Ovo su mjesta s kojih se vjerovatno nećete živi vratiti

Vulkani, potresi, poplave, uragani, tsunamiji… Neka mjesta na svijetu su manje opasna, na nekima je opasnost da se nađete u borbi za goli život teško zamisliva većini stanovnika planeta.

Ella Davis je za BBC složila listu zona najgorih katastrofa po elementima u prirodi koji prijete.

Voda

Međunarodna pomorska organizacija registrovala je 2012. 1051 pogibiju na moru, od čega je direktno od valova stradao samo manji dio.

Međutim, pitanje je kako bi statistike izgledale danas s hiljadama migranata koji se svake godine utope po Mediteranu, a i najgore katastrofe odjednom odnose jezive žrtve.

Maldivi su jedni od najugroženijih, i to direktno porastom razine mora uslijed klimatskih promjena.

Zato tu atomiziranu ostrvsku naciju u Indijskom oceanu ponekad nazivaju i “prolaznim otocima”.

Najopasniji su tsunamiji, koji se u 71 posto slučajeva pojavljuju po Pacifiku, zbog tamošnjeg “vatrenog prstena” vulkana i mjesta sudara tektonskih ploča, očito.

Ali, potresi tsunamije mogu prouzročiti bilo gdje na svijetu. Najgori tsunami u modernoj historiji bio je onaj iz 2004. uz obale Sumatre koji je po obalama Indijskog oceana pobio 280.000 ljudi.

A još gore znaju biti poplave. U ljetnoj poplavi na rijeci Jangce u Kini iz 1931. danas se računa da je stradalo 3,7 miliona ljudi; od utapanja, ali i od gladi i bolesti koji su uslijedili.

Tada je pogođeno bilo čak 51 milion ljudi, četvrtina stanovnika Kine.

U toj zemlji te u susjednima – Indija, Bangladeš, Indokina – danas žive milijarde ljudi, u pravilu uz najveće rijeke svijeta, a kako se klimatski i meteorološki obrasci dramatično mijenjaju, boraviti uz te rijeke predstavlja sve goru opasnost po život.

Zrak

Afrika poznaje fenomen nekoliko “jezera ubojica”. Samo, kod njih nije voda ono što ubija.

Jezero Nyos u Kamerunu i jezero Kivu na granici DR Konga i Ruande leže na slojevima ispod kojih je vrlo živahna vulkanska aktivnost.

Posljedično se povremeno događa da iz tla, kroz jezersko dno, a onda i na površinu jezera, prodru ogromne količine ugljičnog dioksida.

Bez upozorenja. I donose smrt. U dvijema takvima iz 80-ih u Kamerunu je pobijeno oko 1700 ljudi i 3500 grla stoke, zbog čega su vlasti morale smisliti i montirati sustav cijevi i sifona kako bi sigurno otpuštale CO2 iz jezera.

Još gora opasnost je prijetila iz jezera Kivu, jer tamo na površinu iz dubine Zemljine kore povremeno curi metan.

Tamo se već neko vrijeme radi na projektu kojim bi se taj metan uklanjao cijevima i još pritom koristio za proizvodnju električne energije za milijune ljudi.

Što se vjetra tiče, najvjetrovitije mjesto na svijetu je Cape Denison na obali Antarktike prema Australiji.

Tamo naravno da ne živi niko, za razliku od Haitija koji slovi za najopasnije mjesto u Karibima. Nekoliko je razloga. Haiti se nalazi točno na putanji uragana s Atlantika prema Sjevernoj Americi.

Zemlja je usto brutalno siromašna i nema se čime štititi.

Naselja su uglavnom na naplavnim ravnicama, prirodne barijere poput šuma u pravilu su iskrčene i zato svaki uragan za tu naciju znači novi pokolj. Pri vrhu najugroženijih je i Vanuatu.

Ta mala pacifička otočna zemlja 2015. je bila najopasnije mjesto na svijetu. Svake godine ciklone ugroze oko trećine stanovnika, ali 2015. pogodili su ih još i vulkan i potres, sve u samo nekoliko sedmica.

Na kraju je poginulih bilo iznenađujuće malo – njih 11. Razlog je bila pripremljenost u infrastrukturi, uzbunjivanju, organizaciji pomoći nakon katastrofa.

Sušta suprotnost je slučaj ciklona Bhola koji je protutnjao Bangladešom u decembru 1970. koji je pobio pola miliona ljudi.

Vatra

Depresija Danakil u Etiopiji često se naziva “najokrutnijim mjestom na Zemlji”.

Razlog je to što je to mjesto sudara triju ploča i što je tamo najveća opasnost na svijetu od izbijanja vulkana.

Usput, to je i jedno od najvrućih mjesta na svijetu s prosječnom godišnjom temperaturom od 34,4°C.

Skoro nikakve kiše, krajolik izbušen vulkanima, hidrotermalna polja, slane ravnice, čovjek bi pomislio da tamo ne živi niko.

Ali, tamo živi narod Afar, kao što i inače iz niza egzistencijalnih razloga ljudi imaju običaj naseljavati vulkanima i potresima ugrožena područja.

Primjer su Pompeji pod Vezuvom, gdje se i danas samo nekoliko kilometara dalje prostire milionski Napulj.

Pa i Mexico City samo je kakvih 70 kilometara udaljen od Popocatepetla. Prema Global volcano model network, u posljednjih 400 godina kao direktne žrtve vulkana izginulo je 200.000 ljudi.

Indonezija je ipak najugroženija zemlja na svijetu. Tamo je 1815. u erupciji Mount Tambore na otoku Sumbawa izginulo 70.000 ljudi, a Zemljina sjeverna polutka proživjela je godinu bez ljeta.

Koliko je bilo mrtvih od gladi i bolesti širom svijeta, nemoguće je izračunati.

Masovni pokolj umalo se dogodio i 2010. u erupciji Mount Merapi.

Divljale su eksplozije, podigao se monstruozni oblak pepela, ali ipak, umjesto desetaka hiljada mrtvih, stradalih je bilo relativno malo, 350, isključivo zbog pravovremene evakuacije.

U 21. stoljeću vulkani ipak više nisu glavna prijetnja smrću vrelinom, nego klimatske promjene.

Samo u valu vrućine u ljeto 2003., i to samo po Evropi, pomrlo je 70.000 ljudi, a svaka sljedeća godina sve je toplija i toplija.