Pravoslavci sutra obilježavaju Tucindan

Pravoslavni vjernici prema kalendaru Srpske pravoslavne crkve, sutra obilježavaju Tucindan.

Tucindan je narodni praznik koji se obilježava dva dana pred pravoslavni Božić (7. januara), odnosno dan pred Badnji dan, a običaji nalažu da baš na taj dan treba spremiti pečenicu za Božić.

Praznik je nazvan Tucindan jer se nekada prase ili jagnje “tuklo”, odnosno udaralo krupicom soli ili ušicama od sjekire, pa se onda, tako ubijeno ili ošamućeno, klalo i redilo.

Taj običaj je ostao iz prethrišćanskih, mnogobožačkih vremena i povezan je sa prinošenjem žrtve, ali ga je pravoslavna crkva prihvatila i blagoslovila, jer poslije šestonedjeljnog božićnog posta jača hrana dobro dođe.

Za pečenicu koja se nekada nazivala “božnjićara” obično se kolje mlado svinjče ili jagnje, a ima ljudi koji zakolju i ćurku, gusku ili kokošku. Međutim, živina se u mnogim krajevima nikako ne smije naći na božićnoj trpezi zbog vjerovanja da je ona simbol “nazadovanja i rasturanja kuće” jer “kljuca i baca zemlju iza sebe”.

Ukoliko se negdje kolje za supu, obavezno se odmah bacaju glava i noge. Pečenica koja se sprema za Božić doprinosi sreći i blagostanju kuće u kojoj se kolje. Svinjče ili ovca kolju se do podneva, dok dan ne napreduje, a na mjestu gdje će biti ubijene prethodno se položi slama.

Na Tucindan, po narodnom vjerovanju, djecu ne valja tući, jer će cijele godine biti nevaljala i bolešljiva.

Od Tucindana počinje i spremanje kuće za Božić. Domaćica priprema brašno za miješenje, posudu sa zrnevljem žita, menja slamu u gnijezdima za živinu, pribavlja suhe šljive, smokve, orahe, novčiće i bombone koje će na Badnje veče prosuti po slami rasutoj u kući, a koje će djeca pokupiti pijučući. Na taj dan, prema vjerovanju, ništa se ne smije davati, niti iznositi iz kuće, ali je zato tada neophodno vratiti sve dugove, da domaćin ne bi bio dužan do sljedećeg Božića.

U pojedinim krajevima Srbije na Tucindan se večera na podu, nikako za stolom, i glava kuće mora sjediti okrenuta prema istoku. Prvo se postavljaju so i bijeli luk, a onda hljeb, pasulj, kupus, riba i ostala posna hrana.

Pečenica bi trebalo da bude bijela, bez biljega i tjelesnog nedostatka, a peče se na Badnji dan i uveče se unosi u kuću. Od pečenice za Božić domaćin prvo siječe lijevu plećku, u nekim krajevima i glavu, dio od rebara i srce. Srce se isiječe na onoliko dijelova koliko ima ukućana i svaki član porodice prvo pojede parče srca. Negdje se u pečenicu stavljaju jabuka i bijeli luk i to svi ukućani uzimaju pre ručka.

Prema narodnim vjerovanjima žito neće roditi ako ugine svinjče ili jagnje određeno za pečenicu. U nekim mjestima se krvlju zaklane životinje namaže kukuruz, pa to zrnevlje služi kao lijek za životinje i ljude.