Otkriveni nepoznati detalji: Arkan ubijen zbog prodaje fudbalera?

Dragan Nikolić Gagi (51) jedini od trojice osuđenih koji u Srbiji služi kaznu za ubistvo Željka Ražnatovića Arkana, Milenka Mandića i Dragana Garića od 15. januara 2000.u “Interkontinentalu”, u ekskluzivnoj ispovijesti za Kurir, otkriva sve do sada nepoznate detalje ovog zločina.

Nikolić se na suđenju branio da o tome što se dogodilo u beogradskom hotelu ne zna ništa, no poslije više od 17 godina odlučio je progovoriti o svemu što zna.

A to znači o događajima uoči likvidacije, o detaljima ubistva, ali i o bijegu iz Srbije, skrivanju i hapšenju u Beču.

Prvi put govori o tome zbog čega neki akteri nisu govorili istinu, ali i zašto nije predao sudu materijalne dokaze koji bi mu išli u korist.

“Nisam pred sudom govorio punu istinu. Reći ću kako je bilo, pa neka me se po tome prosuđuje. Odlučio sam progovoriti o motivu koji me je naveo da se upustim u ovo”, objasnio je zašto je nakon više od 17 godina odlučio progovoriti. U “Interkontinentalu”, kaže, nije bio, ali zna sve, pa i najsitnije detalje onoga šta se tamo dogodilo.

“Istina je drugačija od onoga šta piše u optužnici i presudi po kojoj robijam 14 godina i skoro pet mjeseci”, kaže u ispovijesti Dragan Nikolić, koji kaznu od 30 godina zatvora služi u požarevačkoj Zabeli.

Njegov kum Dobrosav Gavrić, koji je pucao u Arkana i njegove prijatelje, za što je kažnjen sa 35 godina, uhapšen je u Južnoj Africi.

Milan Miki Đuričić je treći osuđeni, i to na kaznu od 30 godina, ali već 11 godina u bijegu.

“Ne znam koji je tačno bio dan u jeseni 1999. Znam da je bio vedar i sunčan. Bio sam u ‘Toyoti’ sive boje, vozio je moj kum Dobrosav Gavrić, inače policajac policijske brigade. Bili smo na Pančevačkom mostu, na putu za Vojvodinu, kad me je pozvao sada pokojni Zoran Uskoković Skole, s kojim sam bio dugogodišnji prijatelj”, prisjeća se Nikolić. Kako kaže, po tom pozivu shvatio je da se događa nešto važno, jer su morali odmah ići na sastanak.

“Rekao mi da je hitno dođem u restoran ‘Dvor’ u Rakovici. Okrenuli smo automobil i otišli u taj restoran. Gavrić ostaje s policajcem interventne Dejanom Pitulićem, koji je radio kao Skoletovo osiguranje u prizemlju. Penjem se na kat, u jednu kancelariju u kojoj sjede Skole, pokojni Branko Jevtović Jorga i čovjek čije ime ne želim spominjati, poznat čovjek koji se predstavljao imenom svog oca Radišova”, prisjeća se Nikolić kako je sve počelo.

On ne skriva da su u to vrijeme imali zajedničke poslove sa Željkom Ražnatovićem Arkanom, ali i prijateljski odnos i zajednička druženja na proslavama. On potvrđuje špekulacije da su on, Uskoković, Jorga i izvjesni Radišova sudjelovali u transferu nogometaša Nikole Lazetića u inostranstvo i da je već komplikovan odnos sa Arkanom u tom poslu kulminirao.

Milan Đuričić i Dobrosav Gavrić

“Trebalo smo imati pola od transfera. Također, ja i Skole bili smo ortaci u polovici transfera omladinskog reprezentativca Aleksića u inostranstvo.”

Novac, kako kaže, nisu dobili. Znao je da Ražnatović, s kojim je u to vrijeme bio najbliži Skoli, “ima nezgodnu narav i da će kad-tad doći do problema”.

“Prije toga, sa Željkom Ražnatovićem bili smo u korektnim odnosima, s tim što je Skole bio opčinjen njime toliko da ga je počeo oponašati. U ljeto 1997. rekao sam mu: ‘Poznavajući Arkana, znam da je bliskost s njim jako skupa’, naročito zato što je Skoletu dopustio pozivati se na njega. Rekao sam mu tada da će prije ili poslije s njim doći do svađe. Skole je bio iznenađen, ali još tada sam mu rekao da ću, kada do toga dođe, i tada biti uz njega. Tako je i bilo.”

Transfer Nikole Lazetića iz Obilića dogodio se 1998. godine, kad je nogometaš prešao u turski Fenerbahce. Navodno, za taj transfer klubu iz Beograda isplatili su šest miliona maraka. O transferu Nikole Lazetića bilo je riječi i na suđenju pripadnicima “zemunskog klana”. Ivana Tulović, tadašnja djevojka Branka Jevtovića Jorge, inače bivša supruga Ljubiše Buhe Čumeta, svjedočila je da je prije ubistva Jevtović primao prijetnje zbog novca od transfera Lazetića.

Nikola Lazetić

Dragan Nikolić Gagi rođen je 16. juni 1966. u Lipniku. S ocem, majkom i bratom Rankom tri godine je tamo živio, da bi poslije preselieli u Banat, u selo Omoljicu.

Do njegove petnaeste godine živjeli su u Omoljici, u kući u vlasništvu crkve, poslije čega su preselili u Novi Beograd, u stan u Bloku 61.

Završio je srednju saobraćajnu školu i godinu dana radio kao vozač. Od 1997. do 2000. u Grčkoj službeno je bio zaposlen u Ateni u kompaniji za sređivanje interijera restorana.

Poslije trostrukog ubistva u “Interkontinentalu”, bio je u bijegu do 15. januara 2003, kad je uhapšen u Beču, a kasnije i izručen Srbiji. Osuđen je na 30 godina zatvora. Otac je dvije kćeri.