krivolovci haraju
Slučaj ubistva mede Maglića: Ugrožene životinje u BiH zaštićene samo na papiru
Mrki medvjed je u Evropi zaštićena vrsta kojoj prijeti izumiranje. Nalazi se, također, na crvenim listama zaštićenih biljnih i životinjskih vrsta na nivou bh. entiteta Federacija BiH i Republika Srpska
Prije nego što se našao na puškometu krivolovaca, medvjed Maglić je za nešto više od mjesec dana prešao cijelu Zelengoru i posjetio sva jezera na toj bosanskohercegovačkoj planini.
Putešestvije ovog mrkog medvjeda, poznate zahvaljujući tome što je nosio ogrlicu za telemetrijsko praćanje, zaustavljene su u lovištu u Gacku, na jugoistoku BiH, gdje je ustrijeljen.
Interventni tim za krupne zvijeri bh. entiteta Republika Srpska objavio je 20. juna da je putem aplikacije informiran da je Maglićevo kretanje zaustavljeno.
“Otišli smo na teren i pronašli presječenu ogrlicu, a kilometar i pol dalje i odstrijeljenog medvjeda. Bila je to zdrava životinja u punoj snazi koja je tek trebala da se razvije u pravog velikog mrkog medvjeda”, kaže za RSE Bojan Paprica iz Interventnog tima.
Mrki medvjed je u Evropi zaštićena vrsta kojoj prijeti izumiranje. Nalazi se, također, na crvenim listama zaštićenih biljnih i životinjskih vrsta na nivou bh. entiteta Federacija BiH i Republika Srpska.
Mjesec dana sa ogrlicom prije krivolova
Petogodišnji medvjed Maglić, nazvan po najvišoj planini u BiH, nosio je ogrlicu za praćenje tek nešto više od mjesec dana prije nego što je upucan u lovištu kojim upravlja Nacionalni park “Sutjeska”.
Interventni tim je obavijestio policiju i nadležno tužilaštvo. U tom timu, također, tvrde da ima određenih rezultata u policijskoj istrazi, ali konkretni detalji još nisu objavljeni.
Zakoni u BiH u ovakvim slučajevima predviđaju novčane kazne do 20.000 maraka (oko 10.000 eura), uključujući i kazneno gonjenje odgovornih.
U Nacionalnom parku “Sutjeska” nisu bili dostupni za razgovor za RSE o tome kako je došlo do krivolova na teritoriji na kojoj je medvjed trebao biti najzaštićeniji.
“Radijusi njihovog kretanja su veliki. Nerijetko odu u susjedne države, preplivaju jezera i rijeke. Nemoguće ih je zadržati na jednom prostoru. Zgroženi smo, jer je neko iz obijesti, ili ko zna čega, zaustavio ovu divnu priču”, ističe Paprica.
Medvjed Maglić prva je životinja koja je dobila ogrlicu za praćenje u lovištima u bh. entitetu Republika Srpska. Namjera je bila da se dobiju informacije o kretanju i drugi vrijedni podaci iz života mrkih medvjeda.
Dupli propisi na nivou entieta
Briga za zaštitu prirode i okoliša odgovornost je dva bh. eniteta.
Bosna i Hercegovina nema državne propise, listu ugroženih biljnih i životinjskih vrsta, niti institucije nadležene za njihovu zaštitu.
Na nivou države BiH postoji tek Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja koji se dijelom odnosi i na divlje životinje. No, ni 13 godina od usvajanja nije u potpunosti zaživio.
Na crvenoj listi zaštićenih vrsta flore i faune u Republici Srpskoj nalazi se više od 1.200 vrsta, dok je na listu u Federaciji BiH uvršteno više od 650 biljnih i životinjskih vrsta.
Na snazi su, također, dva entitetska zakona o zaštiti prirode, lovstvu, kao i dva interventna tima za krupne zvijeri, poput medvjeda, vukova i risova. Zadatak ovih timova je da pomažu ozlijeđenim životinjama, kao i da djeluju u slučaju da ugrožavaju ljude i imovinu.
Ministrica okoliša i turizma Federacije BiH Edita Đapo kaže za RSE da je u nekoliko navrata Ministarstvo upućivalo inicijative da se na državnom nivou formiraju timovi koji bi radili za dobrobit i zaštitu velikih zvijeri.
“Implementacijom propisa, kao i radom službi u Federaciji BiH napravljen je veliki iskorak. No, krivolov na velike zvijeri zastupljen je, nažalost, u cijelom svijetu, a cijene trofeja na crnom tržištu su veoma visoke”, navela je Đapo.
Ima još primjera
Slučaj medvjeda Maglića nije jedini primjer izostanka zaštite životinja koje bi trebale biti pod posebnom brigom.
Proteklih godina zabilježeno je nekoliko slučajeva uginuća. Javnu diskusiju o izostanku brige izazvao je prije dvije godine i onaj kada je ozlijeđena medvjedica s dva mladunca u blizini Kreševa, u srednjoj BiH.
U pomoć su joj tada samoinicijativno pritekli mještani i lovci, te nekoliko veterinara iz Sarajeva, a izostala je bilo kakva reakcija institucija.
U vrijeme kada u Federaciji BiH još nije bio formiran Interventni tim, medvjedica je uginula nekoliko dana nakon što je pronađena u kamenolomu.
Među volonterima koji su pokušali pomoći teško povrijeđenoj životinji bio je i Vedad Škapur, profesor veterinarskih nauka sa Poljoprivrednog fakulteta u Sarajevu.
“To nam je bila dužnost. No, medvjedica je bila u takvom stanju da nigdje u svijetu ne bi mogla biti spašena. Ipak, sporno je bilo što se u tim situacijama nije imalo kome obratiti”, kaže on za RSE.
U BiH postoje i dva entitetska zakona o lovstvu. Njima je, pak, određena i nadleženost i postupanje različitih inspekcija. U Republici Srpskoj to je inspektorat za lovstvo, a u Federaciji BiH inspektorati entiteta i deset kantona.
“Ti zakoni bi morali svi biti jednaki iz prostog razloga što medvjed ne zna za granice. Naše regulative bi trebale poštovati pravac kretanja životinja, a ne da svako pravi svoj zakon. Kao što su životinje slobodne i nemaju ovih političkih pritisaka tako bismo i mi trebali to pratiti i imati jedinstvene zakone kako bi ih bolje mogli čuvati”, kaže Škapur.
Na obje entitetske crvene liste nalaze se, među ostalim, mrki medvjed (Ursus arctos), vuk (Canis lupus) i ris (Lynx lynx).
No, eksperti ističu da uvrštavanje na ove liste predstavlja tek procjenu rizika od nestanka, ali da ne znači i automatsku zaštitu biljnih i životinjskih vrsta.
Životinje ne poznaju granice
Milan Mataruga, profesor na Šumarskom fakultetu u Banjaluci, posvećen je izučavanju Pančićeve omorike, crnogorične endemska vrste u BiH i Srbiji.
Rasprostranjena, među ostalim, u kanjonu rijeke Drine na području ove dvije države, Mataruga kaže da nikada nije imala sistemsku zaštitu. Opstaje, dodaje, uglavnom zahvaljujući entuzijazmu volontera.
Mataruga također ocjenjuje da rascjepkane nadleženosti u oblasti zaštite ugroženih biljaka i životinja u praksi često stvaraju probleme.
“Posebno kad su u pitanju životinje jer one ne poznaju entitetske granice. I Evropska unija idu u tom pravcu da priroda ne poznaje ni državne ni entitetske granice”, naglašava on.
BiH nema ni osnovne podatke o stanju prirode, te ugroženim biljnim i životinjskim vrstama. Državna strategija u oblasti zaštite životne sredine očekuje se do kraja godine.
Mataruga smatra da su bitni koraci preskočeni pri izradi entitetskih crvenih listi.
“Ozbiljno kasnimo i u idealnim uvjetima treba nam najmanje deset godina da bismo mogli govoriti o približnom snimanju stanja i zaštiti prirode kako se to radi u zemljama EU. Za to su potrebni ozbiljni resursi, a nemamo ih ni u jednom entitetu”, ističe Mataruga.
Na svjetskoj Crvenoj listi koju ažurira Međunarodna unija za zaštitu prirode (IUCN) nalazi se više od 128.000 vrsta. Među njima je oko 35.000 kojima prijeti opasnost od izumiranja.
Crvena lista ugroženih vrsta IUCN-a formirana je 1964. godine i predstavlja najopsežniji registar globalnog stanja biljnih i životinjskih vrsta.