Pjano: Tjelesno kažnjavanje kao način vaspitanja djece davno je prevaziđen

Direktor Programa za Sjeverozapadni Balkan međunarodne organizacije za pomoć djeci “Save the Children” Ahmed Pjano smatra da je jedan od osnovnih problema u Bosni i Hercegovini kada je u pitanju ostvarivanje UN-ove konvencije o pravima djece implementacija pravnog okvira, koji je, kako je rekao, relativno dobro definiran.

U razgovoru za Fenu Pjano je kao ključni izazov u BiH u ovom trenutku izdvojio podnesak koji je “Save the Children”, zajedno s grupom drugih međunarodnih nevladinih organizacija iz oblasti ostvarivanja prava djece, podnijela kao osvrt na napredak naše zemlje na putu ka evropskim integracijama, a koji podrazumijeva nekoliko oblasti.

Pojasnio je da su to u prvom redu reforma pravosuđa ili preciznije reforma sistema maloljetničkog pravosuđa, gdje nisu adekvatno i na vrijeme donešeni podzakonski akti.

Također, dodao je, zakoni iz oblasti maloljetničkog pravosuđa usvojeni na nivou entiteta i Brčko distrikta BiH predviđaju uvođenje novih pravnih instrumenata, i to medijaciju te niz diverzionih mjera koje podrazumijevaju “izdvajanja” maloljetnika koji su u sukobu sa zakonom.

Pjano podsjeća da je BiH do sada nekoliko puta podnosila izvještaje o napretku u ostvarivanju prava djece Međunarodnom komitetu za prava djeteta, a ono što se godinama ponavljalo u preporukama ovog Komiteta jeste koordiniranje i jasno definiranje zajedničke strategije, politike i prioriteta u vezi djece u BiH, uključujući i usvajanje Nacionalnog plana za djecu.

Novi nacionalni plan za djecu jeste usvojen, ali, kaže, i dalje postoji problem.

– Iako je formirano Vijeće za djecu na nivou BiH koje prati implementaciju Nacionalnog plana, još uvijek nisu izdvojena budžetska sredstva koja bi dala garancije da će Vijeće za djecu moći realizirati aktivnosti predviđene Nacionalnim planom akcije – naglasio je Pjano.

Također, kao bitnu istakao je još jednu oblast, a to je mehanizam zaštite prava djeteta. Pojasnio je da se radi o instituciji Ombudsmana za zaštitu prava djece, dok u Republici Srpskoj postoji Ombudsman za djecu RS-a.

– Ključni problem jeste pitanje kapaciteta tih institucija i mogućnosti da adekvatno adresiraju pitanje neostvarivanja i onemogućavanja prava djece, kao i proaktivno djelovanje u podizanju svijesti djece i odraslih o pravima djece – ističe direktor Programa za Sjeverozapadni Balkan organizacije “Save the Children”.

Kako je rekao, treći bitan segment jeste nepoznavanje tačnog broja djece na lokalnom nivou, a to je, naglašava, bitno kod formiranja politika.

-Stoga ne možemo pratiti koliko se novca izdvaja za djecu na raznim nivoima unutar BiH – kazao je.

Komentirajući nasilje nad djecom rekao je da je jedan od osnovnih problema pojam i definiranje nasilja te podsjetio da BiH, između ostalih, ima Zakon o javnom redu i miru koji definira lakše tjelesne povrede i Krivični zakon koji definira teže tjelesne povrede, a čija se primjena implicira na odrasle i na djecu.

Pjanić smatra da je ozbiljan problem neadekvatna politika sankcioniranja, kao i ono što posebno nedostaje u BiH, a to je uvođenje zabrane za tjelesno kažnjavanje djece.

– “Save the Children” u partnerstvu s lokalnim partnerskim organizacijama i nadležnim državnim institucijama pokušava pojasniti zašto je neophodno da se zakonski zabrani tjelesno kažnjavanje – kazao je i dodao da ne traže ograničavanje roditeljskog prava, ali da smatraju da je tjelesno kažnjavanje kao mehanizam vaspitanja djece davno prevaziđen.

Stoga se, zaključio je, s jedne strane tjelesno kažnjavanje djece mora zabraniti, ali s druge strane, roditeljima se moraju pružiti programi podrške i osigurati mehanizmi u unapređivanju roditeljskih vještina.

Potcrtao je da čin nasilja u bilo kojem slučaju nije prihvatljiv pa i ako se radi o tjelesnom kažnjavanju djece unutar porodice.

Ukazao je na to da je najčešći oblik nasilja nad djecom radna eksploatacija te da se tu prvenstveno misli na prosjačenje.

Međutim, pojašnjava, u bh. pravnom sistemu problem je definicija samog djela, tako da radna eksploatacija, odnosno prosjačenje, ne podrazumijeva samo dijete sa ispruženom rukom, već i djecu koja peru vjetrobranska stakla, prodaju određene proizvode, muziciraju…

Nažalost, upozorava Pjano, u praksi se takve situacije ne prijavljuju, već se vežu za određene grupe kao što je romska populacija.

– Osim toga, postupci su veoma spori, iako UN-ova konvencija o pravima djece definira hitnost u postupanju u svim predmetima koji uključuju djecu, a ne možemo biti zadovoljni ni kaznenom politikom – rekao je.

U pogledu uključivanje djece s poteškoćama u razvoju u društvo, kazao je da BiH nema konsenzus o tome što je istinsko uključivanje takve djece.

– Obično se govori o uključivanju djece s poteškoćama u razvoju u obrazovni sistem, zanemarujući sve ostale segmente života te djece – kaže Pjano dodajući da je problem s inkluzijom to što se može posmatrati slojevito.

Konkretno, kada se radi o obrazovanju, naveo je da je obuhvat obrazovanjem u BiH prilično visok te da iznosi 97 posto školske starosne populacije.

Međutim, ističe, podaci iz 2000. godine upućuju na to da, kada se govori o rizičnim grupama djece, njihov obuhvat drastično pada. Tako u tri posto djece koja nisu obuhvaćena obrazovanjem postotak djece romske populacije iznosi 69, što znači da većina romske djece nije uključena u obrazovanje.

– Dodatni problem u svemu ovome jeste da i ona djeca koja su uključena u obrazovni sistem – njih negdje oko 50 posto, u određenoj fazi odustanu od obrazovanja – naglasio je Pjano.

Napomenuo je da je “Save the Children” u saradnji s resornim ministarstvima na području Unsko-sanskog kantona (USK) primijenio potpuno novi pristup inkluziji djece s poteškoćama u razvoju. Proveli su proces konsultacija koji je rezultirao usvajanjem strategije za uključivanje djece s poteškoćama u razvoju u obrazovanje u USK te podržali izradu i usvajanje sedmogodišnjeg Akcionog plana.

Nakon toga, u saradnji s nadležnim ministarstvima i uz podršku svih općina u USK, odlučili su da formiraju dva centra za razvoj inkluzivnih praksi u USK, koji će se nalaziti u Cazinu i Bihaću.

– Njihova osnovna svrha bilo bi razvijanje multisektorskog pristupa i multidisciplinarne podrške djeci, što znači da se nećemo fokusirati samo na djecu koja su u stanju potrebe, već raditi i sa porodicama i profesionalcima – pojasnio je Pjano.

Ovaj projekt je, dodao je, dio regionalnog projekta koji se implementira u BiH, Albaniji, Kosovu, Gruziji i Armeniji s ciljem razvijanja i identificiranja dobrih praksi u inkluziji.

Kako je rekao, ovaj model planiraju ponuditi i ostalim institucijama u zemlji, jer smatraju da će to predstavljati veliki iskorak u promoviranju uključivanja djece s poteškoćama u razvoju u društvo u BiH.