremećaja funkcije štitnjače, značajno precizniji (otprilike 5-10 puta) od razine samih hormona štitnjače.

Jednostavno liječenje

Čak i neznatno (gotovo neprimjetno) snižena razina hormona štitnjače T3 i T4 uvijek dovodi do porasta razine TSH. Iz ovog je razloga određivanje serumske razine TSH najlakša i najjednostavnija metoda za detekciju hipotireoze. Naravno, TSH nije “svemoćna” metoda te ima svojim mana, ali je za samu detekciju poremećaja funkcije sasvim dovoljna.

Obzirom na uistinu preciznu laboratorijsku dijagnostiku, hipotireozu je danas relativno jednostavno liječiti. Za razliku od većine drugih hormonskih sustava kod kojih razina hormona oscilira većim dijelom ciklički, razina hormona štitnjače u serumu bi tokom dužeg perioda trebala biti konstantna, što nam izrazito olakšava određivanje idealne terapijske doze levotiroksina.

Levotiroksin je sintetska forma hormona štitnjače T4 i u potpunosti je identičan hormonu T4 kojeg luči štitnjača. U slučaju dobro izbaždarene doze levotiroksina gotovo da nema razlike u razini hormona između osobe sa zdravom štitnjačom i osobe pod nadomjesnom hormonskom terapijom, čak ni u osoba s kirurški odstranjenom štitnjačom čije tijelo više ne proizvodi niti malo hormona štitnjače. Ono što je kod određivanja idealne doze najvažnije jest da je treba individualno odrediti za svakog pojedinog bolesnika, a najvažnije prema tome kako se sam bolesnik osjeća. Neki bolesnici se odlično osjećaju pri TSH oko 1,0 IU/ml, dok kod drugih ista razina TSH dovodi do pojačanog osjećaja nervoze i ubrzanog rada srca što je znak predoziranosti levotiroksinom. Kod potonjih bolesnika iz navedenih razloga ipak ciljamo na nešto višu razinu TSH.

U slučaju individualno i kvalitetno izbaždarene doze levotiroksina, nema nikakve razlike u kvaliteti života između osoba na terapiji i osoba s urednom funkcijom štitnjače, naravno izuzev potrebe za redovnim kontrolama hormonskog statusa. Redovne kontrole su na neki način surogat mehanizmu pomoću kojeg hipofiza regulira rad štitnjače preko TSH, kod kojeg na pad razine hormona hipofiza reagira pojačanim lučenjem TSH, dok na povišenu razinu hormona reagira smanjenjem ili obustavom lučenja TSH. Na sličan način liječnici reguliraju dozu levotiroksina – u slučaju porasta razine TSH se doza levotiroksina povisuje, a u slučaju pada je dozu lijeka potrebno sniziti.

Važno je napomenuti da u trudnica treba biti značajno oprezniji s kontrolom hormonskog statusa i ranije uvoditi nadomjesnu terapiju iz razloga što je dokazano da čak i blaga hipotireoza tijekom rizičnih trudnoća može imati negativan utjecaj na ishod trudnoće.

Ukoliko postoji sumnja na hipotireozu, osnovna preporuka je odrediti serumsku vrijednost TSH te se u slučaju patološkog nalaza javiti specijalistu za bolesti štitnjače (endokrinolog ili specijalist nuklearne medicine) zbog konzultacije o eventualnom uvođenju nadomjesne hormonske terapije.