Šta bi se dogodilo kad bi svi prestali jesti meso?

Kad bi cijelo čovječanstvo preko noći prešlo isključivo na vegetarijanstvo, svijet bi odjednom riješio skoro cijeli problem ispuštanja CO2 u atmosferu, posljedično i klimatskih promjena. Živjeli bismo bitno duže, bili zdraviji, no neki bi se našli i u problemima. Za sve to postoje rješenja, a BBC future objasnio je i kakva. O tome se skoro i ne govori, ali proizvodnja hrane u svijetu oslobađa između jedne četvrtine i jedne trećine svih stakleničkih plinova. U SAD-u prosječna četveročlana porodica oslobađa više CO2 zbog prehrane mesom, nego vožnjom dva automobila. A govori se samo o automobilima.

Marco Springmann sa Univerziteta u Oxfordu, koji tamo vodi program “Budućnost hrane” kaže da bi čovječanstvo, ukoliko bi do 2050. prešlo na vegetarijanstvo, smanjilo emisiju CO2 za 60 posto, od čega najviše otpada na crveno meso, odnosno za čak 70 posto ako bi svi postali vegani, znači izbacili i mliječne proizvode, ribu i slično.

“Razmatrali smo što bi se dalo po tom pitanju učiniti za zaustavljanje klimatskih promjena, te smo zaključili da bismo emisije CO2 mogli stabilizirati već i potpunim prelaskom na biljnu prehranu”, kazao je Springmann. On i sam priznaje da je takvo što nerealno očekivati, ali da jako ukazuje u kojem smjeru bi trebalo ići. Uzgoj stoke dovodi do emisija CO2 već tim što se za proizvoditi mora i hrana za stoku.

To dovodi do upropaštavanja tla. Od pet milijardi hektara obradivog zemljišta na planeti, čak 68 posto otpada na uzgoj hrane za uzgoj stoke. U svijetu vegetarijanaca, 80 posto tog zemljišta mirno bi se moglo vratiti prirodi, dok bi preostalih 20 posto bilo sasvim dovoljno za uzgoj hrane potrebne da se nadoknadi izbacivanje mesa iz prehrane. Tu bi nastao problem jer bi sve te ljude koji danas rade u lancu proizvodnje mesa, trebalo ponovno zaposliti. No, za njih bi itekako bilo mjesta; samo sada u poljoprivredi ili ponovnom pošumljavanju ili pak u proizvodnji bioenergije. Peter Alexander društveno-ekološki naučnik sa Univerziteta u Edinburghu upozorava na novi problem.

“Kod nas u planinama ekološki sistem direktna je posljedica čovjekovog uzgoja ovaca. Da ih odjednom uklonimo iz okoliša, eko-sistem dramatično bi se promijenio i moguće je da bi došlo do poremećaja u bioraznolikosti”, kaže on. Danas je u svijetu 3,5 milijardi komada stoke i deseci milijardi komada peradi koje čovječanstvo pobije za hranu svake godine, pa bi globalno vegetarijanstvo predstavljalo veliki izazov zbog navika i niza praktičnih problema. Sve to bi se još i dalo riješiti, ali neke stvari ipak ne.
Trećina kopnene površine Zemlje otpada na pustinjska ili polupustinjska područja. Ljudi žive i na njima, samo što tamo u pravilu nema mogućnosti za poljoprivredu. U Sahelu, u subsaharskim područjima, pokušaji da se stanovništvo prebaci sa stočarstva na zemljoradnju dovelo je čak i do ubrzane dezertifikacije.

“Bez stoke život u nekim područjima ne bi bio moguć”, ističe Ben Phalan sa Sveučilišta u Cambridgeu. Tradicionalni Mongoli, Berberi, Tuarezi svakako ne bi mogli preživjeti. Tu su i problemi očuvanja kulture, tradicije, religija koliko god bi bile ogromne koristi od globalnog civilizacijskog vegetarijanstva. Takvo vegetarijanstvo do 2050. značilo bi smanjenje mortaliteta i do 10 posto, i to zbog manje srčanih udara, dijabetesa, moždanih udara, nekih vrsta raka, ateroskleroze…

Ponajviše zbog izbacivanja crvenog mesa. Vegetarijanstvo bi godišnje spasilo sedam miliona života, veganstvo čak osam. A uslijed manje oboljevanja, manji izdaci za zdravstvo značili bi dva to tri posto svjetskog BDP-a više nego sad. To bi, doduše, bio problem za nešto više od dvije milijarde pothranjenih ljudi diljem svijeta, jer bi se čovječanstvo moralo potruditi svima njima osigurati raznoliku prehranu, s voćem i povrćem, s dovoljno vitamina i minerala. No, niko niti ne tvrdi da bi čovječanstvo moralo sasvim prijeći na vegetarijanstvo.

Kad bi naprimjer Velika Britanija slijedila preporuke WHO o jedenju mesa, ta bi zemlja smanjila svoju emisiju za čak 17 posto CO2. A kad bi preporuke za meso proširila i na sve druge proizvode životinjskog porijekla, poput jaja ili sira, te na grickalice, Velika Britanija smanjila bi emisiju CO2 za čak 40 posto. Znači, riječ bi bila samo o tome da na tanjuru imate nešto manji komad mesa nego što ste navikli, zapravo onoliki koliki vašem organizmu ne predstavlja preveliki zdravstveni rizik. Tako da ova tema uopće nije u relacijama za i protiv vegetarijanstva ili mesne prehrane, nego isključivo energetske učinkovitosti. Konačno, s pametnijim korištenjem hrane čovječanstvo bi ispuštalo i manje CO2 i proizvodilo manje otpada, jer danas svijet baci otprilike pola sve hrane koju proizvede.