Priča o Paniniju: Kako je nastala kompanija koja danas zarađuje milijarde?

Iako se ne bave samo nogometom, godine u kojima se igra Svjetsko prvenstvo u pravilu su najprofitabilnije. Milioni klinaca širom svijeta, pa i brojni odrasli ljudi, uoči svakog velikog nogometnog takmičenja sakupljaju sličice nogometaša. Panini nema svjetski monopol, ali potrošači cijene tradiciju i kvalitetu, piše portal 100posto.

A tradicija je započela prije više od 50 godinama. Ako govorimo o nogometu, onda 48. U Italiji, tačnije Modeni, gradiću od nepunih 200.000 stanovnika na sjeveru zemlje, prvenstveno poznatom po autoindustriji zbog tvornica Ferrarija, Lamborghinija, Maseratija…

Malo izvan grada smještena je kuća porodice Panini, u kojoj je počela priča o sličicama koje su osvojile svijet. Porodica je već imala svoj kiosk uz katedralu te agenciju za distribuciju novina kad su 1960. braća Benito i Giuseppe naletjela na kolekciju sličica koje kompanija iz Milana nije mogla prodati. Otkupili su je, prodavali u paketima s dvije sličice po cijeni od deset lira.

Potez se pokazao sjajnim, prodali su tri miliona paketića, što je bio dovoljan znak da proizvodnju i prodaju sličica prihvate kao osnovni biznis. Već iduće godine prodali su 15, a godinu poslije 29 miliona paketića. Iste godine pridružila su im se braća Franco i Umberto, a prava eksplozija nastala je kad su na sličice počeli stavljati nogometaše. Prvo italijanske, a onda i svjetske.

Konkretno, 1970. godine izdali su prvi album povodom Svjetskog prvenstva, onog u Meksiku. To je bila prva samoljepljiva kolekcija i prva koja se prodavala izvan Italije. Svijet je upoznao Panini i više ništa nije bilo isto.

I iz godine u godinu potražnja je sve veća. Do danas je prodano više od milijardu sličica. Od prošlog Svjetskog prvenstva u Brazilu zarada je bila oko 400 miliona dolara, ove godine očekuje se čak milijarda!

Kompanija danas ima više od 1000 zaposlenika, a sličice za Mundijal izdaje u suradnji s nacionalnim savezima, kojima šalje sve fotografije odabranih igrača na odobrenje, a oni ponekad zamole da se za pojedine igrače iskoristi druga fotografija jer bi igrač bio nezadovoljan kako je ispao na prvoodabranoj, bilo zbog izraza lica ili loše frizure.

Ali treba uzeti u obzir i da albumi kreću u prodaju puno prije nego što selektori objave konačne popise igrača, pa autori moraju pogađati koga će uvrstiti u album. Naravno, nekad pogode, nekad pogriješe, a u Paniniju vole isticati situaciju iz 2014., kad u albumu nije bilo Marija Gomeza.

“Zvali su nas svi mogući njemački mediji i kritikovali nas jer smo izostavili jednog od njihovih najboljih igrača, a kad je selektor Löw objavio da Gomez neće u Brazil, potpuno su okrenuli priču i prozvali nas vizionarima koji imaju informacije prije svih”, nasmijao se urednik albuma Stefano Melegari.

Broj sakupljača raste iz godine u godinu jer je nogomet sve popularniji, ljudska populacija sve veća, sve je više klinaca koji počinju skupljati, a sve ih više tradiciju zadržava i u odrasloj dobi. Osim toga…

“Osjećaj otvaranja i pregledavanja sličica nikad ne može ostariti, a ako toliko opstaje, znači da vrijedi. Neotvoreni paketić je nešto misteriozno, nešto skriva od vas. A kad ga otvorite, kad čujete zvuk trganja papira, osjećate kao da ste nešto oslobodili. Miris sličica zauvijek se pamti, ne može ga zamijeniti nikakav tablet ili pametni telefon, a te emocije može dijeliti s milionimaljudi diljem svijeta”, cijelu poantu sakupljača sličica sažeo je direktor italijanskog tržišta Antonio Allegra.