Sa psima traži tartufe u BiH: Teško je uzeti novce u prvi mah

U vrijeme pandemije koronavirusa, kada epidemiolozi preporučuju boravak u prirodi i smanjenje socijalnih kontakata, Mijodrag Vuković iz Krupe na Vrbasu kod Banjaluke, koji se bavi potragom za tartufima, zbog svog hobija gotovo svo slobodno vrijeme provodi u prirodi.

S dva psa, pasmine Lagotto Romagnolo, Vuković se potragom za tartufima bavi već nekoliko godina, a prije toga bavio se pronalaskom nadzemnih gljiva.

“Ko god planira da na tartufima uzme novce jako teško će to da ostvari u prvi mah. Zašto? U potragu za tartufima se kreće iz ljubavi, a tek kasnije, možda kroz deset godina da mogu doći neki novčani prihodi, jer do tada je sve to istraživački, pionirski rad”, rekao je Vuković.

Njegov supruga i troje djece, takođe su, na neki način, uključeni u tartufe. Najmlađi ih samo rado jedu, a kćerka koja ima 11 godina kada su ljepši dani ide s ocem u potragu i uči. O ljubavi Mijodragove porodice prema specifičnom ukusu najcjenjenijih i najskupljih gljiva na svijetu, najbolje svjedoči podatak da prije svake prerade, dio pronađenih tartufa mora da odvoji za članove porodice.

“Sve je to počelo još od ranog djetinjstva zajedno s ocem, a kasnije sam s prijateljem kog sam upoznao, Zoranom Davidovićem, sa njim sam krenuo da tražim tartufe jer on je otprilike pionir na ovim prostorima.

Uvijek sam razmišljao o tartufima, no bili su mi nekako daleko, teško dokučivi, da na ovom prostoru postoje, međutim kada sam njega upoznao onda je to sve krenulo. Od prvog kera, prvog pronalaska pa naovamo”, ispričao je Mijodrag Vuković, ekipi Anadolu Agency (AA).

Prema njegovim riječima, tartufi rastu između 40 i 50 paralele sjeverne geografske širine, pa se naša zemlja nalazi na otprilike optimalnoj geografskoj širini tako da ih ima, i crnih i bijelih, a gotovo su podjednako zastupljeni.

“Mi samo možemo slobodno reći bogato, ali i isto tako i neistraženo područje. Kad to kažem, ne mislim samo konkretno na regiju Banjaluka, već uopšte na cijelu Republiku Srpsku, odnosno Bosnu i Hercegovinu”, kaže on.

Mijodrag Vuković tartufe pronalazi u svim mjesecima tokom godine, osim u aprilu kada su na ovom području u nekoj vrsti hibernacije.

“Naučio sam mnogo toga za ove godine. Baš mnogo, ali i dan danas ne mogu da kažem da znam sve, jer svaki dan otkrivam neke nove stvari koje nisam jučer znao. Tartufi su jedan poseban svijet. Baš treba mnogo godina da se izučavaju”, kazao je Vuković.

Ispočetka je pronađene tartufe rijetko podavao, nije imao tržište za to, a da bi ih sačuvao za vrijeme kada ih nema počeli su da prave namaze i tartufate.

“U zadnje vrijeme počeli smo porodični posao, koji ne znamo kako će ići, ali pokušaćemo viškove da preradimo, ponudimo tržištu u BiH, ne da izvozimo, nego da imamo sopstveno da prodamo isto tako dobro kao svjetsko”, kaže Vuković.

Otvaranje “Krajiške kuće” u Banjaluci najavljeno za sljedeći mjesec biće i premijerni izlazak na tržište “Vuk tartufa”. Plan je da osim prerađevina od tartufa tržištu ponude i nadzemne, divlje, samonikle gljive kao što su lisičarke, vrganji i druge.

“Da bi se tartufi pronašli, prvo je potrebna ljubav za potragu za tartufima, a kada postoji ljubav onda se sve uradi, onda se dođe do znanja, dođe se i do toga da naravno moramo uključiti neizostavne pse tragače, bez kojih je sve ovo nemoguće raditi. Ali, kad postoji ljubav, sve to nekako savladate, nađete i pse, nađete mjesto odakle crpiti znanje i nađete i vrijeme za potragu za tartufima, samo je bitno da postoji interesovanje, odnosno ljubav prema tartufima, prirodi uopšte”, kaže Vuković.

O svojim psima kaže samo da su vrhunski, a obučio ih je Vukovićev prijatelj koji je imao dovoljno vremena i znanja za taj posao.

Na pitanje zašto izgledaju čudno, Vuković je objasnio: “Baš jučer smo morali da šišamo, zato što Lagotto Romagnolo je vrsta kojoj dlaka ne opada i sad preko zime imali su veliku dlaku, a sad kada već dolazi proljeće moram da ih ošišam, da ih oslobodimo tog tereta. Sad su onako malo smiješni jer su svježe ošišani.”