Radnica iz marketa: Teže od “slomljenih leđa” nas boli ponašanje kupaca

U prvim danima borbe sa koronavirusom u Bosni i Hercegovini, gdje na sreću još uvijek nemamo veliki broj oboljelih, najveći teret su ponijeli uposleni u oblasti trgovine, te uposleni u apotekama.

Njihov obim posla se usljed nekontrolisanog stvaranja zaliha od strane građanstva enormno uvećao, te su mnogi od njih nakon desetak dana povećanog obima posla na izmaku snaga.

Redakciji portala Tuzlainfo jučer se javila trgovkinja zaposlena u jednom tuzlanskom marketu, koja je javnost željela upoznati sa problemima sa kojima se svakodnevno susreću, a koje niko ne pokušava riješiti.

– Mi smo na izmaku snage. Svaki dan radimo 8 do 10 sati, potencijalno izloženi virusima, bez adekvatne zaštite, ali i pod konstatnim pritiskom velikog broja ljudi koji kod nas kupuju, a koji su neodgovorni, pohlepni a sve češće i nasilni – govori na početku razgova trgovkinja čiji identitet je poznat našoj redakciji.

Kaže da nije mogla ni sanjati kako će se ljudi ponašati u ovakvim situacijama.

– Snage nam ponestaje zbog obima posla, a o strpljenju i ljubaznosti da ne govorim. Dođjemo svaki dan na posao, trudimo se maksimalno, zadnje atome snage ulažemo da budemo na visini zadatka koji je pred nama, a onda se susretnete sa ljudima koji vas vrijeđaju, upućuju psovke, pa čak i prijete, a svjedočili smo i međusobnim tučama kupaca. Gužvama, panici i pohlepi smo svjedoci svaki dan i mislim da to ne treba posebno napominjati.

Fizički napor koji podnose, u najviše slučajeva žene, je prevelik i za jači spol. Obim posla je desetostruko povećan.

– Prije smo prodavali pet do deset vreća brašna od 25 kg dnevno. Sada dvije palete prodamo za 20 minuta. To sve pređe preko naših ruku od magacina do police. Više niko ne gleda ni tip brašna ni proizvođača ulja, sve što iznesemo to i prodamo.

Ističe da su njene kolege svjesne da su trenutno na „prvoj liniji“ borbe, da moraju raditi i podnositi teret koji posao kojim se bave nosi. Ali apeluje na društvo da im olakša posao.

– Nemamo podršku naših nadređenih da učine nešto da nas zaštite od svih opasnosti koje nosi ovo vrijeme. Zato molimo naše kupce da nama ali i cijelom društvu barem oni olakšaju. Pokažite solidarnost, kulturu u kupovini i u komunikaciji međusobno i sa nama i barem nam malo olakšajte ovo teško breme koje nosimo – istakla je naša sagovrnica, napomenuvši kako je u trenutku dok pričamo njoj i njenim kolegama jedna mušterija donijela tepsiju hurmašica.

Očigledno može i drugačije.