Šećer nije samo u slatkišima, ima ga i u namirnicama za koje mislimo da su zdrave

Dobar dio namirnica za koje vjerujemo da su za nas dobre, čak i dijetalne, često sadrže dodate šećere koje u njima nikad ne bismo očekivali.

Tu se prije svega misli na slane proizvode u koje proizvođači, kako bi im poboljšali ukus, dodaju šećer koji se prilikom konzumacije ne osjeti.

Primjećujemo kako na većini proizvoda pritom među popisom sastojaka nije deklarisana vrijednost šećera u procentu, osim kod njih nekolicine, ali ovdje postoji mali trik: sastojci na deklaracijama, naime, navode se zavisno od njihovog udjela, počevši od najzastupljenijeg prema najmanje zastupljenom sastojku iz čega je moguće steći predstavu o količini šećera, ali treba iščitati tablicu s nutritivnom vrijednosti proizvoda.

Kako za Jutarnji ističe nutricionistkinja Olja Martinić, šećer predstavlja ugljikohidrat koji je najbolji izvor energije za tijelo, ali jako je važno znati koliko ih se nalazi u dnevnom unosu.

Prema postojećim preporukama, dnevni unos ugljikohidrata treba da bude na nivou 55 do 65 posto ukupnog dnevnog unosa, a od toga na brze šećere (konzumni šećer, med, marmelada, javorov sirup, sirup kukuruza) treba da optpadne maksimalno 10 posto.

“Pretjeran unos ugljikohidrata dovodi do gojaznosti i inzulinske rezistencije, a to je veliki problem suvremene dijetetike. Ako unosimo dovoljno ugljikohidrata iz cijelih žitarica, povrća i proizvoda, od njih nećemo imati problema, a osiguraćemo dovoljno energije.

Fruktoza iz voća može zadovoljiti takozvane slatke šećere koji su, uz med, povoljan izbor, ali u količini koja znači 10-15 posto od ukupnog dnevnog unosa ugljikohidrata”, kaže Martinić i takođe sugeriše da pri kupovini namirnica obavezno treba čitati deklaraciju.

“Ako na deklaraciji piše ‘šećer’, najčešće se isto odnosi na šećer šećerne trske, kristal šećer, nektar agave, fruktozu i slično. Ako je procenat mali, govorimo o fiziološki zanemarivim količinama koje za zdrave osobe nisu problem. Ako je procenat veći, može značajno uticati na ukupni dnevni unos hidrata. Obavezno treba čitati deklaraciju jer samim ukusom nećemo uvijek detektovati prisutnost šećera”, ističe nutricionistkinja.