Ovi osjećaji su pet najgorih otrova za ljude

Ako kažemo da nas osjećaji truju, onda to nije samo pjesničko izražavanje. Ne vjerujete? Pogledajmo kako osjećaji utječu na pojedine organe pa ćemo lakše shvatiti kako su tijesno povezani sa trovanjem tijela.

1. LJUTNJA

Kad smo ljuti, dolazi do zastoja u radu jetre. Odatle potiče izraz „Ide mi na jetru ili ždere mi jetru“. Zašto za nešto što nas ljuti, ne kažemo da nam oštećuje bubrege ili pluća? Očigledno viševjekovna prirodna mudrost zna isto što zna tradicionalna kineska medicina. Istina je uvijek jedna, bez obzira na to da li ste europljanin, Indijac ili Kinez. Osjećaj ljutnje onemogućava normalan rad jetre koja je izuzetno značajna za čišćenje naše krvi. Ako je jetra blokirana ljutnjom, otrovani smo!

2. TUGA

Slično se događa kada osjećaj žalosti (tuge) sabotira ispravan rad naših pluća – drugog organa zaduženog za detoksikaciju. Kako dišete kad ste tužni? Da li duboko i opušteno? Ma kakvi – prije bi se moglo reći da tada dišete kao riba – plitko i u grču. Zato nije slučajno što kažemo da „nas je spopala i stisla tuga” ili da osjećamo da nas „tuga guši”. Tuga neposredno utječe na disanje i debelo crijevo i zato, tada dišemo plitko i imamo teškoće s probavom – zatvor. Posljedica jednog i drugog je da se u tijelu zadržavaju otrovi koje nismo izbacili disanjem ili stolicom.

Otrovnost pohlepe osjećamo u svakodnevnim događajima, kako kod nas, tako i drugdje u svijetu. Za pohlepne ljude kažemo da su „tvrdog srca” i to je veoma točan opis. Pohlepa pogađa srce i tanko crijevo. Želja za sve većim i većim bogatstvom očituje se aritmijama i nepravilnostima rada srca. Pohlepa uspješno stvara i sva ostala, već spomenuta, osjećanja

Krv ne dobija dovoljno kisika i u njoj se zadržava previše ugljičnog dioksida. To nas zakiseljava i spriječava prijenos određenih hranljivih materija i, u krajnjem slučaju, čak tjera neke stanice da se prilagode djelovanju bez kisika (tako nastaju stanice raka).

3. STRAH

I treći organ za detoksikaciju, bubrezi, su pod jakim utjecajem osjećaja. Bubrezi i mokraćni mjehur najviše su pod utjecajem straha. Poznajete izjave da se neko „smrzao od straha” ili „probljedio od straha“? To se događa kada se bubrezi, od straha, odjednom skvrče i dođe do zastoja u filtriranju i čišćenju krvi.

Posljedica toga je poremećaj cirkulacije zbog čega su nam ledene ruke i noge. Ako strah traje duže vremena, posljedice su utoliko teže. Bubrezi kontroliraju i mišiće koji stežu vrat mokračnog mjehura i čmara. Ako su blokirani od straha, dolazi do njihovog popuštanja i nemogućnosti kontrole sfinktera (mišića stezaća) i ispuštanja stolice i mokraće. Odatle izrazi da se neko „us… od straha ili „upiš… od straha”.

4. BRIGA

Brige nas truju neposredno. To osjećanje pogađa, prvenstveno, našu probavu – želudac, slezenu i gušteraću. Često se čuje da ima neko „grčeve od brige”. Činjenica je da su tada probavni organi u grču i ne mogu obaviti svoj zadatak.

Zato i najkvalitetnija hrana može postati u tijelu otrov jer se neispravno prerađuje a počinje i vrenje u probavnom sustavu i zaostajanje hrane u zgrčenim organima. Zato umjesto dobro sažvakane, sa kiselinom i enzimima obrađene hrane u naše crijevo dolazi poluprobavljena hrana koja predstavlja odličnu podlogu za patogene organizme i njihove otpadne proizvode koji nas ubrzano truju.

5. POHLEPA

A što je sa pohlepom? Otrovnost pohlepe osjećamo u svakodnevnim događajima, kako kod nas, tako i drugdje u svijetu. Za pohlepne ljude kažemo da su „tvrdog srca” i to je veoma točan opis. Pohlepa pogađa srce i tanko crijevo. Želja za sve većim i većim bogatstvom očituje se aritmijama i nepravilnostima rada srca. Pohlepa uspješno stvara i sva ostala, već spomenuta, osjećanja.

Ko živi u stalnom strahu, da bi mu mogli nešto oduzeti, da će propasti, ili se opterećuje time kako bi mogao steći još više, veoma brzo počne doživljavati i druge spomenute osjećaje.

Da li vam je sada jasnije zašto kažemo da je, spomenutih, pet otrova osnova za većinu bolesti koje danas poznajemo? Kada se stalno ponavljaju i neprekidno pogađaju određene organe, stvaraju slabu tačku (kako kažemo u medicini „locus minoris”) koja je, onda, prijemčijiva i za druge, materijalno opipljivije teškoće sa organima.

Tako se kod „vječito tužnih” javljaju kronične teškoće disanja (astma, bronhitisi), kod „vječito zabrinutih” teškoće probave, „uvijek ljutih i razočaranih” teškoće sa jetrom, kod „stalno uplašenih” sijeda kosa, teškoće organa za reprodukciju, teškoće cirkulacije i upale mokraćnih organa itd.