INZ
Prijetnja za prirodu i zdravlje: BiH godišnje proizvede 150.000 tona plastičnog otpada
Prema dostupnim podacima, u Bosni i Hercegovini se na godišnjem nivou proizvodi oko 150.000 tona plastičnog otpada, od toga se reciklira samo dva posto, dok 98 posto završava na deponijama ili još gore negdje u prirodi gdje će ostati nekoliko stotina godina
Institut za zdravlje i sigurnost hrane Zenica (INZ) upozorio je da plastični otpad nije prijetnja samo za prirodu, nego i za zdravlje ljudi.
– Svijet se suočava sa „plastičnom krizom“, a status quo nije opcija. Zagađenje plastikom ozbiljno je pitanje od globalne zabrinutosti koje zahtijeva hitan i međunarodni odgovor koji uključuje sve relevantne aktere na različitim nivoima – upozoravaju iz INZ-a.
Prema dostupnim podacima, u Bosni i Hercegovini se na godišnjem nivou proizvodi oko 150.000 tona plastičnog otpada, od toga se reciklira samo dva posto, dok 98 posto završava na deponijama ili još gore negdje u prirodi gdje će ostati nekoliko stotina godina.
Stručni tim Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica u saradnji sa Kantonalnim ministarstvom za prostorno uređenje, promet i komunikaciju i zaštitu okoliša Zeničko- dobojskog kantona trenutno provodi Projekt „Uticaj plastike na zdravlje ljudi i okoliša“.
U okviru Projekta se radi istraživanje o temi upotrebe jednokratne plastike, pokušat će se približiti javnosti kako svako pojedinačno može doprinijeti smanjenju tog globalnog problema.
– Ljudi su izloženi velikom broju toksičnih hemikalija i mikroplastike udisanjem, gutanjem i direktnim kontaktom s kožom, tokom čitavog životnog ciklusa plastike – naglašeno je.
Prema WWF-u (Svjetski fond za prirodu) prosječna osoba bi mogla unijeti oko pet grama plastike svake sedmice.
Poznato je da se plastika može unijeti u tijelo kroz hranu i piće, a nedavne studije otkrile su mikroplastiku u ljudskoj krvi, plućima i placenti. Plastika sadrži brojne hemijske aditive, od kojih je većina još nedovoljno istražena.
U međuvremenu, poznato je da su mnogi hemijski aditivi, za koje su dostupni naučni podaci, toksični. To uključuje hemikalije koje uzrokuju promjenu hormonske aktivnosti (tzv. endokrine poremećaje) koji su, između ostalog, povezani s neplodnošću, gojaznošću, dijabetesom, rakom prostate ili dojke.
Ostala zdravstvena stanja povezana s aditivima uključuju reproduktivno oštećenje, poremećaj rasta i kognitivnih sposobnosti te neurorazvojne poremećaje.
– Iako je utjecaj plastike na zdravlje ljudi još prilično nova oblast istraživanja, dosadašnji naučni rezultati pokazuju da toksični hemijski aditivi i zagađivači koji se nalaze u plastici prijete ljudskom zdravlju na globalnoj razini – kažu u Institutu.
Utjecaji na zdravlje primjećuju se duž čitavog lanca proizvodnje i upotrebe plastike od samih lokacija za proizvodnju plastike, koje predstavljaju posebnu opasnost za radnike izložene štetnim hemikalijama do zagađenja zraka pri spaljivanju plastičnog otpada te zagađenja vode i tla.
Konačno, plastika doprinosi brojnim zdravstvenim rizicima povezanim sa globalnim zagrijavanjem i ekstremnim vremenskim pojavama zbog klimatskih promjena.
Očekuje se da će proizvodnja plastike 2025. godine dostići više od 600 miliona tona godišnje. Aktuelni sistemi reciklaže ne mogu se boriti sa tolikim količinama otpada.
Historijski podaci pokazuju da je reciklirano samo deset posto, od više od devet milijardi tona plastike proizvedene od 1950-ih godina. Reciklaža je samo mali dio rješavanja problema plastike.
U svijetu je aktuelan pokret ‘Zero Waste’ (Nulta stopa otpada), uspostavljen da bi se problem plastike počeo rješavati u korijenu.
To podrazumijeva pokušaje da se postepeno riješi problem otpada i to ne spaljivanjem ili odlaganjem na deponije već uspostavljanjem sistema koji ne stvaraju otpad.
– To također podrazumijeva ukidanje jednokratne plastike i promoviranje alternativnih sistema distribucije i isporuke. Nije teško reći koje je najbolje rješenje – jednostavno nemojmo proizvoditi i koristiti toliko plastike, poručuju iz INZ-a.