Porođajne muke: Nasilje u porodilištima i dalje je tabu-tema

Španjolka Nahia Alcorta je imala težak porod: liječnici su naredili da joj se svežu ruke i prisilili je na carski rez iako ona to nije htjela. Pri tome su ignorirali obavijest dežurne babice da su kod nje već počele pravilne kontrakcije.

Ona je to doživjela kao nasilje i kasnije je tužila bolnicu. Sud je odbacio tužbu s obrazloženjem da o izvođenju carskog reza odlučuju isključivo liječnici i da je psihička trauma u tom slučaju samo stvar percepcije porodilje, piše Deutsche Welle.

Razočarana odlukom suda Alcorta se obratila Ujedinjenim narodima. Tačnije, Odboru za suzbijanje diskriminacije žena. To tijelo nadzire pridržavanje Sporazuma o uklanjanju svih formi diskriminacije žena (CEDAW) koji je potpisala i Španija. Odbor se sastoji od 23 stručnjaka za ljudska prava.

“Porod a la carte”

Španija je Odboru iznijela argument prema kojem se tip poroda ne može birati kao jelo à la carte i da liječnici nisu napravili grešku. Alkorta je saopćila da nije zahtijevala nikakav porod à la carte, već samo human tretman.

Odbor UN-a joj je dao za pravo i proglasio obavljanje carskog reza bez suglasnosti porodilje činom nasilja. Prema navodima tih stručnjaka, ona je za vrijeme čitavog pravnog postupka u Španiji bila suočena s klišejima o spolovima i diskriminacijom.

„Da su liječnici i medicinske sestre poštovali sve važeće standarde i propise, prirodan porod bi bio moguć – bez tretmana koji su je tjelesno i duševno traumatizirali”, izjavila je članica Odbora Hiroko Akizuki. Ona je dodala i da je nasilje u rađaonici “strukturalan i vrlo rasprostranjen fenomen ukorijenjen u zdravstvenim sistemima”.

I zaista, kada je javnost doznala za to suđenje, Nahiji Alcorti se obratilo više od stotinu žena koje su joj ispričale da su doživjele istu stvar. „Žene o tome ne govore zbog bola i srama, i zbog toga što se uglavnom misli da je to tako kako jest – i da se tu nema što prigovarati.”

Brutalan tretman porodilja

O takvom i sličnim problemima pri porodu nema sveobuhvatnih statistika u Europi. Borci za ljudska prava naglašavaju da je odnos medicinskog osoblja prema rodiljama često vrlo grub i ponižavajući.

U Njemačkoj je 2018. godine pokrenuta peticija protiv nasilja u rađaonicama. Ona je, međutim, sa „samo“ 9.000 potpisa ostala bez posljedica. U nekim zemljama poput Španjolske i Italije otvoreni su specijalizirani uredi za žalbe povodom takvog nasilja.

Njemačka psihologinja Claudia Watzel osnovala je udrugu „Schwere Geburt” (Težak porod) i tu se brine o ženama koje su na porodu traumatizirane. Ona je za radio Deutschlandfunk izjavila da nasilje u porodilištu ima više pojavnih oblika. Najčešći se manifestira u prostom odnosu prema rodiljama. Njega često prate ponižavanje i otvorena nesnošljivost.

„Mužev šav”

Dio takvog odnosa je i ponašanje liječnika zvano „vaginalni pozdrav” – taj pojam se već etablirao u redovima aktivistica borbe za ljudska prava: liječnik ulazi u sobu u kojoj leži rodilja, podiže prekrivač, opipava rodilju, izgovara nešto nerazumljivo i – izlazi, obrativši se u najboljem slučaju samo prisutnoj babici.

A što radi babica? U jednom tipičnom izvještaju za Udrugu Schwere Geburt piše: „Stalno petlja prstima oko moje vagine uz komentare koji glase: Ovo nije dovoljno. Ili: Ovako to neće ići. Misleći na to koliko sam se otvorila. Već satima samo slušam kako nešto radim – loše.”

Spomenuta udruga naglašava da postoji i varijanta genitalnog sakaćenja žena zvana „mužev šav” ili „džentlmenov šav”. Prilikom poroda se, naime, često radi epiziotomija, zasijecanje mekog tkiva vaginalnog zida, kako bi se proširio otvor kroz koji treba proći glava djeteta. Po završetku poroda epiziotomija se zašiva. Liječnici je neki put ušiju pretijesno – da bi „Vas malo uljepšali za supruga“, što znači: kako bi suprug imao potpunije seksualno zadovoljstvo.

Takve stvari često prate seksistički, podrugljivi ili ponižavajući komentari koje Udruga Schwere Geburt podvodi pod „nepoštivanje intimne sfere žene i seksualizirano verbalno nasilje”.

Rutina sistema

U svojoj knjizi „Gewalt unter der Geburt” (Nasilje pri porodu) poznata njemačka sociologinja i feministica Christina Mundlos piše da je gotovo svaka druga žena u Njemačkoj na porodu doživjela neku vrstu nasilja. Ona je usporedila izvještaje o kliničkoj i izvankliničkoj pomoći pri porodu s podacima međunarodne Koalicije za poboljšanje porodnih usluga o broju medicinski opravdanih epiziotomija i carskih rezova i navela da se oko 15 posto epiziotomija i 20 posto carskih rezova radi – bez medicinskog opravdanja.

U prošlogodišnjem intervjuu za zdravstveni magazin portala „web.de” ona objašnjava kako vidi uzroke te pojave: „To s jedne strane ima financijske razloge, a s druge tu je i pritisak da se u određenom vremenskom roku izvede određen broj poroda”.

„Ima brojki koje pokazuju da u bolnici samo nešto manje od devet posto poroda traje duže od 12 sati. S druge strane, 30 posto izvanbolničkih poroda traje duže od 12 sati“, navodi Mundlos, ukazujući da se u bolnicama poduzimaju razne mjere za ubrzavanje poroda, uključujući i sredstva za indukciju – bez medicinskog opravdanja.

“Važno je da je dijete zdravo”

U međunarodnoj studiji britanskog stručnog časopisa „BMC Pregnancy and Childbirth“ iz 2017. kojom su obuhvaćene uglavnom žene iz Australije s Okeanijom i Europe, 66,7 posto žena je navelo da je odnos liječnika i medicinskog osoblja prema njima pri porodu bio traumatičan.

Tema je poznata već dugo, ali je i u Njemačkoj očigledno i dalje – tabu. Udruga za psihološku i pravnu pomoć ženama traumatiziranim pri porodu „Traum(a)geburt” iz Stemwedea navodi da se mnogi posttraumatski problemi takvih žena mogu usporediti s problemima kakvi se javljaju poslije silovanja. Neke žene ne mogu nastaviti baviti se svojim poslom, a mnoge bračne veze se raspadaju u roku od godinu dana poslije takvog iskustva.

Deset od petnaest žena koje se obraćaju ovoj udruzi tražeći pomoć su pomišljale na samoubistvo, izjavili su predstavnici Traum(a)geburta za portal Euronews. Javnost kao da na svom radaru nema te probleme. Općenito važi klišej prema kojem porod nije lak te da tu valja stisnuti zube – a poslije je najvažnije „da je dijete zdravo”.